Slavonske žene, gdje ste? Kako ste? Jeste li se ovih dana osjećale više zaštićene nego inače?
Naime upravo vas ovih dana pokušava zaštititi – Severina. Svi mediji već danima bruje o Severininom „hrabrom“ potezu, odnosno njenom putu u Bruxelles kako bi sudjelovala u radu inicijative „My voice, my choice“ koja se zalaže za dostupan, siguran i besplatan prekid trudnoće za sve žene koje žive u zemljama Europske unije.
Inicijativa je skupila 1,2 milijuna potpisa na razini EU, od toga 65 963 potpisa u Hrvatskoj. Potpise je predala tijelima EU koje će sada morati raspravljati o ovoj inicijativi.
Seve navodi kako će ova inicijativa onemogućiti da mlade Europljanke odrastaju kao građanke drugog reda. Severina je u pratnji kolegica istomišljenica održala i press konferenciju na kojoj se u svojoj „ borbi“ osvrnula i na prava žena iz Slavonije koja su valjda ugrožena. Kaže kako su „muke žena iz Slavonije ili djevojaka iz Zagreba preteške teme za magazine sa sjajnim papirom u kojima smo sve prije svega lijepe i nemamo nikakvih briga“.
Posebno je naglasila kako neki ženski magazini nisu bili zainteresirani za praćenje ove njene borbe. Nju ovdje očito najviše boli to što zbog ovoga nije tjednima držala naslovnice svih medija.
Nadalje Seve se prema njenim riječima u Bruxellesu bori za „prekid na pravo trudnoće“ ali i za Palestinu. Ne znam koliko je Seve upućena, ali trebala bi odabrati nešto od tog dvoje. Naime pobačaj je u Palestini zabranjen. A žene nemaju ni pola onih prava koja uživaju u Hrvatskoj. Nije mi jasno za što se Seve točno bori, za pobačaj ili za Palestinu. Možda je trebala odnijeti te potpise u Palestinu pa da vidimo što o njenoj inicijativi misle oni za koje se tako zdušno bori.
Najnevjerojatniji dio ovog Sevinog Brisel show programa je dio nekog intervjua u koje spominje svoju dugogodišnju sudsku borbu za skrbništvo nad sinom istovremeno dok se zalaže za to da druge žene mogu ubiti svoje nerođene sinove.
Sve ovo što ona govori priča je duboko poremećeno i izokrenuto, nažalost ona to očito ne vidi. Posebno mi je poremećen onaj dio u kojem ona ovu borbu posvećuje svojoj majci. Ovo većini ljudi, barem po komentarima na društvenim mrežama, nije jasno. Je li to zato što njena majka nije mogla pobaciti kada je bila trudna s njom ili što? Seve je toliko ponosna na on sve što je izgovorila, a sve skupa je potpuno poremećeni pogled na stvarnost.
Severina je izgradila cijelu karijeru na ulozi majke koja se bori za sina, a sada se prebacila na gradnju karijere na ulozi majke koja se bori za pravo da usmrti svog sina. Žene ju masovno podržavaju i gledaju kao simbol majke. Ne znaš tko je luđi.
Pobačaj nije pravo, pobačaj je ubojstvo. Nije to „moj glas, moj izbor.“ Taj glas koji izabere smrt djeteta u maternici je samo jedan glas koji se čuje. Što bi reklo to dijete da može govoriti? BI li izabralo život ili smrt komadanjem dijelova tijela? Dijete koje je u utrobi majke nije nakupina stanica nego dijete. Dijete koje se naziva dijete ako je željeno, a nakupina stanica ako nije željeno. Dijete koje ako se ne pobaci naraste do termina i rodi se. Nova ljudska osoba. Ako ju usmrtite poslije rođenja krivi ste za čedomorstvo. Ako to dijete usmrtite dok je u maternici onda ste borac za ženska prava.
Život nosi svakakve situacije, to što ja mislim da je pobačaj ubojstvo nije plod moje arogancije već je to istina koju trebaju čuti svi oni koji ubojstvo bebe u utrobi nazivaju pravom žene. Pri tome si ne uzimam pravo osuđivati i glumiti moralnu vertikalu.
Ne mislim da su žene koje se odluče na pobačaj bezosjećajne i glupe. Mislim da su prije svega izgubljene, zavedene i prevarene. Mislim da ih puno pobaci iz straha. Ali isto tako puno ih dijete jednostavno ne želi. I to im je dovoljan razlog da ga ubiju.
Kako nekome tko je toliko sebičan objasniti da ne može odlučivati o životu nekog drugog? Kako objasniti da je pobačaj upravo zadiranje u tuđa prava, ono protiv čega se te žene bore?
