Lička kapo, crna i šarena, oj livado, vodo zelena.
Ličani su uspjeli u nemogućem. Kompletna lijeva aktivistička gerila, bila stranačka bila pod krinkom civilnog društva, u subotu je središtem Zagreba hodala s hrvatskim zastavama.
Iako se i dalje ne zna točan broj prosvjednika, mediji, kopajući po povijesti okupljanja u Zagrebu, ovaj proglašavaju najvećim. Mediji uporno zaboravljaju jedan prosvjed – onaj u doba korone, koji je bio veći od ovog. Možda zato jer su onda ovi koji su u subotu podržavali prosvjed za Liku, poput Anke Mrak Taritaš, u to vrijeme govorili da oni koji se ne cijepe ne trebaju ni po kruh. Nekoliko godina kasnije Anka bi Ličanima ipak dala vode. Ne znamo samo kakve.
Prosvjed koji se odigrao u subotu je zapravo nezabilježen u povijesti dosadašnjih hodanja s ljevice – to je valjda prvi na kojem nisu nosili isključivo dugine zastave i zastave s petokrakom. Ipak je kritika velikog dijela javnosti kako prosvjeduju zbog vlastite koristi urodila plodom pa su se malo zakamuflirali i ovog puta ponijeli i hrvatske zastave. Većina ih je lijepo nosila prebačene preko ruke, a neki su napravili i povijesnu sliku s hrvatskom zastavom – za uspomenu.
Zanimljivo kako je nakon „zastava slučaja“ uoči obljetnice Oluje ove godine, kada je trg glavnog grada RH do navečer bio bez hrvatskih zastava, kompletna lijeva eskadrila danima tumačila kako se domoljublje ne iskazuje zastavama, a vodu na njihov mlin je dodatno je natjerao i nadbiskup Uzinić s propovijedi slične tematike. Kad evo sada – došao prosvjed za Liku – narod počeo govoriti da treba nositi hrvatske zastave – evo njih odmah s našom trobojnicom. One jugoslavenske s trnjanskih kresova ipak ostavili kod kuće. Tomašević ostao dosljedan sebi pa na glavnom trgu izvjesio veganske, da ne bi bilo zabune gdje prosvjeduju.
Šalu na stranu, Ličani imaju pravo prosvjedovati, trebaju i trebali su odavno, svi ih trebamo podržati, no nažalost ljevica je njihov prosvjed pokušala pretvoriti u svoj rušilački. Na brzinu su objavili spreman popis 50 ljudi koji su uvijek tu za takve skupove misleći da će tako skupiti više ljudi, kad ono taj popis ljude samo rastjerao. Dalija je prosvjed otvoreno nazvala antihadezeovskim, a izvjesni Ivančić pozivajući na prosvjed piše „za zemlju, protiv države“. Dakle, nezakonito odlaganje otrovnog otpada nije opcija, ali rušenje države meni nije nikako opcija. Naša država nije toliko loša da bi ju trebalo srušiti. Razlikujmo pojmove.
Upravo zbog ovakvih koji su prosvjed uporno nazivali rušenjem države ne mogu zamisliti da hodam s njima rame uz rame. Koliko god podržavala Ličane. Realno, ako maknemo patetiku i ljevičarsko udaranje na emocije, prosvjed nije donio ništa što nismo već imali. Vlada već radi ono što prosvjednici traže. Sviđalo vam se to ili ne, ali to su činjenice. Tko je kriv za otpad u Lici? Zar je stvarno samo i isključivo HDZ? Dajte molim vas. Nismo u vrtiću. Gdje god zagrebeš u Hrvatskoj imaš novu aferu, a najviše su ih u posljednje vrijeme uspjeli skupiti Možemovci. Samo kada te mediji podržavaju sve ti se oprašta. I Kekinima vila u Istri. Ali Thompsonu smiješ provaliti na terasu, nema veze.
Kekini, Možemovci, Dalija i SDP nisu mogli smisliti Turudića, a sad im je odjednom dobar kada objavljuje izvješća o kontaminiranoj vodi. Dobar će biti dok ne krene na nekog od njih.
Samo tri dana nakon prosvjeda Ličani su već shvatili da nije dobro da se baš na sva zvona govori kako je tamo sve zagađeno jer ipak trebaju preživjeti i lokalni poljoprivrednici, a i turistički djelatnici. Ako se nastavi ova histerija internet bojna će početi širiti „pouzdane“ priče kako zagađenje putuje i do Plitvičkih jezera. Dakle ‘ajmo malo staviti emocije i teatralnost na stranu i riješiti problem bez nepotrebne histerije. Darko Milinović je ovo izgleda skužio pa pokušava objasniti kako nije tamo baš sve otrovno.
