I tako, lokalni izbori su iza nas. U većini mjesta ništa novo, ljudi su i dalje glasni na internetu, a kada treba ustati i otići glasati za to nitko nema ni volje ni vremena. Tim istim Internet ratnicima je stalno netko za nešto kriv, samo oni očito nisu “ni za što”. Svi imaju nekog izmišljenog neprijatelja koji nam uništava zemlju, samo prave vidljive neprijatelje ne vide. Ili ne žele vidjeti. Kuda plovi ovaj brod, pitam se.
Jedan celebrity brod plovio je put Gaze kako bi odnio neku humanitarnu pomoć. Na njemu su bile svjetski poznate aktivistice, ona mala Greta i njena ekipa. Greta očito više nije toliko mala, a očito se sada osim za klimu bori i za palestinske teroriste. Izraelska vojska ih je presrela, dala im toplu odjeću, obrok, pustili im film o Hamasovim zločinima nad izraelskim narodom i poslali ih avionom kući. Jučer u Saboru Rada Borić iz aktivističke stranke Možemo zahtijeva da naša Vlada pruži sigurnost ovim aktivistima. Mislim da je Rada trebala krenuti brodom za njima ako joj je već toliko stalo. Naša Vlada ionako pruža pomoć svim mogućim aktivistima u Hrvatskoj, posebno onima koji su Radi posebno dragi, poput njene stranke. Ne sjećam se da je Rada ikad osudila napad Palestinaca na Izrael, ti femicidi su im valjda bili prihvatljivi.
Radina stranka i klub aktivista je napravila fantastičan posao. Grupa žena: Rada Borić, Urška Raukar, Ivana Kekin i Sandra Benčić našle su Tomislava Tomaševića kojeg drže ispred sebe dok se svađaju s cijelom Hrvatskom. I iduće četiri godine i dalje vladaju Zagrebom. Vlast koja uništava glavni grad ali svojim djelovanjem i cjelokupnu hrvatsku medijsku i kulturnu scenu bez pol muke dobila je vlast nad jednim od najvećih proračuna u RH. Prošli mandat su taj proračun iskoristili da obilato financiraju sve svoje istomišljenike, a očito su novce utrošili pametno jer njihovi glasači su izašli na izbore. Što je s ostatkom ljudi koji tamo živi, zar svi stvarno misle kao neMožemovci i podržavaju taj svjetonazor? Baš im je svejedno? Nevjerojatno.
Inače kampanja za zagrebačkog gradonačelnika može poslužiti kao ogledni primjer kako ništa prodati pod nešto. Ne znam koji dio kampanje je bio gori, oni video uradci „burek sa senfom“ ili degutantno iskorištavanje Tomaševićevog oca u Gloriji za potrebe kampanje. Ovo je vjerojatno i jedini slučaj kada se pita ili burek može napraviti od svakakvih sastojaka. Mediji su od Tomaševića pokušali napraviti Supermena, ali meni i dalje izgleda kao smotani negativac. Naglasak na negativac. Vukovarsko-srijemska županija također je pri vrhu liste mjesta gdje je najmanje ljudi izašlo na izbore. Sreća da se kod nas nije kandidirao netko poput Tomaševića.
E ali prolaskom izbora na scenu se vratio Mile Kekin. Valjda je čekao da bude siguran da će mu žena opet biti na vlasti. Dakle Mile sad od sebe pravi neku hrabru rock zvijezdu a šutio je i sakrivao se iza žene doslovno tjednima dok su ga i njegova i sve ostale žene iz Možemosa branile. Izdao je pjesmu o svom uhićenju, objavio fotku na kojoj si je dodao 20ak cm visine, napravio od sebe mučenika kojeg će sada slaviti mladi ljudi koji misle da se Mile bori protiv sustava. Mladima će on predstavljati alternativu, biti kul, slušat će Miline pjesme i misliti da se bore za bolju Hrvatsku. A jadni nemaju pojma koliko je taj Mile sve samo ne alternativa i ugrožen borac. Mile je naravno povratkom pred kamere stigao i do Mojmire koja ga je najavila kao da je stigao Mick Jagger ili Bono Vox. Je ali s Temua. Ne samo da su Možemosi teški prodavatelji magle nego su to očito i ovi popratni članovi ekipe.
Mojmira ima novog najboljeg prijatelja. Đivo Đurović. Dopisnik iz SAD-a koji je našao vremena za doletjeti u Hrvatsku kako bi bio u Direktu. Mojmira i Đivo su davali sve od sebe da Hrvatsku uvjere kako je Biden odličan predsjednik koji zna što radi pa onda kako je Kamala baš odličan kandidat, a kad im nije uspjelo osvojiti zbore u Americi nastavili su pljuvati po Trumpu iako za to nemaju nikakvog razloga. Osim svojih ideoloških, a možda i financijskih, jer ne zaboravimo Trump je ukinuo velik dio financiranja stranih medija koji su novcem američkih poreznih obveznika provodili Bidenove i Kamaline politike.
