U prvoj polovici osamdesetih, Štimac i, nakon što je završio faks, Mataković osnivaju bend Špilšul koji je činio dobar dio ponovno okupljene ekipe iz Užasa i Burgije. Burgija je bio bend s kraja ’70-ih u kojem su uz osnivače Štileta i Kiće Nađa, bili još vrsni klavijaturist Vladimir Rack – Kar, braća Bašaragin i pjevač Cena.
U prvoj postavi Špilšula, Zolja je bio pjevač. Na basu je bio Dubravko (Mataković) kojeg je zbog odlaska u vojsku vrlo brzo zamijenio Čarli koji je prije basa svirao bubnjeve u The Užasu. Na prazno mjesto bubnjara je uskočio Siniša Bašaragin, a gitaru je svirao Štimac.
U bendu je na klavijaturama bio Verzak i Tuto u čijem podrumu su vježbali.
Sviraju obrade Doorsa, Stoonsa…ali i dvanaestak kompozicija autorskog tandema Štimac/S.Bašaragin.
Ime bendu je dao Mataković, no njegovim izostankom zbog vojske, Štimac je taj koji je neprekidno vukao bend i bio lider u pravom smislu riječi. Uspijevaju snimiti demo snimak s pet pjesama koje, nažalost zbog nedostatka financija, kronične boljke svih vinkovačkih bendova, nisu mogli snimiti u boljim uvjetima i tako možda ugrabiti priliku za izdavanje albuma.
Povratkom Matakovića iz vojske došlo je do kratkog sukoba sa Štimcem koji je bio za sviranje i tuđih stvari, a Dubravko je bio za izvođenje samo autorskih pjesmama.
Uz sitne nesuglasice, bend je izgubio prostor za vježbanje, a bubnjar je zbog para prodao bubanj pa je Špilšul, iliti dječja škola,
nakon koje dvije do tri godine doživio raspad u pravom smislu riječi, a da se pritom nisu pošteno ni posvađali. Ipak, iza Špilšula ostaju nastupi u Omladinskom, Studentskom centru u Zagrebu, Belom Manastiru, Slavonskom Brodu, Županji… upečatljive pjesme: „Putuješ u Kuvajt“, „Sifilis“… i crnohumorni prodorni tekstovi koji imaju snažnu poruku.
Tekst pjesme „Diplomatin sin“: „…onaj tamo diplomatin je sin, mogu li se tata igrati sa njim“ nažalost i danas jednako oslikavaju situaciju kao i prije 40 godina.
Štimac, kao jedan od jačih vinkovačkih gitarista je osim u svojim bendovima Burgija i Špilšul, svirao još u Pogrebu X i Satanu Panonskom.
Danas živi u Vinkulji, gdje je dugo imao foto radnju, no u međuvremenu je vodio glazbenu emisiju na lokalnom radiju i išao šljakati po Novom Zelandu, vodio kuhinju u restoranu… Povremeno se aktivira u uskrslom Adolfovom Pogrebu, a češće s Korozijom (prvim bubnjarom Majki) u bendu VK.SONIK.
Siniša Bašaragin i dalje je u svirci. Živi u Subotici, a brat mu Čedo u Vinkulji. Verzak je u Njemačkoj, a Tuto je radio kao tehničar na ozvučenju i rasvjeti po svatovima. Imao je problema s alkoholom. Rijetko ga se moglo vidjeti u gradu jer se zatvorio i povukao u svoj mikro svijet.
Cvenić je u Zagrebu, a Čipo je u Splitu. Uz Čipu, vezana je anegdota kako je časopis Playboj svoju prvu duplericu snimanu na jahti na ovim prostorima, snimao upravo na njegovoj jahti. Vlasnik je restorana i bavi se ugostiteljstvom. Milan Tadić – Milex je u Koprivnici gdje je radio i radi u Podravki i TDR-u. Jerkan i Dule Bukva su u Vinkovcima, a Čarli u Beogradu gdje se bavi režijom za što je nagrađen i nekim međunarodnim nagradama.