PIŠE: Ivica Aničić
Vinkovački Dinamo je ušao u prvu ligu, a te 1982. Antun Pest – Tuna i Zvonko Šulentić – Šule osnovali su Pest Antun bend. Uz njih kroz bend su prošli: Subotić, Marin Pokrovac, Goran Dujmić – Dujma, Dudo Meštrović, Neno Jovičić, Barbarić, Zovkić. Bio je to u početku pravi rock bend, koji za razliku od ostalih vinkovačkih bendova na bini nisu bili toliko divlji. Uz dobre tekstove imali su komercijalniji zvuk i zvučali su melodično. Imali su tada po mnogima najjačeg gitaristu Marina Pokrovca te odličnog Gorana Dujmića – Dujmu. Sam Antun Pest je bio nadaren muzičar. U nekoliko bendova je bio vrlo dobar gitarista, bubnjar i vokal.
Pod nazivom „Velika vinkovačka ulična turneja“ PAB je sproveo u djelo originalnu ideju nastupivši u istom danu na više mjesta u gradu. Prvo je bilo u dvorištu tadašnje Ekonomske škole (današnja zgrada vinkovačke uprave Hrvatskih šuma), a potom na igralištu vinkovačke Gimnazije. Osim u Vinkovcima svirali su i u Zagrebu, Osijeku, Vukovaru, Županji… U Omladinskom domu, s bine u publiku, umjesto balona bacaju napuhane prezervative.
Odlascima iz benda Dujme i Subotića te dolaskom Dude i Zovkića, PAB se okreće pop zvuku što je po nekim svjedocima tog vremena bilo pogrešno.
Nakon što su snimili jedan demo snimak, dobili su ponudu za snimanje albuma, što je vrijedno svake pohvale, no odlaskom u vojsku glavnog gitariste Marina Pokrovca, a potom i Barbe koji ga je mijenjao, bend nije imao snage za višu razinu te 1987. godine prestaje s djelovanjem.
Antun Pest – Tuna je svirao i osnivao vinkovačke bendove. Dijareja gonoreja, Radni ljudi i građani, zaboravljeni bend „Izuzetni leševi“ (braća Kesić i Pest)… Među rijetkima, ako ne i jedini koji je svirao u oba najvažnija domaća benda s početka ’80-ih, Pogreb X i The Užas.
Svoj najveći trag ipak je ostavio u PAB-u. Svestran i kvalitetan muzičar koji je svirao gitaru, bubanj, pjevao i imao tu lidersku pokretačku energiju. U vinkovačkom PIK-u je na porti dočekao mirovinu u kojoj i dalje neko vrijeme ne miruje, te nas s vremena na vrijeme počasti svojom svirkom.
Samozatajni Zovkić je u Vinkovcima, radi na HŽ-u kao pregledač vagona (ako u međuvremenu nije otišao u mirovinu).
Neno Jovičić bio je klavijaturist i pjevač. Dečko s kolodvora koji je strašno dobro igrao nogomet. Igrao je u mlađim selekcijama vinkovačkog Dinama i bio član nekih reprezentativnih selekcija zbog čega je na sebe privukao pažnju i većih klubova. Na samom početku Domovinskog rata mu je u gradu od granate sa srpskih položaja poginula djevojka. U međuvremenu je granatom pogođen i njegov stan, a vjerojatno od nepromišljenih pojedinih hrvatskih vojnika mu je nastradala i trgovina koju je otvorio pred sama ratna zbivanja. Zbunjen i uplašen, navodno je s još nekim civilima iz vinkovačke vojarne viđen kako skupa s vojskom napušta Vinkovce i odlazi za Srbiju. U Srbiji su mu naglo umrli brat sa ženom Hrvaticom, također Vinkovčanima. Inače zgodni Neno se, kojeg su cure škicale i koji nije pio, u Srbiji uslijed svih nedaća koje su ga snašle zapustio i kažu propio.
Dudo Meštrović, misteriozno je preko noći nestao da bi se tek nakon nekoliko godina raznoraznih priča pojavila i ona kako je umro. Kako, kad i gdje ostaje misterija. Bio je samac, bez bliže rodbine pa je i ta činjenica otežavala „potragu“ za Dudom. Ovaj poznati vinkovački ugostitelj, boem i gradska faca je većinu imovine, kultni caffe bar „Barmen“ kod Doma izviđača i još nekoliko vrijednih nekretnina rasprodao. Većinu toga je u društvu gospodski bez nekakve pompe i galame propio i na kraju vjerojatno od posljedica dugogodišnjeg noćnog života i umro.
Ostali ovdje spominjani članovi PAB-a obilježili su neke druge bendovima, a to su neke druge priče.
Izvadak iz knjige „Rockanje u Vinkovcima“ (2021.) autora I. Aničića
