Galerija fotografije Meraja sinoć je ugostila jednu posebnu autorsku izložbu, a ujedno i posebnu rođendansku proslavu.
Dražen Bota publici je predstavio svoj „Mokarac – imaginarni slavonski krajolik“. Ivankovčani su odmah prepoznali simboliku naziva „Mokarac“, a Boti on znači puno više od lokalnog toponima.
–Mokarac je ivankovački toponim prisvojen kao zajednički naziv za sve što radim. Meni on znači stil života i promišljanja za nešto što se radi pomalo i polagano, nešto što se godinama taloži, baš poput močvarnog kraja Mokarca. Ova izložba plod je višegodišnjeg fotografskog rada, nakupina doživljaja motiva kao i životnih iskustava u biti vrlo osobna a ispostavlja se prijemčiva i drugima Tako je ova priča nastajala dugo, tražila je strpljenje, odležanost i moje osjećaje, rekao je Bota.
Same fotografije donose postojeći slavonski krajolik na jedan posve nov i pomalo nestvaran način. Nastale su stapanjem boje podloge sa pročelja starih slavonskih kuća, kombinacijom njihovih boja i tekstura sa slikama krajolika. Rezultat su krajolici koji vas na prvi pogled zarobe svojom ljepotom.
-Fotografijom se bavim cijeli život, od svoje osme godine. Nekako sam kroz sve to vrijeme uvijek imao tu sreću da sam svugdje bio najmlađi, pa sam uvijek bio mlađi suradnik velikih autora, velikana umjetnosti, od kojih sam učio jako puno i koji su me uvijek prihvaćali. Čak i kada sam postao potpredsjednik Hrvatskog fotosaveza s gotovo pedeset godina i dalje su me predstavljali kao mlađeg suradnika jer su i tamo bili ljudi puno iskusniji od mene. Brojevi ovdje imaju veliku simboličnu ulogu, izložbu otvaram na svoj 50. rođendan, a ostaje otvorena do 20. kolovoza, koji mojoj obitelji puno znači jer je tog datuma davne 1967. godine moj pokojni otac došao iz Tijarice u Slavoniju i ovdje stvorio sve što je mogao stvoriti, obitelj, prijatelje i posao, rekao je Bota.
Uz Dražena je sinoć bila i njegova obitelj, supruga Suzana, kćeri Marta, Petra i Mila, sestra Maja i majka Ruža, koje su ponosno gledale ovaj velik trenutak, a vjerujemo kako je i pokojni otac Frano ponosan negdje gore na nebu.
Botinu izložbu došao je podržati i veliki umjetnik Ivan Križanac koji je biranim riječima govorio o stvorenim djelima.
-Ove fotografije opisuju Slavoniju tako dobro možete naći i Kozarca i Vanju Radauša i Kovačića, a kad gledate kako su te fotografije čudesno lijepe, te boje, svugdje je prekrasno, ali kada gledate kako u Slavoniji zalazi sunce i kako se rađa onda vidite konture, siluete, to je nešto čudesno. Svaka fotografija je posebna, Slavonija diše svojim bogatstvom. Dražen je smogao snage gledati, zabilježiti i zapisati nešto što je daleko od prosječnog, vratiti nadu. Ovdje nema prosjeka, već je to fantastično tkanje života, života koji nikada neće umrijeti. On će i dalje nastaviti raditi u svom stvaralačkom naponu, poručio je Križanac.
Svojom posebnom interpretacijom stihova Ante Kneževića „Nemoj sine srušit’ stan“ izložbu je uveličao Zdravko Šinjori: „Nemoj sine srušit’ stan, ne otvaraj srcu ranu, imam samo život jedan,
ispisan je baš na stanu. Stan je sine, svatove tračio, stan je kuću u selu kućio, stan je bio ‘ranitelj Šokaca, stan je bio kovnica novaca. Kada umrem, sin moj, sruši, prodaj sve na stanu, koljebicu samo nemoj, uspomene nek’ ostanu.“
Sinoć je ipak bio i autorov rođendan, a autor naglas zamislio i rođendansku želju.
