Upravo danas na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama iz Italije stižu zastrašujuće vijesti.
Grupa Marokanaca u Rimu je silovala 18-godišnjakinju pritom prisiljavajući njenog dečka da to sve gleda. Priča kakvih je nažalost bilo napretek u Domovinskom ratu kada se nasilje prema hrvatskim ženama događalo svakodnevno.
Svakodnevno svjedočimo enormnom porastu seksualnog nasilja na tlu Europe čiji su počinitelji u pravilu migranti, bilo legalni bilo ilegalni.
Iako feminističke udruge već desetljećima forsiraju narativ o „bijelom muškarcu na poziciji moći“ prema kojem su svi zapadni muškarci istovremeno i nasilnici koji ne zaslužuju poštovanje niti dostojanstvo te su odmah krivi i prije suđenja, činjenica je da većina nasilja u europskim zemljama dolazi upravo od onih prema kojima feminističke udruge uglavnom imaju blagonaklono stajalište – ilegalnih migranata.
Udruge koje stalno organiziraju razne prosvjede, koje nekulturno i neodgojeno bubnjanju pokraj ljudi koji mole krunicu, koje traže svaku vrstu zaštite njihovih osjećaja i seksualnih fantazija, uglavnom prema stvarnim problemima hrvatskih žena nemaju – nikakvih osjećaja.
Domaće feminističke udruge bile su tihe i kada je nedavno pokušano ubojstvo hrvatske policajke na zagrebačkom autobusnom kolodvoru koja je pukim čudom izvukla živu glavu. Podsjetimo počinitelj je bio Marokanac s odobrenim prebivalištem u Hrvatskoj, ali otprije poznat policiji.
Na ovaj stravični incident reagirao je tada i Sindikat policije jasno postavljajući pitanje o tome tko i kako provodi integraciju, tko kontrolira, a tko šuti. –Zakon ne diskriminira, on vrijedi za sve! I svi se trebaju pridržavati postojećih i važećih zakona u Republici Hrvatskoj, istaknuli su u priopćenju.
Činjenica je i da se slučajevi nasilja nad ženama koje se dogodi od strane migranata u Hrvatskoj, ali i u Europi, uglavnom medijski prešućuju i vrlo teško probijaju do vodećih medijskih portala, dok istovremeno svaki oblik nasilja počinjen prema ženi od strane nekog muškarca hrvatskog državljanstva dobiva udarne naslovnice.
Nijedno nasilje ne bi trebalo proći nekažnjeno, ali doista je vrijeme da postavimo pitanje odgovornima je li im zaista stalo do zaštite žena, ali od svih potencijalnih napadača, a ne samo od njih s hrvatskim državljanstvom.
Isto tako vrijeme je da žene koje slijepo slijede i podržavaju sve postupke feminističkih udruga promisle zašto te udruge šute ako je nasilje prema ženama počinjeno od strane migranata, a posebno zašto feminističke udruge glasno podržavaju političke sustave i države u kojima žene objektivno nemaju nikakva prava, uporno prozivajući Hrvatsku za šutnju i nečinjenje kada se dogodi nasilje.
Nevjerojatna je zanesenost feministica sustavima u kojima one vjerojatno ne bi niti postojale, sustavima kojima je sasvim uobičajeno da sedamdesetogodišnjak oženi četrnaestogodišnjakinju, da žena ne smije izići iz kuće bez pratnje muškarca i slično. Uvijek se ponovno pitam jesu li toliko slijepe, ograničene u razmišljanju ili imaju debele koristi da takav sustav veličaju dok istovremeno uporno predstavljaju Hrvate i katolike kao najveće zlotvore.
Vlada RH koja je pod pritiskom aktivističkih feministica uvela u kazneni zakon i posebno kazneno djelo – femicid – koje je kao takvo pravno potpuno neopravdano jer je već bilo regulirano postojećim člancima Kaznenog zakona, trebala bi se početi odgovorno ponašati i prema ženama i muškarcima u Hrvatskoj i brinuti se za sigurnost svih hrvatskih građana koji se s pravom pitaju kome je u interesu da se nepovratno mijenja demografska, kulturna, vjerska i društvena slika europskih zemalja, a među njima i Hrvatske.
Kome je u interesu da za koju godinu hrvatske žene, hrvatski ljudi, hrvatska mladost, ne mogu slobodno bez straha hodati ulicama svojih gradova?
Pitanje je to koje nije vezano samo uz ovaj dan, koje je dio puno kompleksnijeg problema u kojem se nalaze gotovo sve europske zemlje koje bespogovorno primaju mase migranata, ali pitanje koje je važno postaviti upravo danas, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.