Ono što je prosvjed i cijela ova priča s otpadom u Lici također donijela je da sada barem napokon službeno znamo tko je tko na političkoj sceni, odnosno tko tu s kim. Tako je sada jasno da je ipak Milanović stvarni vođa SDP-a i ljevice, što su već ionako svi znali, ali su se pravili da Hajdaš vodi stranku. Čim ga zazovu on dođe. Kao Bubimir u onom crtiću. Saznali smo da kada Sandra Benčić pokaže rukom znak za time-out svi Možemovci u sekundi poslušaju, kao da su dresirani. To je učinila na neuspješnoj sjednici saborskog odbora u Gospiću. Dakle ljevica očito voli poslušnost. Nema tu puno izdvojenih mišljenja, sva su kao jedno.
Ali evo npr. neki su se počeli sa svojim mišljenjima izdvajati od ostalih, kao npr. u zagrebačkoj gradskoj upravi, pa je Tomašević putem natječaja angažirao detektivsku firmu da istraži tko se to od zaposlenika grada Zagreba drznuo novinarima otkriti stvarno stanje stvari. Dakle ljevica i sektaši vole red i disciplinu, dobro možda ne baš i red, a rad još i manje. Ali tajne službe su im nekako oduvijek drage.
Dakle ljevica je napokon dobila materijal za prosvjede, pravi ekološki, pa sada sekta Možemo planira na prodavanju magle oko otpada osvojiti vlast ne samo u Zagrebu već i u cijeloj Hrvatskoj. Problem je što nakon gotovo dva mandata u Zagrebu cijela Hrvatska vidi da Možemovci doslovno prodaju maglu. Osim pripadnika njihove sekte i ostalih začaranih. Njima ni otrovni otpad ne smeta ako je u ingerenciji Tomaševića i grada Zagreba. Tu protuotrova nema.
Pokušaj ljevice za krađom prosvjeda nije uspio, ali Severina je iskoristila prosvjed da ponovno dotakne dno. Prvo je odlučila izvrijeđati sve koji neće doći na prosvjed, uhvativši se i obitelji Igora Štimca, a onda je ničim izazvana na prosvjedu za Liku opet potegnula pitanje skrbništva nad svojim sinom izjavivši da joj je korupcija uzela dijete. I da se ona onda pretvorila u vampira koji pije krv. Iskreno odavno mislim kako kod nje nije sve s Božje strane. Što se tiče skrbništva nekako zaboravi spomenuti i to kako je vulgarnim i gadljivim porukama prijetila djelatnicima škole i centra za socijalnu skrb. To joj se ne uklapa u njenu priču kako je ona sto posto u pravu. Seve redovno maršira za pravo na pobačaj i na koncertima se ogrće srpskom zastavom, pa ne znam kako joj se taj aktivizam uklapa u borbu za čuvanje ličke djece i hrvatskog tla.
Kad smo kod srpskih zastava, evo naši istočni susjedi sa zastavama mašu i oplakuju ratnog zločinca Ratka Mladića. Kažu i mladost ga oplakuje. Možda ona mladost i studenti koji su u Srbiji prosvjedovali s Arkanovcima, a naši mediji im se divili. Rubrika vijesti iz nesvijesti. Sahranili ga uz vojne počasti. Počast četniku Mladiću odao i njihov patrijarh Porfirije. A kada je naš novinar Marko Jurič satirično Porfirija nazvao četnikom od hrvatskog pravosuđa dobio je uvjetnu zatvorsku kaznu.
Nakon ove Mladićeve sahrane još gadljivijima izgledaju naslovi novinskih članaka u medijima koji posluju u Hrvatskoj. Danima su ljude koji nisu planirali na prosvjed za Liku pogrdno nazivali Vučićevim pristašama – „ćacijima“. Dalija Orešković uporno izjednačava Plenkovića i Vučića, a Hrvatsku fašističkom. Katarina Peović je prije prosvjeda objavljivala video uratke u kojima ulice grada gore u neredima. Ako nema razlike u načinu na koji o Hrvatskoj govore Vučić, Dalija Orešković i Sandra Benčić, a uz njih i hrvatski i srpski tabloidi, pa gdje smo mi onda? Na pragu nove Jugoslavije? Gospodo draga, Hrvatska nije Srbija. A odavno je hrvatski narod okrenuo leđa Jugoslaviji. Osim ove manjine koja za njom i dalje pati. Od tog naziva „ćaci“ mi se želudac okrene, a od toga da uporno Hrvatsku nazivate fašističkom također.
