Rekonstrukcija državne ceste D46 od Vođinaca do Đurđanaca već mjesecima je nepresušna tema uglavnom negativnih vijesti, a njima pribrajamo još jednu.
Naime nakon mnogih nelogičnosti u izvedbi nove ceste, koje nelogično djeluju svakom laiku, ali očito ne i stručnjacima iz Hrvatskih cesta, prije gotovo godinu i pol dana upozorili smo na kulturocid u režiji Hrvatskih cesta kao investitora.
Naime na adresi Vladimira Nazora 123 u Starim Mikanovcima nalazi se obiteljska kuća Petričević koja je uvrštena u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao ”neoklasicistička gradska kuća u ruralnoj sredini”.
Ispred kuće koja je zaštićeno kulturno dobro postavljeno je autobusno stajalište koje tamo nikada ranije nije postojalo, s povišenom kolnikom i pleksiglasom koji bi putnike trebao sačuvati od kiše. Autobusna stanica gotovo se naslanja na zaštićenu građevinu jer je od iste dijeli samo uska pješačka staza!
Radi postavljanja autobusne stanice porušena su tri stabla kestena i travnata površina ispred kuće koja su bila replika nekadašnjih stabala i trebala vratiti stari izgled zaštićene kuće.
Iako se nakon našeg prošlog javnog upozorenja na nečuven potez države koja s jedne strane obnavlja zaštićeno kulturno dobro, a druge strane ga uništava, činilo da će se iznaći neko rješenje i vraćanje u prvobitno stanje kojemu su se svi nadali, od toga ipak nema ništa!
Nakon što neko vrijeme pleksiglas nije bio ispred „bile kuće“ jučer je opet postavljen! Treba li uopće opet naglašavati kako je učinjeno nepovratna šteta zaštićenom kulturnom dobru i zapravo trajno narušena kvaliteta života obitelji Petričević?
Kako je autobusna stanica, kao i sama cesta, značajno viša u odnosu na staru, uz pleksiglas ispred bile kuće planira se postaviti i ograda koja će dodatno naružiti ovaj ionako otužni prizor.
Kao što smo istaknuli prije gotovo godinu i pol dana bilo je za očekivati je da će Hrvatske ceste, tvrtka u stopostotnom državnom vlasništvu, brinuti o tome što radi istoj toj državi i narodu koju ju kroz ogromne poreze financira, no Hrvatske ceste su na cijeloj ovoj dionici pokazali kako se ponašaju kao da su stanovnici tu zbog ceste, a ne cesta zbog njih.
Laičkom procjenom ovo možemo nazvati u najmanju ruku neodgovornim potezom investitora na kojeg bi moralo reagirati Ministarstvo kulture i zahtijevati očuvanje kulturne baštine koju deklaratorno i štiti.
Podsjetimo „bila kuća“ je sagrađena oko 1820. godine i od tada je u neprekidnom vlasništvu obitelji Petričević. Prvotno je bila namijenjena obiteljskoj zadruzi i u njoj se neprekidno stanovalo do 1980.-ih godina, a od zuba vremena spasili upravo supružnici Antun i Marina Petričević koji su ju 2010. godine počeli obnavljati kako bi postala njihov obiteljski dom.
Kako se radi o zaštićenom kulturnom dobru svi radovi na rekonstrukciji kuće, pa čak i okućnice i dvorišnih zgrada odvijali su se u uskoj suradnji s konzervatorima iz Vukovarskog konzervatorskog odjela.
”Bila kuća”, zidana katnica uz glavnu cestu, nadaleko prepoznatljiva kao motiv raznih razglednica, fotografija i knjiga, preživjela je sve vremenske nepogode i obiteljske zgode, ali zbog potpuno nepotrebne odluke nekoga iz Hrvatskih cesta očito neće preživjeti birokratsku samovolju.
Teško je povjerovati kako je ovako trajno narušavanje zaštićene kulturne baštine, pa i izgleda cijelog naselja, jedino rješenje za rekonstrukciju ove prometnice. Da ne nabrajamo ponovno iznimno duboke kanale, kolne prilaze koji su izdignuti do te mjere da je bila prava umjetnost skrenuti u dvorište ili izaći na cestu prilikom ovogodišnjih snježnih padalina, pa čak i na prilazu školi.
Opravdano je pitati se je li ovakva ideja i realizacija rezultat loše procjene i nebrige investitora koju unatoč brojnim upozorenjima i apelima mještana nitko od nadležnih očito ne želi promijeniti. Možda je napokon vrijeme da ova pitanja postavi netko tko deklaratorno štiti kulturna dobra u Republici Hrvatskoj.
