Nakon što mediji koji djeluju u Hrvatskoj i lijevi dio političkog spektra gotovo godinu i pol dana neumorno traže ustaše svi skupa napokon mogu odahnuti. Pronašli su ih! Barem na filmu, ako ne već u zbilji. Naime u novom filmu Lordana Zafranovića, koji kažu traje četiri sata, može se pronaći brojne ustaše, među njima i Renea Bitorajca i Leona Lučeva. Bitorajac i Lučev dali su svoj doprinos povijesnoj krivotvorini od filma radi koje cijela Srbija misli da će ih na Bajakovu neki ustaša dočekati s nožem kako bi ih skratio za glavu.
Mnogi su nakon medijske buke prvi put čuli za djecu s Kozare, a iako postoje konkretni povijesni dokazi kako film prikazuje laži, teško će netko zagriženi Vučićevi fanovi povjerovati da je istina drugačija od onoga što se prikazuje u filmu. Naime postoje dokumenti prema kojima su se i tadašnja država, koliko god to bilo teško za povjerovati, pa i Crkva u Hrvata na čelu sa Stepincem, aktivno uključili u spašavanje kozaračke djece. No, lakše je napraviti film temeljen na fikciji. Novinar Vlahović je dobro primijetio kako to nije film već oružje protiv Hrvatske.
Koliko moraš mrziti svoj narod da u takvom filmu glumiš malo kome je jasno, a Rene Bitorajac i Leon Lučev su prvo sve to odglumili u filmu, pa sada poslije snimanja glume kako su oni eto samo umjetnici koji nisu znali što rade. Inače često nam se u posljednje vrijeme na sceni javljaju umjetnici koji za dobre novce samo rade svoj posao. Očito im nije jasno kako se i poslovi mogu birati, a i to da neke stvari nisu na prodaju.
Glavni vođa ustaša u Hrvata, barem u glavi onih koji vjeruju da je samostalna i neovisna Hrvatska ustaška zemlja, Andrej Plenković, preživio je još jedan pokušaj glasanja o nepovjerenju Vladi. Glavni neprijatelj ujedinjene oporbe, čovjek koji je postao kriv za sve što se u Hrvatskoj događa, od opasnog otpada do izgubljenih čarapa u perilici rublja. Plenković je i ovog puta u Saboru pokazao da je on na razini Teslinog letećeg automobila dok oporba još vozi Kremenko automobile. Koliko oporba vjeruje u svog vođu Hajdaša Dončića Benčića najbolje pokazuje pljesak SDP-ove zastupnice – Plenkoviću.
Netko je napisao: tko piše govore Hajdašu i koliko ga HDZ plaća. HDZ ne valja, trebaju i moraju bolje upravljati Hrvatskom, trebaju i moraju odgovarati za sve svoje propuste, ali ovo što izvode Možemo, SDP i Most je valjda dno dna. Kaže vjeroučitelj Marin Miletić da treba objesiti ljude za noge da ih ptice jedu. Mogu shvatiti da to kažeš onako pred svojim ukućanima revoltiran korupcijom u našoj državi, ali ne priliči takve stvari govoriti sa saborske govornice. Ipak smo mi Hrvatska, a ne neka druga susjedna zemlja. Ovo je izgleda bilo previše čak i za Možemose koji veličaju „osloboditelje“ Zagreba iz 1945. pa je Ivana Kekin izjavila da se to radilo u NDH. Poznato je naime da u Jugoslaviji nije bilo vješanja bez suda. Postojali su montirani sudski procesi, a ljude se nije vješalo na trgove već su često samo nestajali pod okriljem noći.
Dostojanstvo Sabora nam se urušava kao francuske povijesne građevine koje već danima pale „studenti“ i „učenici“ želji boljeg obrazovanja. Svaki put kada pomisliš da mediji ne mogu niže oni nađu novu, bolju lopatu pa nastave kopati još dublje. Dakle u Francuskoj doslovno bjesni građanski rat između migranata i policije, a mediji udruženo prikazuju te teroriste i kriminalce koji kradu, pale i uništavaju stoljeća bogate francuske povijesti kao učenike koji eto samo žele bolju nastavu. Nekim čudom ti isti učenici su počeli uništavati i Italiju, a još većim čudom ti učenici usput još i mašu isključivo palestinskim zastavama, a ne francuskim. Sasvim „slučajno“ baš svi učenici su ponijeli – palestinske zastave.