Ono što je i najnaivnijem i nezainteresiranom promatraču dnevnog stanja u Lijepoj našoj ovog ljeta postalo jasno je kako se neke stvari ne događaju slučajno. Otprilike kada je Thompson prošle godine najavio koncert na Hipodromu ekstremna ljevica je krenula s otvorenim huškanjem na novo ratno stanje proglašavajući opasnost od ustaške ugroze. Do tada su to radili samo kroz ministarstvo kulture i HAVC. Kada nas ljevica i istočni susjedi zajednički nazivaju ustašama što je to onda? Slučajnost ili projekt? Neki naši državljani istočne nacionalnosti su očito ozbiljno shvatili ustašku prijetnju pa su smatrali opravdanim da takvu Hrvatsku namjerno zapale. Jer ako je ustaška onda je neprijateljska, a neprijatelje se očito smije napadati.
Kaže jedan prosvjednik od subote: trebalo je standarde postaviti prije 36 godina. Pa postavljeni su, Hrvatska je postala samostalna, Tuđman zabranio uvoz smeća. Nekako se to smeće s godinama kasnije opet počelo nakupljati.
Onoj šutljivoj većini hrvatskih građana polako postaje jasno kako svi ovi događaji nisu slučajnost. Ne možeš slučajno tako rovariti protiv svoje države. Oni ljudi koji uglavnom šute i rade intuitivno osjećaju da ovo nije dobro. Mi u Hrvatskoj nemamo klasične lijeve i desne. Mi imamo protuhrvatske i hrvatske. Samo stvari treba promatrati realno i bez emotivnih ispada na nivou puberteta u kojima otkidaš na pjesme i emocije, na bratstvo i zajedništvo.
Itekako se rovari protiv Hrvatske. I žalosno je što ekstremnoj protuhrvatskoj ljevici desnica drži ljestve. Onaj tko rovarenje protiv države pravda parolom „HDZ krade, a mi smo svi pošteni“ odavno je dosadio. A i malo se precijenio. Meni je situacija vrlo jednostavna – oko temelja države nema pregovora. Taj temelj nije antifašizam već Domovinski rat. Prosvjed da, rušenje države ne. Kraj priče.
Osovina ljevica – falša desnica – Rusija – Srbija itekako se zahuktala, a čini mi se da na je na kraju dana svakom imalo zdravorazumskom draže da je barem ovaj istočni dio osovine što dalje od naših granica. Ako mislite da nisam u pravu i da pretjerujem pa guglajte malo, kako bi neki rekli. Jer stvari su tu opet vrlo jednostavne. Ne možeš dovijeka biti neutralan, mi nismo Švicarska. Čak je i u naše medije dospjela vijest kako su Srbi pokušali terorizam u Njemačkoj, a ruski dronovi stigli su i do uspavanih Nijemaca.
Mnogi od kamiona smeća ne vide lavinu prave opasnosti koja nam visi nad glavom. Mjesecima već pišem kako Možemovci i ljevica nemaju ništa protiv petokrake. Njihova Rada Borić je ponosno sebe nazivala dijelom Porfirijeva zagrebačkog kulturnog kruga i srce ju je boljelo što mladi u Hrvatskoj nedjeljom odlaze na misu. Porifirijevi „kružoci“ uključivali su i vrle povjesničare poput Tvrtka Jakovine i Hrvoja Klasića koji svojim javnim djelovanjem neprestano izvrću povijesne činjenice i studente i hrvatsku javnost svjesno uče krivu verziju povijesti u kojoj je Jugoslavija divna, Hrvatska se spominje samo u kontekstu ustaških zločina, a četničke i komunističke preskaču.
Pitam se kako Rada, Jakovina i Klasić nisu posjetili franjevačke duhovno – duhovite večeri već baš Porfirija. Hrvati katolici su im klečavci, ali Porfirije je nivo kulture.
Sandra Benčić je u Sarajevu potpisala „Deklaraciju o zajedničkom jeziku“ u kojoj stoji kako korištenje četiri naziva za standardne varijante jezika – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika. Kekinica misli da je Domovinski rat mit. I to su partneri SDP-u dok tupi o HDZ-ovoj korupciji i inflaciji, a Milanović sve više javno opravdava Rusiju, a ne Beč.