Inače liječnici u SAD-u su objavili da je Biden teško bolestan, sada se valjda smije reći i dementan, a do prije nekoliko mjeseci je bio baš odličnog zdravlja i sposoban za vođenje jedne od najmoćnijih zemalja svijeta, barem ako se pita novinare. Većini svijeta je bilo očito da nije, a isto tako očito i da je netko upravljao njime i svim ovim novcima kojima se financiraju svjetonazori poput Mojmirinih, Možemosa i sličnih. Taj „Netko“ i dalje upravlja s čime god može, a ljudi kojima upravlja očito dobro rade posao za koji su plaćeni. Pokraj dementnog Bidena svijetom i nuklearnim oružjem upravlja i francuski predsjednik Macron kojemu je nedavno žena opalila šamar pred cijelim svijetom. I tu bilo zanimljivo vidjeti tko ustvari upravlja s kim i s čim. Prosječni ljudi Hrvatskoj uglavnom o ovome ne razmišljaju već uzimaju Mojmirino izvještavanje zdravo za gotovo. Hrvati su postali poput one žabe koja je bila u vodi dok se nije skuhala. Inače baš jako ne volim žabe, ali usporedba ovdje itekako stoji.
Nakon toliko godina samostalnosti tek 2024. smo dobili Zakon o hrvatskom jeziku zahvaljujući naporima Matice Hrvatske, a sad se i netko iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti sjetio kako bi napokon trebalo razjasniti situaciju o prvom bijelom polju hrvatskog grba. Bogu hvala! Službeno je donesena Deklaracija o hrvatskom povijesnom grbu u kojoj stoji: „Šahirani grb Hrvatske stilizirani je prikaz tvrđave, utvrde ili predziđa. Potkraj 15. stoljeća bio je oblikovan prema tadašnjoj metafori Hrvatske kao tvrđave, bedema, odnosno predziđa kršćanstva (Antemurale Christianitatis), najčešće u varijanti s početnim srebrnim (bijelim), a završnim crvenim poljem (kad je parni broj polja). Šahirani grbovi Hrvatske s početnim srebrnim (bijelim) ili crvenim poljem prisutni su i korišteni gotovo podjednako još od početka 16. stoljeća. Stoga su prijepori vezani za početno polje (bijelo ili crveno) – što podrazumijeva to da bi uporaba jedne varijante isključivala drugu – lažna dvojba.“
Eto toliko o tome. Zapamtite ovo kada poslije Thompsonovog koncerta dnovinari krenu izvještavati o broju ustaških zastava s prvim bijelim poljem. Ustaštvo nema pravo svojatanja te zastave, a nitko nema pravo nekoga omalovažavati jer vijori hrvatske povijesne zastave.
Hrvatska s jedne strane moralno, duhovno i politički propada, ali s druge strane ipak pušu neki novi vjetrovi. Prije bi rekla neki novi Duh. Trebalo je proći više od trideset godina samostalnosti da zaštitimo zakonom naš jezik i grb, nešto što svaka samostalna država treba štititi i čuvati. Ali bolje ikad nego nikad. Dok prosječan Hrvat misli da za ovim nije bilo potrebe te potrebe je itekako bilo. Dok većina Hrvatske spava neki ljudi ipak brinu da ne izgubimo identitet. Malo ih je, ali ipak uspijevaju.
Postoji i druga slika Hrvatske, onaj dio naroda koji je hodao za život diljem Hrvatske, onaj dio naroda koji je hodao za relikvijom svetog Antuna prošli vikend u Zagrebu, onaj dio Hrvatske koji u tišini moli i skuplja mrvicu po mrvicu dobrih djela kojima čuvaju naše obitelji i naše svetinje. Ako ste ikada i posumnjali u Duha Svetoga pogledajte i usporedite ove hodove i sa šarenim povorkama koje će se uskoro početi održavati. Naizgled možete vidjeti koji duh pokreće jedne, a koji druge.
Počeo je lipanj, mjesec koji je posvećen Srcu Isusovom, a kojeg protivnici svega što to Srce predstavlja nazivaju mjesecom ponosa jer ponosno prkose Božjim i ljudskim zakonima. Papa Lav XIV. je baš lijepo početkom lipnja rekao da je obitelj kao zajednica muža i žene temelj društva. Preduhitrio je sve one koji su možda očekivali od njega neko drugo tumačenje. Duh Sveti šumi, treba malo zastati da ga se čuje, ali tu je. Vidimo to svaki dan. A čini mi se da dok on ne otvori oči džabe sve drugo, jer ne možeš vidjeti ni čuti dok ti to nije dano. Ljudi su jednostavno slijepi i gluhi pored zdravih očiju i ušiju. Ali promijenit će se i to, barem se nadam. Lijepo je što ipak postoji onaj dio naroda kojim upravlja onaj Duh odozgor. Njemu je sve moguće, pa nek’ nas nosi onako kako je njemu volja. Dok nam on čuva temelje predziđe kršćanstva će ponosno stajati i vijoriti zastave, i s bijelim i crvenim prvim poljem.