U Hrvatskoj se već godinama maše palestinskim zastavama i javno provlači govor mržnje prema Židovima, no taj govor mržnje niti te zastave niste nikada mogli vidjeti u dijelu društva koje ljevica prokazuje kao ustaše, već baš naprotiv palestinske zastave i protuizraelski prosvjedi jedna su od osnovnih djelatnosti ljevice koja djeluje u Hrvatskoj, kako one službeno političke u Saboru, tako i one medijske i aktivističke u raznim „organizacijama civilnog društva“.
Ista ta ljevica je naricala jer Plenković ne želi priznati Palestinu. U Saboru su histerizirali jer Hrvatska nije na pravoj strani povijesti, nisu pokazali niti malo suosjećanja za Židove koje je Hamas 7. listopada 2023. smaknuo na najokrutnije načine. Ljevica i mediji prosvjedovali su jer jedan Židov, brat izraelskog premijera dolazi u Zagreb, organizirali pobunu na Fakultetu političkih znanosti protiv prof. Borisa Havela koji je to gostovanje organizirao, Mojmira ugošćuje nazovi novinare koji pravdaju zločin nad Izraelcima, u Rijeci su upali na predstavu jer ju je režirao jedan Židov, slavili pokojnu Vedranu Rudan koja je potpuno nedvosmisleno govorila protiv Židova, a sada odjednom nakon svih tih gadosti koje je aktivistička ljevica proizvela baš ta ljevica i baš ti mediji odjednom su oni koji u Hrvatskoj najžustrije brane Židove od bijesnih Hrvata ustaša.
Doslovno nema, evo barem koliko je meni poznato, niti jednog incidenta koji bi predstavljao mržnju prema Židovima, a da je zabilježen na takozvanoj desnoj strani politike i javnog djelovanja. Niti jedan antisemitski incident nije zabilježen čak ni na „ustaškom“ Thompsonovom koncertu među više od pola milijuna ljudi. To su činjenice, ne moja percepcija. Ali onda, kao naručeno odjednom dolazi utakmica Hajduk – Ajax kao volej onima koji traže ustaše, ali čini mi se i onima kojima ta potraga odgovara.
Prva i osnovna stvar – navijači nisu glupi. Koliko god mediji predstavljali suprotno. Navijači mogu biti svašta, ali definitivno nisu glupi. Ovo što se njima radi već danima je nešto nedopustivo. Pretvoriti navijački folklor u državni problem broj 1, bez potpune sigurnosti da je netko pjevao i govorio to za što ga se optužuje, ravno je prijekom sudu. Novinarske naslovnice „naci korteo“, ovo su lica onih koje policija traži“ su dno dna. Prvo i osnovno, nitko nije kriv dok mu se dokaže suprotno. Drugo, uistinu se ne sjećam da su na ovakav način objavljivali bilo čija lica.
Prije samo dva mjeseca Srbi, po meni i četnici, su doslovno palili Hrvatsku, novinari – crvi su udruženo i dogovorno pisali naslove „hrvatski državljani“. Bez fotografija, bez tjeralica! Nije objavljena niti fotografija onih koji su u bijegu. Dakle paljenje Hrvatske je manji krimen od pjevanja?
Jesu li navijači stvarno glavni problem u državi? Nego što je s otpadom iz Like? Sjeća li se itko? Nakon što je kompletna aktivistička ljevica histerizirala kako je cijela Lika zatrovana i vidjeli da je prošao „hype“, odnosno to više nije aktualno, sad se opet prebacili na ustaše. Za to vrijeme lički poljoprivrednici dijele svoje proizvode kako bi dokazali da ipak nije sve otrovano i pokušali prodati ono za što su radili cijele godine. Kome više odgovara zaborav Like, HDZ-u ili Možemosima?
Sandra Benčić u svojoj potrazi za otpadom došla je i do Belog Manastira. Tko zna, možda sutra osvane na Kladavcu ili u Račinovcima, nitko nije siguran. Da je ta ljevica koja radi protiv Hrvatske s ovoliko žara tražila grobove nestalih hrvatskih vojnika iz Domovinskog rata već bi ih našli, barem dio od onih 1725 nestalih za kojima se još uvijek traga. Da to rade možda bi netko i povjerovao da imaju makar zrno hrvatskih interesa. No nemaju ih. Njihovi interesi su povezani samo s novcem i s onima koji mašu palestinskim zastavama.