Svima, samo ne onima koji imaju pažnju na razini TikTok videa, jasno je bilo od početka kako glasna galama protiv ZDS i Čavoglava neće stati samo na tome. ZDS je bio u doba NDH kažu. I hrvatska zastava i himna su bile. Nakon prebojavanja murala sa simbolima HOS-a, osokolila se mlada „umjetnost“ i na prebojavanje murala sa simbolom „Tigrova“. Hrvatsku zastavu ta „umjetnost“ već godinama reže, stavlja u razne tjelesne otvore, baca i gazi po njoj, sve u ime umjetnosti. Nitko od ljevice nije radi toga prosvjedovao. Umjetnost i kultura kažu, to je napredna ljevica, mi sa sela, kopitari s Hipodroma i klečavci to ne razumijemo. Kada oni prljavim patikama gaze po Hrvatskom saboru to je napredno. Ali o tome sam već pisala, da se ne ponavljam.
Upravo i danas u Zagrebu imamo slučaj išaranih murala sa simbolima hrvatskih ratnih postrojbi. Ne trebaju nas plašiti četnici koji su preko granice, očito imamo dovoljno i hrvatskih državljana kojima je Hrvatska trn u oku.
Što očekivati od naprednih lijevih građana koji već sada najavljuju pobjedu na izborima? Od onih koji šalju redare da maknu kablove s Trga kako Thompson ne bi mogao zapjevati na dočeku rukometaša? Ali zato javno stoje uz one koji pjevaju četničke pjesme. Od Thompsona im valjda prijeti opasnost, a od četnika ne. MOST-u su puna usta Hrvatske i vjere, ali ne smeta im sada svjesno rušiti ovu vladu kako bi na vlast doveli ove netom opisane. Što očekivati od takve nove vlade? Ja smatram da možemo očekivati jedino novo razoružavanje i detuđmanizaciju ostatka ostataka Hrvatske. Uopće ne pretjerujem. Sreća da je Anušić potpisao ugovor za nabavu novog oružja prije rušenja države. Nadam se samo da ga ovi novi domoljubi neće moći raskinuti.
Nije vrijeme za biti politički nezainteresiran. A kamoli naivan. Žalosno je ako smo došli do toga da nam nakon svega HDZ izgleda kao štit stabilnosti, a „ekstremna“ desnica nečujna ili korisni potrčci ovakvoj projugoslavenskoj ljevici. HDZ korupcija je sramota. No isto mislim i za i SDP i za HNS korupciju. Nema razlike. HDZ treba dobro provjetriti, ali ne vidim ništa dobro trenutno u tome da rušimo državu dok nam istočni susjedi slave čovjeka koji je odgovoran za pokolj u Škabrnji. Za kojeg podsjećam nije odgovarao. Ne vidim ništa dobro u tome da rušimo državu dok u Negoslavcima i danas postoje oni koji javno veličaju četnike. I sigurna sam da nisam jedina koja ovako misli. Vlast se mijenja, izbori održavaju, ali država ne ruši.
Hrvatska je stabilna, slobodna i neovisna zemlja. Zemlja koja svoju budućnost i suverenitet treba osigurati unutar Europske unije i NATO-a, a ne nove „regijon“ države. Zemlja koja je predziđe kršćanstva.
I ono najvažnije: naši crkveni poglavari nisu veličali ratne zločine već su ih osudili. Ne samo jednom, više puta. Mi nismo nikoga napadali niti uzimali tuđe. Mi ne veličamo ustaške zločine. Svaki normalan čovjek će ih osuditi. Ne treba dopustiti bacanje ljage na Domovinski rat, ne treba se rugati dostojnim pokapanjima žrtava komunističkih zločina, ne treba zaboraviti svoju povijest. Ako mi zaboravimo što je bilo, netko drugi će našoj djeci vrlo rado to prepričati na svoj, neistiniti način.
Ono što je posebno zanimljivo je da uvijek pored svih tih naprednih građana i intelektualnih elita iz raznih kružoka ovo sve o čemu govorim prvi uvijek vide i osjete oni koji nemaju potrebu svisoka sebe nazivati elitom. Ovo uvijek jasno vide oni obični ljudi koji su za većinu onih koji se pokušavaju okititi perjem s prosvjeda čak i u to subotnje jutro bili hipodromski kopitari, klečavci i dotepenci.
Kako to da nam pored svih intelektualaca čast na kraju uvijek među prvima moraju braniti navijači koje elita redovno naziva huliganima? Oni koji su prepoznali što se događa i prije Domovinskog rata, pa i prošle godine kada su prosvjedovali radi izložbe tvorca SANU memoranduma u Zagrebu, pa i danas kada spašavaju dostojanstvo murala hrvatskih ratnih postrojbi širom Hrvatske. Neke stvari ili osjećaš ili ne osjećaš. Ne ide to na silu. Ako Hrvatsku ne osjećaš kao svoju, sretan ti put. Nemoj ju uništiti onima koji ju vole, koji i dalje vjeruju da nas nije ostavio Bog. Unatoč svemu.
