Dugo nisam stigla pisati, a nakupilo se stvari za barem tri komentara tjedna, pokušat ću sve sažeti iako mi to nikada nije bila jača strana, uostalom to već znate. Prvi krug lokalnih izbora, ogledni primjer grad Zagreb: udruge civilnog društva obilno financirane proračunom grada Zagreba, ministarstvom kulture i posebno vanjskim donacijama: 1, svi ostali: 0.
Dakle Tomašević je praktički bez ijednog suvislog govora o bilo čemu umalo dobio izbore u prvom krugu. Čovjek koji nije napravio ništa od onoga što je obećao i prije četiri godine, koji je zajedno sa svojom strankom od glavnog grada napravio rasulo, izbjegavao sučeljavanja, koji non stop glumi žrtvu i nekakvog borca protiv sustava dok je istovremeno majstor u manipuliranju tim istim sustavom i od njega izrazito dobro živi, to je čovjek koji će očito i dalje voditi naš glavni grad. Možemovci su do savršenstva razvili mrežu financiranja svojih istomišljenika a njih je očito toliko da pobjeđuju.
Istovremeno Možemovci su dobili neočekivan poklon od naše najveće oporbene stranke SDP-a, koji su im poklonili i ono malo birača koje su dobili na nacionalnoj razini. Možemovci su ih pojeli za doručak. SDP bez Milanovića nije ono što je bio s njim na prošlim izborima, a bez vlastite prepoznatljive nacionalne politike koja se neće temeljiti samo na podršci idejama Možemovaca izgubio se u šarenim bojama.
Kod nas za politiku ne treba imati viziju i program jer birači za politiku ionako nisu zainteresirani, treba samo biti glasan, furati film da si kontra Crkve, kontra lopova iako si i sam lopov ali to ne spominješ, digneš malo prašine oko sebe, mladi misle da si kul iako nemaju pojma o tome tko si i što si i to je to. Ne zaboravimo da upravo ovakve kandidate redovno prate i od njih rade zvijezde mediji u Hrvatskoj. Koji su podsjetimo još jednom u srpskom vlasništvu.
Hrvatsku osim tih medija u propast vode i ljudi koji ne izlaze na izbore. Ljudi koji su umorni od politike koja se umiješala u sve sfere života. Kvalitetni ljudi koji bi mogli biti dobri kandidati su umorni od politike i ne žele se njome baviti, a prazan prostor brzo su ispunili oni koji u politici vide dobru priliku za osobnu korist i za širenje svojih poremećenih osobnosti. Ima ljudi kojima politika ne treba da zarade za iduća tri naraštaja, ali takvi ljudi prosječnog glasača ne uspiju zainteresirati jer za njih niti ne zna.
Koliko god to bilo nepopularno rješenje, obveza izlaska na izbore bi donekle natjerala ljude da barem na tren shvate da imaju odgovornost. Većina birača jednostavno ne izlazi na izbore jer nema osjećaj odgovornosti prema sebi, svojoj zajednici i prema društvu. Dok dobri ljudi šute zlo se razmahalo i širi se sve više i više, a kada voda svima dođe do grla ili kada opasne ideje Možemovaca i sličnih počnu direktno utjecati na svačiji osobni život tek tada će se ljudi možda probuditi. Možda.
Zagrepčanima očito ne smeta ni to što Tomašević i ekipa pokolj građana Zagreba slave kao oslobođenje pa u to ime pale nekakve trnjanske krijesove i plešu oko vatre kao da ponovno prinose žrtve nekakvim svojim idolima. Oni zapravo i rade upravo to propagirajući pobačaje, transrodnu ideologiju, seksualizaciju djece, i da ne nabrajam te strahote dalje, ali ljudi njihove namjere ne shvaćaju tako. Ljudi ne vide da je politika Možemovaca zapravo sektaško klanjanje zlu koje se očituje u svakom njihovom potezu. Ljudi misle da njihovi potezi s religijom nemaju veze, a program im se zapravo temelji na veličanju zla.
Kao da već to nije strašno samo po sebi što su Možemovci organizacija koja nema veze s hrvatskom dobrobiti uz to ih još financiraju razni strani izvori. Takvi ljudi su osvojili glavni grad, a svoju stranačku sektu šire dalje po Hrvatskoj i to im prolazi jer iza njih stoje mediji i novac. Običan Hrvat im to svojom šutnjom odobrava. Godine ispiranja mozga hrvatskog naroda najbolje se vide na primjeru onoga što se trenutačno događa u glavnom gradu. Ovolika zaslijepljenost ljudi se jednostavno ne može riješiti bez Božje intervencije. To je jasno onima kojima žele i mogu vidjeti.
