Crkva danas slavi svetog Šarbela Maklufa, libanonskog svećenika i redovnika, pripadnika Maronitske crkve.
Maroniti su dio Istočne Crkve koja se nije odvojila od Rima već i dalje priznaje rimskog papu kao poglavara. Sveti Šarbel rođen je imenom Josip u obitelji od petero djece, rano ostaje bez oca, a u samostan ulazi dobi od 23 godine i uzima ime Šarbel.
Sveti Šarbel je nakon ređenja 16 godina živio u samostanu u zajednici s ostalom braćom, u poniznosti i poslušnosti. Njegova velika želja bila je postati pustinjakom, a ona mu se ispunila 1872. kada mu je opat samostana dao pristanak , no prvo je morao proći kušnju u trajanju od tri godine. Nakon toga 1875. godine potpuno se povlači iz svijeta u skromnu kolibu na vrhu brijega, a u samostan je dolazio vrlo rijetko u slučaju iznimne potrebe. Proveo je život u molitvi, slavljenju euharistije i pokori. Obrađivao je vrt i sadio ljekovito bilje koje bi slao u samostan. Sveti Šarbel je gajio posebnu pobožnost prema Presvetom oltarskom sakramentu. Redovito je služio svetu misu svakog jutra, a prilikom služenja euharistije umire u dobi od 70 godina.
Sahranjen je u drvenom lijesu položenom u zemlju, a nakon odmah nakon njegovog pogreba počele su se događati čudesne stvari. Neobična svjetlost pojavila se oko njegovog groba i treperila je čak 45 dana i noći, a kod groba je bio poseban miris.
Opat samostana je naredio da se grob otvori i njegovo tijelo prenese u grobnicu. Otkrivanjem lijesa okupljeno mnoštvo svjedočilo je neraspadnutom tijelu koje je izlučivalo mješavinu crvene i bijele tekućine. Odmah su zabilježena i prva čudesna ozdravljenja, a tisuće vjernika hodočasti na njegov grob i svjedoče o čudesima koja se događaju po njegovom zagovoru. Zanimljivo je kako grob svetog Šarbela časte i kršćani i muslimani.
Tijekom 1950. ponovno je primijećen kako iz jednog kuta groba svetog Šarbela izlazi neobična tekućina te je lijes ponovo otvoren. Njegovo tijelo i dalje je bilo u neraspadnuto stanju bez ikakvih promjena, a liječnici su utvrdili kako se njegovo mrtvo tijelo i dalje znoji krvlju. Prema službenim podacima zabilježeno je više od 29 000 čudesnih ozdravljenja i događaja zagovorom svetog Šarbela Maklufa.
Šarbela Makhlufa blaženim je proglasio papa Pavao VI. 5. prosinca 1965., a isti papa ga je proglasio svetim 9. listopada 1977. godine. Sveti Šarbel posebno se časti kao se kao “svetac mira” i zaštitnik obiteljske molitve.
Sveti Šarbel u posljednje vrijeme sve više se časti u našim krajevima, a njegove moći došle su u Hrvatsku u rujnu 2024. Križevačkoj eparhiji darovao ih je Maronitski katolički patrijarhat Antiohije iz Libanona te Samostan i svetište sv. Marona iz Annaye u Libanonu. Moći prvog stupnja sveca vjere, nade i mira, zaštitnika obitelji sv. Šarbela mogu se štovati u katedrali Presvete Trojice u Križevcima.
U Hrvatskoj djeluje Zajednica sv. Šarbela koja svake treće subote u mjesecu održava otvorene susrete s molitvama za duhovno, duševno i tjelesno zdravlje pred moćima sv. Šarbela.