Sreća da je Mile Kekin otišao na kavu s Jelavićem pa nam nije više glavna vijest u zemlji ima li Lepa Brena gips na nozi ili ne. Pomislio bi čovjek Rolling Stonesi su u Zagrebu koliko joj je se pratio svaki korak. Neki dan me jedan gospodin podsjetio da sam znala sve njene pjesme kad sam bila jako mala, ali da, to je tako, čovjek odraste pa na puno stvari drugačije gleda. Sreća dok smo živi ima vremena da idemo prema boljem. Bile su mi i neke pjesme Hladnog piva jedno vrijeme fora, a sad me njihova Zimmer frei asocira samo na to kako je Kekinima lijepo u Hrvatskoj, djeca im idu u privatnu židovsku školu, a oni traže priznanje Palestine, bore se za radničku klasu i smeta im što neki koji rade imaju, a oni istovremeno imaju vilu na moru koju obični radnici mogu samo sanjati. Ponovno se pokazalo da zlo uništi samo sebe, ali baš me iznenadilo na koji način su neMožemosi sami sebe uvalili. Dakle, kao prvo, ako je Mile s nekim bio na kavi, to nije kazneno djelo, niti razumijem zašto su to išli prijaviti policiji. Tko još ide policiji prijaviti da je s nekim pio kavu? Kao drugo, zašto plaćaš parking nekom koga ne poznaješ osim ako ne želiš ispasti faca? Kao treće ako si već tolika faca da si otišao na kavu s nekim od koga se sada navodno osjećaš ugroženo, zašto sada danima šutiš a muško si, a skup histeričnih žena neMOžemovki te brani svaki dan pred kamerama. Nažalost Mile ovdje nije ispao faca nego obični šonjo, a jedina faca je ispao Jelavić. Nit me briga što Jelavić radi niti čime se bavi, ali moram mu priznati da im se čovjek na fin i kulturan način javno narugao i to sa stilom. NeMožemosi jednostavno nemaju stila, oni znaju samo histerično vikati pred kamerama. Očito je to doslovno sve što znaju, ne zaboravimo da uz histeriziranje znaju i financirati sve udruge s kojima su oni bliski tako da nakon što su rasuli proračun na svoje aktiviste više nemaju za zagrebačke mažoretkinje pa evo, možda budu upamćeni i po tome što su ih upravo oni dokrajčili. U četiri godine uništili su glavni grad, rugaju se vjernicima, braniteljima, po najnovijem i nogometašima, a nakon samo jedne kave od straha histeriziraju danima. Ako nam Ivana Kekin bude vrhovna zapovjednica vojnih snaga predlažem psihijatrijsko vještačenje prije njenog stupanja na dužnost, zbog sigurnosti svih nas.
Inače Mile iz Hladnog piva nije uvijek bio baš tako plašljiv, koliko se sjećam u tom bendu ima barem jedan hrabar čovjek koji je prije koju godinu otišao u Zambiju zamijeniti svoje novce za dijete i neustrašivo je to odradio. Za tu Zambiju nitko još nije odgovarao. Čudi me kako se sada netko iz tog benda nečega boji. GONG se napokon javno razotkrio kao ono što stvarno je, lijeva aktivistička udruga, a ne neovisna nevladina organizacija, pa je išao tužakati profile na društvenim mrežama koji pišu nešto protiv Kekin. Ivana Kekin se sada navodno boji za svoju djecu i misli da nije u redu da netko javno sazna gdje ona živi. Svakako nije u redu bilo čiju djecu u nešto uvlačiti, ali nekim ljudima to ne predstavlja nikakav moralni problem. Između ostalih pada mi na pamet i Danka Derifaj koju su isti ti lijevi aktivisti kovali u zvijezde jer se nepozvana ljestvama popela Thompsonu na terasu i snimala mu maloljetnu djecu. Zamislite sada da je Thompson kandidat za predsjednika RH i da ima vilu naoko sumnjivog podrijetla, njemu bi djecu prenosili u live terminu i vjerojatno bi sve ove histerične neMOžemovke bile pred kamerama. Ali ugrožene su samo kada ne ide baš sve po njihovom, kada one nekog gaze taj nema pravo biti ugrožen, one to uvijek rade zbog nekog većeg interesa. Rekao im je Jelavić da čeka da mu se ispričaju i kažu što je stvarno bilo, evo sada i mi svi čekamo što je to hrabri Mile rekao na toj kavi. Ne za bi li pjevao ili propjevao. Možda mu zato žena ne da pred kamere.