Činjenica je kako za ljevicu u Hrvatskoj 1991. ne postoji. Znaju da se dogodila, ali odlučili su ju ignorirati. Kampanja pred ove nadolazeće izbore 2028. očito se vodi oko uloge dijela hrvatske vojske u II. svjetskom ratu i o tome kako je HDZ korumpiran i to je to. Aktivističkoj ljevici bitna je 1941. i 1945., to su godine koje njih zanimaju. 1991. i 1995. se prešućuju, ne spominju, to za njih nije Hrvatska. Svi Hrvati su ustaše koje su 1991. dobili državu i Hrvatsku treba što prije očistit od tih zlikovaca, posebno od HDZ-a i Plenkovića. HDZ ne valja, ali isto tako je činjenica i da je druga strana sto puta gora.
SDP europarlamentarka priznala je da je oštetila proračun, sveprisutna SDP-ova gradonačelnica Supetra platila ručak za par ljudi i Milanovića gotovo 5 tisuća eura. Nije valjda da korupcije ima i u drugim strankama? Možemovski aktivisti uhljebljuju se u gradske firme i ustanove. To se radi sada iako nisu na vlasti. Očito ne treba vlast da nađeš nišu za korupciju. Gradonačelnica Supetra je postala hodajući primjer licemjerja. Dok je njen otok gorio ona je otišla u Rijeku hodati za pravo žena da ubiju svoju djecu, odnosno za pobačaj, a cijelo vrijeme je tipkala statuse na Facebooku i pravila se koliko je zabrinuta za svoje susjede iz Milne. Ali garant je ona htjela biti u HDZ-u pa joj se ovakve greške slučajno događaju. Nego ta ista gradonačelnica Supetra je bila puno žustrija u reakciji da prefarba HOS-ov mural nego što je bila u razumnim reakcijama u vrijeme ugroze njenog otoka. Isto tako Možemosi ne vide svoju hrpu smeća na Jakuševcu, ali vide murale hrvatskih ratnih postrojbi u podvožnjacima pa ih neumorno farbaju. Prioriteti su prioriteti.
Ali ako je išta sigurno to je da navijače ne možete farbati. To ne mogu ni treneri ni uprava ni igrači, a kamoli političke stranke. Navijači su gotovo jedini koji dosljedno čuvaju dostojanstvo Domovinskog rata. Ovaj napad na Torcidu nije slučajan. Ali nisam ni sigurna da je ljevica toliko pametna da ga sama smisli. Možda griješim. Koliko nisu pametni pokazali su odabirom novog Dinamovog stadiona. Ta ružnoća je u prvih sat vremena od objave fotografija ujedinila sve navijačke skupine koje su bile složne u tome da mjesto na kojem će igrati Hrvatska nogometna reprezentacija zaslužuje bolje, ne samo mjesto gdje igra Dinamo, već mjesto gdje igra Hrvatska! Tko god je ovo pokrenuo možda misli da se navijači mogu farbati. Ali navijači nisu glupi. Ako je ovo pokrenula ljevica potpisali su si „smrtnu“ presudu na idućim izborima. A ako je ovo došlo s druge strane i oni također.
Jasan je marketinški plan Možemosa i SDP-a. Putem medija uporno se pokušava premostiti ovih 36 godina državnosti i samostalnosti, Hrvatska se svodi na II. svjetski rat i ustaše, jer ne zaboravimo da je za Možemose Domovinski rat mit. Na tom valu planiraju pobijediti na izborima pa onda vjerojatno dočekati osloboditelje iz Beograda koji su spremni poći u oslobodilački rat u Hrvatskoj čim im Vučić da znak da mogu krenuti preko granice. Jer eto Vučić tvrdi da je Hrvatska fašistička zemlja, a oni se slažu i još onaj njihov Bosanac nas cinka i tuži u EU parlamentu. Vučić se dovoljno naoružao, ali nije baš toliko hrabar da krene sam već čeka mig s Istoka i očito našeg Zapada koji maše palestinskim zastavama.
