Korizma je, vrijeme kada bi trebali posebno razmišljati o Bogu i molitvi, Upravo stoga i ove nedjelje donosimo vam duhovni poticaj jednog našeg župnika.
Događaj Isusova preobraženja na gori Tabor predstavlja trenutak u kojem božanska slava probija kroz ljudsku narav Krista, pripremajući učenike za sablazan križa. Slava dolazi po križu i to se ima pokazati po ovom odlomku. Ovo otajstvo nudi duboke smjernice za duhovni život katoličke obitelji, koja je pozvana biti Crkva u malom odnosno kućna Crkva.
Isus uzima Petra, Jakova i Ivana i vodi ih na visoku goru, u osamu. Gora simbolizira uzdignuće iznad svakodnevice i prostor susreta s Bogom. Isus ne ide sam, već vodi druge. Jesu li ovi apostoli bili spremni na taj odlazak na goru, dok drugi nisu, mi to ne znamo. Isusova je želja da s njim idu Petar, Jakov i Ivan. Isusova je želja da svi mi zakoračimo s njim na goru.
Duhovna snaga obitelji započinje i jača se onda kad odlučimo zajednički izaći iz buke svijeta te barem zakoračiti prema gori, prema osami, prema visoku. Obitelj koja zajedno moli, koja pronalazi vrijeme za nedjeljnu misu i zajedničku molitvu, stvara prostor u kojem se Isus može preobraziti pred njihovim očima preobražavajući njih same. Bez tog zajedničkog uspona, obitelj ostaje na ravnici svakodnevnih briga, umora, užurbanosti, kaotičnog življenja koji postepeno dušu približava prašini.
Isusovo lice je na gori zasjalo kao sunce, a haljine su mu postale bijele kao svjetlost. Preobraženje otkriva da je Isus doista ljubljeni Sin Božji. Ovaj sjaj, koji nam donosi evanđeoski odlomak, kaže Toma Akvinski odraz je unutarnje slave duše pune ljubavi. Isus je punina ljubavi i zato su ovaj sjaj i preobraženje itekako mogući.
U teškim životnim trenucima (bolest, invaliditet, neuspjeh, svađe, smrt člana obitelji, različite nesigurnosti), članovi obitelji mogu postati neprepoznatljivi u svojoj patnji. Moj bližnji pati, nosi neki svoj križ samo njemu ili njoj poznat, a ja ga ne primjećujem ili ga, namjerno ili nenamjerno, zaobilazim. Preobraženje nas poziva da jedni drugima budemo podrška i oslonac. Gora visoka nas poziva da jedni druge gledamo očima Tabora te iznova otkrivamo sjaj djeteta Božjega, kćeri i sinova Božjih bez obzira na slabosti i poteškoće koje zadese nekoga od naših bližnjih. Vidimo – ti i ja smo pozvani gledati i vidjeti, a ne čekati da nas netko vidi. Prvi korak uprisutnjenja Tabora u našim obiteljima kreće od mene i tebe. Prava katolička obitelj je pozvana otkrivati dostojanstvo djece Božje koje svijet često gazi u svakom svom članu, u svakom čovjeku.
Isus je Očev Sin ljubljeni – Njega slušajmo. Otac upućuje učenike na Isusa kao jedini autoritet. Slušanje Isusa je put kršćanina, put prema spasenju. Kao što Otac nebeski upućuje učenike na Krista, tako smo i mi u našim obiteljima pozvani jedni druge upućivati na Krista – roditelji djecu, supružnici jedno drugom, svatko po svojoj službi i obiteljskom dostojanstvu – konstantno usmjeravati na Krista. Kada se obitelj suoči s krizama, rješenje se traži u slušanju Božje Riječi.
Nismo oslobođeni opasnosti da slušanje Isusa zamijenimo slušanjem nekoga drugoga koga, nesmotreno, stavimo na Isusovo mjesto u životu. Petrov govor o milosti trenutka u kojem sudjeluje te pravljenju sjenica kako bi ostali na gori duže upravo govori o toj opasnosti. Iz perspektive učenika koji još ima mnogo učiti, riječi da se načine sjenice „tebi jedna (Isusu), Mojsiju jedna i Iliji jedna“ govore kako je Petar još uvijek promatrao Isusa samo kao najvećeg među prorocima, a ne kao onoga koji je Izvor i ispunjenje Zakona i Proroka.
Tabor nije trajno boravište. Gora visoka je priprema za Jeruzalem i križ. Isusov dodir i riječ uklanjaju strah od budućnosti. Duhovna iskustva članova obitelji poput hodočašća ili duhovnih obnova služe da bi obitelj mogla sići u svoju svakodnevicu s novom snagom. Katolička obitelj pruža svjedočanstvo ovom svijetu tako što ne bježi od križa, već ga prihvaća s nadom u uskrsnuće.
Drage katoličke obitelji. Evo korizmenog hoda koji nas poziva na goru visoku, u osamu. Evo poziva da nekoliko koraka učinimo u smjeru duhovnog rasta. Dopustimo sebi biti povedeni na goru. Ohrabrimo se staviti Isusa Krista u sredinu kako bi najbolje uočili preobraženje koje se milosno prelijeva i na one koji su njegova draga svojina. Iskustvo Boga čvrsto zadržimo u svojem srcu kako bi, vraćajući se u svakodnevicu koja donosi svoje izazove, preobraženi Božjom blizinom i mi zasjali kao njegovi istinski učenici te posvjedočili ovom svijetu tko je Bog te tko i što može postati onaj koji svoj život stavi u Božje ruke. Hrabro i odvažno koračajmo dalje ovom korizmom.
Božji blagoslov i blagoslovljena vam nedjelja!