Idemo dalje. Prošao Eurosong, nisam gledala, sreća. Ovogodišnji predstavnik Marko nam nije upao u finale, dečko prosipa žuč na sve oko sebe, toliko je nepristojan i arogantan da je to tužno za gledati. S druge strane prošlogodišnji predstavnik Marko Baby Lasagna je bio zvijezda prošle godine ali ove. Gostovao je u posebnom dijelu programa i ponovno izazvao oduševljenje cijele Europe. Posebno mi je zanimljivo kako je Baby Lasagna Marko nekoliko dana poslije izjavio da mu uopće ne bi bio problem staviti očinstvo ispred karijere. Bravo barem za jednog Marka.
Medijska i politička diskriminacija muškaraca nastavlja se u velikom stilu. Svaki put kad se nažalost dogodi ubojstvo u kojem je ubojica muškarac bez obzira na motive i sve ostalo što ga je natjeralo na taj strašan čin, mediji to odmah proglase femicidom tj. po njima čim je žrtva žena ona je garant žrtva samo zato što je žena. Besmislica uvođenja ovog kaznenog djela je također samo podilaženje agresivnoj feminističkoj ekipi, a bojim se da je ovo samo tek početak. Znate ono daš mali prst pa bi oni cijelu ruku. Tko zna kakva posebna djela će još izmisliti. Kada žena ubije drugu ženu ili više osoba onda to mediji ili ne prenose ili jednostavno uljepšavaju, tu nema govora o femicidu niti o čemu drugom. Iste te žene koje su isposlovale posebno kazneno djelo femicida nemaju nikakav problem s ubojstvom nerođenih, bilo da se u utrobi majke nalazi muško ili žensko dijete.
Imamo novog papu, Lava XIV. Dok je cijeli svijet ostavio svu naprednu tehnologiju po strani i gledao u dimnjak Sikstinske kapele Bog je ponovno pokazao kako on doista upravlja svijetom. Pokraj svih velikih dinastija, kraljeva, careva, svjetskih moćnika, jedino je Kristov i Petrov nasljednik još uvijek toliko važan da cijeli svijet stane kako bi ga vidjeli i upoznali. Bog je ponovno pokazao svijetu tko upravlja sa svime. I tko je pravi Kralj. I ako smijem dodati ima jako dobar smisao za humor.
Taman kad se Trump počeo pomalo bahatiti izabran je papa Lav XIV. I tako je u trenutku Donald Trump prestao biti najmoćniji Amerikanac na svijetu. Papa Lav XIV. me osvojio već na prvi pogled, ne samo mene nego čini mi se i čitav svijet. Netko je rekao kako nismo ni znali za njega, a sad već ne možemo bez njega. Papa Lav XIV. je u nekoliko svojih prvih govora pokazao da itekako razumije potrebe današnjeg svijeta, ali i da vidi njegove probleme.
Papa je na tako smiren i poseban, a opet jednostavan način u samo nekoliko prvih dana svog pontifikata cijeli svijet podsjetio na vječne i nepromjenjive istine. Rekao je kako je obitelj zajednica muškarca i žene, kako nerođeni imaju pravo na život, a i nerođeni i starci posebno pravo i na život i na dostojanstvo. Istaknuo je kako se miroljubiva društva grade ulaganjem u obitelji. Podsjetio nas je kako Kristova crkva mora biti svjetlo svijeta, poput svjetionika u noći, veličanstvena kroz svetost njenih članova.
Podsjetio je kako se i nakon toliko godina, toliko raznih čudesa i svega što znamo i dalje ljude koji su povjerovali Kristu ismijava i sažalijeva, a prednost se daje novcu, tehnologiji, uspjehu i užitku. Papa nam je poželio mir, Kristov mir, koji svijet ne razumije. Ali on ga razumije. I u njega vjeruje. I svima nama koji vjerujemo dao je novu nadu i novu snagu da nastavljamo dalje, borbu za život i za bolje sutra za našu djecu, za nas, za našu Domovinu, u kojoj će Krist biti na prvom mjestu, kako bi se sve ostalo u društvu posložilo na svoje mjesto. Možda zvuči nemoguće, ali Bogu ništa nije nemoguće.
Jedna stvar iz domaće Crkve također ulijeva novu nadu. Hrvatska biskupska konferencija pod predsjedanjem zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutleše donijela je odluku kako će hrvatski narod i domovinu posvetiti Presvetom Srcu Isusovu. To će se dogoditi 27. lipnja 2025. godine, na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova. Tako će Hrvatsku staviti pod zaštitu najveće ljubavi, najveće milosti i najvećeg srca.
Koliko god se čini da je zlo glasno i snažno, dobro uvijek pronalazi svoj put. Tako i u našoj Hrvatskoj. Koliko god se činilo da na svijetu ništa nije kako treba, koliko god imali snage svi ponekad padnemo i pomislimo ima li smisla. Bogu hvala što nas strpljivo podsjeća da ima smisla, da ima ljubavi, da ima nade. Da je on gospodar svega. Lakše je ići kada znaš tko bdije nad tvojim putima. Lakše je kada znaš da tvoj Kralj uvijek pobjeđuje.