Drage katoličke obitelji, donosimo vam duhovni poticaj i ohrabrenje uz riječ župnika uz petu korizmenu nedjelju.
“Iv 11,3-7.17.20-27.33b-45
Danas slušamo i čitamo jednu od najsnažnijih poruka nade koju nam donosi korizmeno vrijeme. Danas ne čitamo samo o čudu povratka u život, nego Isusovo otkrivenje činjenice da je on Gospodar smrti i života.
Lazar, Marta i Marija predstavljaju sliku idealne kršćanske obitelji – oni su Isusovi prijatelji, žele i vole Isusovu blizinu te se rado nalaze u njegovu društvu. Kada je sve dobro, kada život donosi svoje dobre trenutke ova obitelj ostaje uz Gospodina. Kada nastupi bolest, nezavidni životni trenutak, sestre ne očajavaju, već i tada ostaju uz Gospodina te mu šalju poruku: „Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je…“.
One ne govore Isusu što da učini, već mu iznose svoju nevolju s potpunim povjerenjem. U našim hrvatskim obiteljima, korizma je vrijeme da ponovno naučimo Isusu donositi svoje „bolesti“ – narušene odnose, ekonomske brige ili gubitak nade – onom istom nadom i s povjerenjem s kojim su nastupale Marta i Marija.
Isus čuje da je Lazar bolestan, ali ostaje još dva dana tamo gdje je bio. Sveti Toma Akvinski objašnjava da je Isus dopustio Lazarovu smrt kako bi čudo bilo neporecivo i kako bi se po toj obitelji i njihovom naizvan tragičnom trenutku očitovala Božja slava. Ponekad nam se čini da Bog kasni s odgovorom na naše molitve. Korizma nas uči strpljivosti. Isus ne dolazi uvijek kada mi želimo, ali dolazi točno kada je potrebno da bi se proslavljao on, a ne mi, „pravovremeni“ molitelji. Isus ponekad i odgađa našu stvar jer možda proniče naša srca u kojima želja za nadvladavanjem određene nedaće vrlo lako nadjačava proslavu Boga.
Susret Marte i Isusa vrhunac je teološkog dijaloga. Marta izgovara rečenicu koja odjekuje: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“ Ona zatim izriče svoju vjernost i ljudsku potrebu za molitvom i obraćanjem Bogu jer Bog neprestano daje. Svjesna takvoga Boga i s povjerenjem u takvoga Boga, nadalje izriče naučenu formulu koja se tiče uskrsnuća. Ona još uvijek govori naučeno, iznosi stav predaka, ono što je naslijedila, a što u njoj mora sazrjeti. Prava vjera dolazi tek nakon Isusova pitanja koje je upućeno Marti, ali i svim vjernicima svakog vremena i razdoblja. „Vjeruješ li ovo?“ Vjeruješ li Marto današnjice da je Isus uskrsnuće i život? Vjeruješ li Marto današnjice da po Isusu zapravo imamo puninu života? Vjeruješ li Marto današnjice da se život vječni stječe živeći ovaj vremeniti život neprestano zagledan u Krista?
Poput Marte, pozvani smo usred korizmenog posta i odricanja ispovjediti: „Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji“. To je temelj na kojem počiva „kućna Crkva“ – naša katolička obitelj.
Isus je pred grobom svoga prijatelja. Zajedno su provodili razne životne trenutke, a sada ga je smrt prividno omotala svojim povojima. Isus se potresao u duhu i zaplakao. On nije hladni promatrač ljudske patnje. Sveti Augustin ističe da Isus plače kao čovjek, ali uskrisuje kao Bog, pokazujući nam da je on Spasitelj koji suosjeća s našim bolima.
Korizma nije samo vrijeme strogosti, već i vrijeme nježnosti i suosjećanja unutar obitelji. Isusove suze nas pozivaju da budemo blizu onima koji pate, bolesnima i usamljenima u našim zajednicama, onima koji prolaze kroz krizu života, koji su na rubu.
„Lazare, izlazi!“ Isus zapovijeda da se digne kamen i doziva mrtvaca u život. Lazar izlazi povijen mrtvačkim povojima, a Isus kaže da ga se odriješi i pusti da ode kući. Svaki grijeh je svojevrsna smrt i grob u kojem se možemo naći. Nevoljnost, malaksalost, lijenost i manjak duhovnog poleta su navaljeno kamenje na grob. Mrtvački povoji su svi oni mali i veliki grijesi koji nas ovijaju te skrivaju ono dijete Božje koje se nalazi ispod tih povoja. Isusov glas u korizmi odjekuje svakom članu obitelji: „Izlazi!“ Izađi iz groba svoje sebičnosti, oholosti, grijeha, bezobraznosti, krivih pobuda. Isusov glas kojim zapovijeda progovara i nama danas. Odvalite kamen, odriješite povoje. Isusova riječ itekako može podići iz mrtvih, iz grijeha, iz slabosti. No, tu smo svi mi jedni za druge kako bismo jedni drugima pomogli odvaliti kamenje i skinuti povoje smrti te prepoznati jedni u drugima ljubljenu djecu Božju. Oprost bližnjemu je rušenje kamenja i skidanje povoja, no sakrament ispovijedi je to odrješenje koje nam vraća slobodu djece Božje i podiže iz smrti u život.
Drage hrvatske katoličke obitelji, neka vam ovaj odlomak bude snaga za preostale dane korizme.
Molite zajedno. Kao što su sestre zajedno poslale poruku Isusu, neka vaša obiteljska molitva bude svakodnevni razgovor s Prijateljem koji vas ljubi.
Vjerujte u Isusa Krista. Čak i kada se čini da je neka situacija u obitelji „mrtva“, da „zaudara“ jer četvrti je dan, Isus ima moć uskrsnuća.
Budite svjedoci. Mnogi su povjerovali vidjevši što je Isus učinio. Neka vaša obiteljska ljubav i zajedništvo budu znak drugima da je Krist doista živ.
Neka vas na ovom putu prati zagovor Blažene Djevice Marije i blaženog Alojzija Stepinca, koji su u najtežim trenucima naše povijesti svjedočili da je Bog Gospodar života. Koračajmo dalje prema Uskrsnoj radosti.”