Žene su često i uplašene. Toliko uplašene i slabe da im je važnije što će misliti ovaj svijet, što će netko reći ako se sazna da su trudne, kako će reagirati obitelj, važna su im mišljenja svih, osim onog jedinog koje treba biti važno. Osim mišljenja onoga koji je taj život stvorio. Koji jedini ga može stvoriti i oduzeti. A to je naš Bog. Stvoritelj. Gospodar života i smrti.
Što ako je trudnoća nastala iz grijeha, iz preljuba? Kako preživjeti tu sramotu? Lakše pobaciti. Nitko neće znati. Ali hoće, opet će svi to jednom saznati. Bog ionako već zna. Što ako je premlada? Što ako je prestara? Što ako ima već dvoje, troje djece? Što ako …..milijun je verzija opravdanja, milijun je verzija koje će dati podršku majci. Ali samo jedna daje podršku životu djeteta. Izostanak pobačaja.
Ne živimo svi ovdje vječno. To što se priča po gradu nije važno, za tjedan dana pričat će se nešto drugo. Vrijedi li ubiti svoje nerođene dijete, nečijeg budućeg prijatelja, dečka, oca, djeda zbog komentara nekoga tko nema pametnijeg posla pa se bavi tuđim životima? Je li za pobačaj uvijek kriva samo žena koja se boji svega osim vječne kazne za ubojstvo svog nerođenog djeteta? Ili su krivi i oni koji je na to potiču, koji je ohrabruju i uvjeravaju kako će joj dijete uništiti život? Znajte da su svi oni su itekako krivi i da je nevina krvi na njihovim rukama.
Je li izlaz iz teških životnih situacija smrt drugog nevinog bića? Je li dijete koje nema glasa, imena ni prezimena, koje nema sposobnost braniti se i boriti se samo za sebe zaslužilo biti žrtvovano radi nečijeg komfora? Radi nečije lijenosti? Radi nečije gluposti?
Nije sramota priznati da si pogriješio, ali je ludost u grijehu ustrajati. Severina je preustrajna u svojoj ludosti, u svojoj borbi za pravo na grijeh. Ali grijeh joj nitko ne želi oduzeti ni zabraniti. On joj je dopušten. Kao i svim ženama u EU. Odabrala je krivu borbu. Lažnu i ispraznu. Neće ju Bog na silu tjerati u raj. Ali će ju dočekati raširenih ruku milosrdnog oca ako izabere istinu i život, a ne laž i smrt.
Žalosno je što se borba za vlast opet vodi preko onih najmanjih i najranjivijih među nama. Ali nije to ništa što bi nas trebalo čuditi. Veliki Padre Pio je rekao da je potreban jedan dan bez pobačaja i Bog bi podario čovječanstvu mir do kraja vremena. A ljudi su toliko pristali uz grijeh i na grijeh da ne mogu bez zla niti jedan dan.
Ne osuđujem Severinu. Žao mi je. Njene pjesme bile su mi drage. Prva mi je Gospe moja, pjevala je nekada davno. Vjerujem da je Gospi ona i dalje prva, ona zbog koje ju srce boli. No nije ju Gospa otjerala od sebe, nije ju odgurnula od svoje majčinske ljubavi. Severina je sama izabrala klanjati se tami. Sve ono što Seve radi mimo svojih pjesama mi je s vremenom postalo toliko odbojno da su mi se i pjesme ogadile. Rođeno moje, sada ga voli jer je rođeno, a da joj nije odgovarao dok je bio nerođeno jel’ bio onda već odavno bio pokojni?
Severina mene ne zastupa. Niti sve europske žene. A posebno ne sve slavonske žene koje spominje. One već imaju svoju Majku koja ih zagovara. Jako puno slavonskih žena koje znam za svoju vječnu zagovornicu odabire upravo Gospu koju je nekada davno Severina opjevala. Naša Majka koja je prihvatila život koji joj je povjeren, sa svim teškoćama koje je donio. Koja je dostojanstveno podnijela i rađanje i smrt Božjeg sina. Jedina Majka koja nam svima treba biti uzor.
Ako imate priliku birati, birajte život. Ako imate priliku braniti život, branite ga. Ako imate priliku boriti se, onda se borite. Ali na pravoj strani povijesti. Ne na strani ovog zla koje je regrutiralo Severinu. Bit će vam drago što ste odabrali pravu stranu kada dođete pred onoga koji i vaš život drži u rukama, pred jedinog i vječnog gospodara života i smrti. Birajte život!