Naizgled nepovezana priča, ali nedavno je u Crnoj Gori uhićen Rus i njegova žena kojeg optužuju za hibridno ratovanje putem društvenih mreža i medija, kojima promiče ruski utjecaj na ovom području. Ne znam jesu li djelovali i na području Hrvatske, ali evo možda ste primijetili kako mediji koji posluju u Hrvatskoj svakog dana donose nove priče o tome što se radi u Beogradu, tko to tamo pjeva, kakav skandal je napravila neka „zvijezda“ njihovih reality programa i slično. Ne događa se da npr. slučajno vidite vijest o tome što radi Bečka filharmonija ili kako je na pripremama danske rukometne reprezentacije.
Dakle, ništa nije slučajno. Takve slučajnosti ne postoje. Isto kao što ovaj napad na Torcidu nije slučajan. Isto kao što je sada na tapeti Torcida, a sutra će biti i sve ostale navijačke skupine. Ali navijači nisu glupi. Oni su branili i obranili Hrvatsku, i u rovovima i na stadionima i situacijama elementarnih nepogoda. Čini mi se da je teret izbora na koju će stranu Hrvatska ponovno stavljen na njihova leđa. Hoće li navijači prepoznati tko su stvarni neprijatelji Hrvatske, znati sačuvati svoje dostojanstvo, ali istovremeno i znati pametno usmjeriti svoj opravdani gnjev i ne dopustiti da nam ljevica odvede Hrvatsku u propast. Nadam se da hoće.
Čudno je ovo vrijeme. Smijali su se svi kada je Thompson na koncertu rekao: „Drugovi Jugoslavija je mrtva.“ Odmah ga svi novinari – crvi izrugali. Kada evo godinu dana kasnije SDP u Puli na svom druženju od svih pjesama izabere baš „Igra rokenrol cela Jugoslavija“. Ne znam zašto ih je takla baš ta pjesma, a ne npr. „Andrija Čordaš“ ili „Dođi u Vinkovce“. U to slučaju novinarima – crvima nije bilo bitno što se pjeva. Oni Thompsona oproste i Peđi Grbinu ako treba. Očito se pjevanje oprašta samo pojedincima kojima PR to vrhunski odradi. Ostali koji imaju loš marketing jednostavno nemaju sreće.
Situacija je stvarno prevršila svaku mjeru. Dok stvarni problemi prolaze nezapaženo, ljevica i srpski mediji koji posluju u Hrvatskoj stvaraju umjetnu atmosferu straha i nepostojećeg fašizma, izgovaraju se teške riječi i rade nečuvene stvari kojima je jedini cilj uništiti ovu zemlju. Vladajući ju naizgled spašavaju, ali čini mi se tek pojedinci i to onda kada im okolnosti to dopuste. Tko zapravo upravlja Hrvatskom? Nisam sigurna. Jedino što je sigurno je da većinom medija koji posluju u Hrvatskoj upravljaju novinari – crvi.
Isti oni koji su lovili ljude po njivama dok je trajalo korona ludilo, isti oni koji su tražili oduzimanje ljudskih prava onima koji se nisu cijepili, isti oni koji su tjednima u ljude pokušavali usaditi strah od smrti ako odu na Thompsonov koncert, isti oni koji veličaju perverzije pod krinkom umjetnosti i isti oni koji hrvatske branitelje smatraju pijancima, katolike u Hrvatskoj klečavcima, a svakoga tko pokaže imalo domoljublja krezubim ustašama.
Navijači nisu cvijeće. Ali nisu ni glupi. Što su Hrvati koji padaju na svaku predstavu koju im novinari crvi serviraju? Nisam sigurna. Cvijeće nisu, a nadam se da neće biti glupi i da će na idućim izborima znati izabrati manje zlo za Hrvatsku. Nije ovo vrijeme za biti naivan i nezainteresiran. A pogotovo nije vrijeme u kojem je svejedno gdje i što pjevaš. I za koga navijaš. Ne znam za koga navijaju političari, ali sigurna sam da svaki navijač bilo koje navijačke skupine svim srcem iznad svega navija za Hrvatsku.
Stavovi i mišljenja izneseni u ovoj kolumni pripadaju isključivo autoru i ne odražavaju nužno službena stajališta, politiku ili mišljenje tvrtke V Media d.o.o. Sadržaj je rezultat autorskog promišljanja i namijenjen je poticanju konstruktivne rasprave.