Nego, obnovljena je Notre Dame. Izgleda veličanstveno, zaista veličanstveno. Sve ono što se događalo oko same svečanosti otvorenja bilo je sušta suprotnost onome što smo mogli vidjeti na otvorenju Olimpijade. U goste je došao Trump kojemu su se potrčali ”pokloniti” gotovo svi koji su bili tamo. Rijetko koji političar ili uzvanik druge vrste mu je uspio parirati barem i na fotografiji. Žene su i na fotografijama bile vidljivo oduševljene kada su ih ugledale, čak i Bidenova. Uz Trumpa i Muska gotovo svi ovi ostali koji sami sebi umišljaju neke veličine su ispali šonje. Prije samo nekoliko tjedana su o Trumpu govorili sve najgore, a sada mu ljube ruke. Valjda misle da je čovjek naivan pa ne zna s kim ima posla. Koliko god neki šonje sebe prikazivali kao velike face, ispod sve te šminke su i dalje šonje. A to se uvijek vidi i osjeti. A onda kada dođe prava faca budu manji od makovog zrna. A znamo da su za sve velike stvari uvijek zaslužni rođeni vođe, a ne šonje.
Sjećate se one priče iz ”Kralja lavova” kada zločesti stric glumi facu i na prevaru preuzme prijestolje pa uništi cijelu zemlju? Svi misle da je sve izgubljeno, no pravi kralj je ipak živ i vraća se zauzeti mjesto koje mu stvarno pripada. Teška priča, ali jako poučna. Djecu nauči da dobro ipak pobjeđuje ma koliko god situacija bila naizgled bezizlazna. Uči da ne treba gubiti vjeru i da se dobrota uvijek isplati. Tako je to u životu. Nekada treba pustiti ove lažne pozere da si umisle da su face jer se s vremenom toliko krenu bahatiti da sami sebe unište. S vremenom sve dođe na svoje. Neke od najvećih svjetskih faca, barem po funkciji kojoj obnašaju, su se prije dakle prije nekoliko dana skupile u Parizu i sve redom su pognule glavu pred pravim Kraljem. Mnoge od tih umišljenih veličina cijelu svoju karijeru grade na ruganju svemu onome što naša Majka predstavlja, trude se prodati priču o svijetu koji Nju i njenog Sina ne treba, kako smo sami sebi dovoljni i sami o sebi odlučujemo. Ali kako je to lijepo nakraju ispalo. I ti isti ljudi i taj isti grad koji se prije samo par mjeseci rugao Njemu i Njegovoj Majci sada je okupio i više čelnika od onih koji su tamo bili ljetos i to kako bi slavili obnovu Njegove crkve Njoj posvećenoj, ženi najvećoj od svih, a najponiznijoj, koja je znala da nosi pravog Kralja, koja je znala tko je on dok su ga drugi lažno optuživali i klevetali, ali je dostojanstveno otrpjela sve te lažne veličine jer je znala da će pravi Kralj sve pobijediti. Svi su se nagurali u prve redove i svi su se poklonili Kraljici mira, onoj koja je spasila svijet. Koliko god mnogi trudili predstavljati kao važni, pokraj onih pravih jednostavno nestaju. Pravi znaju pred kim treba pognuti glavu, a pred kim ne. Samo ne trebamo izgubiti vjeru i dostojanstvo. Mi smo djeca našeg Kralja. A pravi Kralj na kraju uvijek pobjeđuje.