Kao klinac Adolfa bi susretao na ulici i uvijek mi je bio čudan, pomalo mračan i zatvoren tip u zelenoj Vijetnamki*. Koliko izgled zna zavarati uvjerio sam se kad smo se upoznali. Bio je sušta suprotnost od slike kakvu je na prvu davao onima koji ga ne poznaju. Otkačeni veseljak uvijek spreman na zezanje.
Odavno odrastao, s nešto, rjeđom no i dalje pankerski raščupanom kosom i dalje se ponašao kao da je na prvoj godini faksa. Shvatiš to iz prvih minuta našeg druženja u njegovoj maloj radnji. Njegovoj oazi u kojoj je sam sebi bio i svoj radnik i svoj direktor i gdje su obojica bili zadovoljni.
Naizgled mala radnja ispred koje je stajao natpis „Adolf dizajn“ bila je puna razbacanih majica spremnih za tisak, naljepnica, a okolo zamazanog starog tiskarskog stroja po zidovima su bili izlijepljeni prastari kalendari i posteri Tuđmana, Pankrta, Pogreba X…
Prava pankerska radnja.
Odrastao u Vrtnom naselju, igrajući se s letvama i kamenjem po prašini na obližnjem groblju pored Banje, od malena je stekao smisao za improvizaciju i liderstvo. Nastavio je obiteljsku radničku tradiciju i završio Željezničko tehničku školu u Zagrebu. Zaposlio se kao strojarski tehničar u zgradi uprave, no s jednom crvenom i drugom zelenom patikom na nogama i kožnom jaknom punoj nitni i bedževa kancelarija mu nije bila suđena. Nakon godinu dana dao je otkaz, upisao fakultet, studij Tekstilnog dizajna koji je i završio.
Zagreb mu se sviđao. Izlazio je u klubove gdje je slušao bendove iz Rijeke, Ljubljane, Pule, svjedočio počecima Prljavaca i još nekih bendova. Kratko piše i za Polet, popularan časopis među mladima no i od toga je nakon početnog entuzijazma odustao.
Odlučuje s ruksakom na leđima vlakom putovati po Europi pa obilazi Hamburg, Malmo, Kopenhagen, Amsterdam, Pariz, Madrid, Lisabon, Monte Carlo, Nicu, Veneciju… I na more odlazi kao slobodnjak. Murter mu je bio omiljen. Netaknuta priroda bez previše turista, jeftino vino i srdele bila je definicija njegova odmora iz raja. Na Murteru nije bilo niti tadašnje milicije i drugova organa što mu je također odgovaralo. Tu se družio s pankerima iz Zagreba, Knina, Slovenije, sprijateljio s Gopcem iz Psihomodo popa.
Svojom pojavom na vinkovačkim ulicama Adolf izgledom i sklonošću nestašlucima privlači na sebe pažnju koju od nikoga ne traži. Ni kriv, a ni dužan, prije bi se moglo reći predodređen, postaje prvi panker u gradu. Prenosi svoje iskustva, prepričava svoje avanture pa oko sebe ubrzo okuplja Pankilija i druge slobodne istomišljenike. Punk pokret u Vinkovcima uskoro uzima solidnog maha pa pankera sve do Zagreba nema koliko ih je u gradu na Bosutu.
S Pankilijem i Šipekom 1978. godine osniva „Pogreb X“. Jedan od prvih punk bendova u bivšoj Jugoslaviji. Dovođenjem u bend kao pjevača Kečera, kasnijeg Satana Panonskog, „Pogreb X“ postaje kultni, zauvijek upisan u punk pokret na ovdašnjim prostorima.
Adolfu je punk bio način života kojeg se nikad nije odrekao. Tek ga je prilagodio godinama koje nas sve prije ili poslije sustignu. Prihvatljiv nered i anarhija oduvijek su ga privlačili. Definitivno karizmatičan, originalan i kreativan lik. Jedan od jačih koji je koračao po užarenim vinkovačkim ulicama.
×Vijetnamka – popularna vojna jakna