–Ja ću ipak na glas reći svoju rođendansku želju, iako se to kao ne bi trebalo, ali evo. Jednom davno, još dok je gradonačelnik bio dr. Mladen Karlić, onda sam ja na jednoj izložbi u kazalištu javno rekao da sanjam da Vinkovci imaju jednu galeriju fotografije kao jedan pravo srednjoeuropski grad, na što me Panić presjekao pogledom i rekao: „Jesi ti normalan, kako možeš javno to tražiti“. Evo kako sam to tada javno rekao da sanjam galeriju tako i danas kažem kako sanjam da će ova naša Meraja jednog dana postati „digitalni referentni centar za fotografiju“. Imamo sve preduvjete, samo to trebamo upakirati u neki europski celofan, pa evo gradonačelniče i pročelnice ne želim vam stvarati nikakav pritisak, kroz smijeh je poručio Bota.
–Pozdravljam gradonačelnika Romića i pročelnicu Mariju Liščić Drmić i drago mi je da ste došli otvoriti ovu izložbu i da se ona poklapa s obilježavanjem dana grada Vinkovaca. Ja se ipak van ove sredine prepoznajem kao Vinkovčanin i moram uvijek napominjati da sam zapravo iz Ivankova, ali jedno i drugo mi odgovara, poručio je Bota.
Izložbu je otvorenom proglasio vinkovački gradonačelnik Josip Romić.
-Evo nije pritisak, samo sam se preznojio od Drago mi je što imam prigodu biti na otvorenju ove posebne rođendanske izložbe našeg Dražena Bote. One nisu samo fotografije, one svjedoče o kreativnosti, talentu i ljubavi prema fotografiji što je našeg Botu uzdigla u sam vrh fotografa. Ono što je još bitnije on je čovjek koji svojim radom i zalaganjem dodatno potiče i uzdiže kulturni život našeg grada. Kada gledam ove fotografije uvijek se zapitam kako oko fotografa primijeti detalj kojeg mi prosječni ljudi ne vidimo. Je li to zbog našeg opreza ili ubrzanog tempa života, ne znam reći. Ono što me posebno raduje je tema fotografija, kapela, šuma, ravnica, zavičaj, ono čime se mi Slavonci posebno dičimo. Ostavio si dubok zapisan trag u vremenu kojeg će tvoja djela nositi cijelu vječnost. Preostaje mi samo zahvaliti se i čestitati u ime grada i moje osobno ime, na tvom radu, trudu i umjetničkom doprinosu kulturi. 42 godine umjetničkog stvaralaštva nije mala stvar, možemo reći kako si sada u najboljim stvaralačkim godinama. Dragi prijatelju čestitam, rekao je gradonačelnik Romić.
Romić je Boti uručio rođendanski poklon, a nakon otvorenja uslijedila je tradicionalna zajednička fotografija svih posjetitelja. Druženje u Meraji nastavilo se još dugo uz susrete prijatelja i obitelji, prepričavanja i prisjećanja raznih zgoda, ali divljenje fotografijama Mokarca koje su nas okruživale.
Botine fotografije donose nešto istinski lijepo. Podsjetile su me na definiciju umjetnosti don Josipa Mužića koji mi je u nedavnom razgovoru rekao da umjetnost mora u nama probuditi osjećaj za lijepo, za nešto uzvišeno.
Bota je postigao upravo to. Gledajući u fotografije stvorene prirode koje je on maštom obogatio osjetite u njima onaj dodir božanskog. Osjetite mir i ljepotu koja vas zaokupi, ljepotu koja nudi svojevrsni spokoj, razumijevanje bez puno riječi i osjećaj doma, osjećaj poznatog i sigurnog mjesta.
Vjerujem kako je pred njim još puno divnih djela, no s njegovih 50 godina koje nosi možemo reći kako je on već istinski opravdao talente koje mu je Bog dao.
Izložbu dođite pogledati do 20. kolovoza, uzmite si vremena i polagao uživajte u Mokarcu, neka i vas ponese na neko lijepo i sretno mjesto koje čuvate u kutku svog srca. Dražene hvala!
