Dražen Bota, naš vrsni fotograf, sutra će se predstaviti vinkovačkoj publici samostalnom izložbom jednostavnog naziva „Mokarac – imaginarni slavonski krajolik“.
Za one koji imaju neki doticaj s Draženovim rodnim Ivankovom naziv izložbe potpuno je razumljiv budući se radi o okruženju u kojem stvara čitavoga života, no za neke sam naziv izložbe zvuči poput zagonetke.
Ovo je prva Botina samostalna izložba nakon dugih devet godina, a malo je reći da su ju mnogi jedva dočekali. Brojni uglednici iz svijeta umjetnosti dali su svoj osvrt na nju, a među njima izdvajamo njih nekoliko.
Dr. sc. Goran Rem ističe: „Noć, đeram i krajputaška kapelčica, čist su Matošev znači naš navoluminozniji Nokturno tišine, svjetlo je pak san, ogromna rastvorenost plavog špahtlama nabacuje nanose boja sve do bezboja na natopljenom dlanu koji razgrće obližnje granje, naime – razboja koji tka sitnu svjetluščicu zjene.“
Dr. art. Vlatka Škoro, kiparica, primjećuje: „Botini kadrovi na prvi pogled djeluju postapokaliptično, no unatoč fizičkoj odsutnosti, odražavaju bezvremensku prisutnost i trag čovjeka. Doima se da Bota traži čovjeka tamo gdje potajno zna da ga neće naći, dok prati njegov, gotovo ishlapjeli, termički trag. Melankolija slavonskog krajolika s nagovještajem nade. Tu nadu pronaći ćemo u iskrenoj predanosti i entuzijazmu s kojim nestaje u moru potencijalnih kadrova dok ga odvlače od stvarnosti.“
Dr. sc. Katarina Bušić, muzejska savjetnica Etnografski muzej Zagreb, o izložbi je rekla slijedeće: „Mokarac nije tek mjesto. To je Prostor promatranja, strpljenja i pripadanja. Kroz objektiv autora,
Dražena Bote, vezanog neraskidivom zavičajnom niti za ovaj (k)raj, od svijeta naoko običnih
svakodnevnih prizora Mokarac postaje zaseban, čarobni Mikrokozmos – vlati trave koje povija vjetar, putevi obavijeni jesenskom maglom, stogovi koji prkose mrazu, odrazi, svjetla, sjene, zvukovi i tišine. Ljepota krajolika koja se otkriva tek onome tko je spreman osjetiti i zastati.
Tom svijetu autor pridružuje drugi – svijet tragova čovjeka. Oronule fasade slavonskih kuća, ispucala žbuka, izblijedjele boje i stare, osamljene gospodarske zgrade platna su na kojima vrijeme ostavljasvoj najvidljiviji rukopis. Svaki od tih motiva nosi trag života, vremena i sjećanja, svjedočeći o dubokoj povezanosti čovjeka i krajolika koji ga je oblikovao. Prepletanjem tih dviju stvarnosti nastaju slike u kojima priroda i arhitektura više nisu odvojeni
svjetovi. Boje se stapaju, teksture nadopunjuju, a granice između organskoga i građenoga gotovo
nestaju. Kao da priroda polako preuzima ono što je iz nje nekoć nastalo, a čovjek oblikovao, ne
razarajući, nego vraćajući sve u vlastita njedra. U toj tihoj vizualnoj priči prepoznaje se i suvremena
Slavonija – odlasci, prazne kuće i nestajanje nekadašnjega seoskog života. No autor ne bilježi gubitak, nego tragove koji se talože jedni preko drugih i u kojima priroda, sjećanje i prostor ostaju uvijek neraskidivo povezani.
Ovo je priča o prostoru koji mijenja svoje obrise i o životu koji pronalazi nove putove, dok priroda
nastavlja svoj postojani ritam. I priča o čovjeku koji to osjeća i bilježi, stvarajući umjetnost koja
postaje tihi svjedok prolaznosti, pamćenja, ali i trajne ljepote slavonskoga krajolika.“
Sam autor o svom Mokarcu govori biranim riječima.
–Mokarac je ivankovački toponim prisvojen kao zajednički naziv za sve što radim, fotografski, pomalo i ne na naglo gotovo kao osobna fotografska/kreativna filozofija. Mokarac je gotovo cjeloživotna tema, u različitim fotografskim interpretacijama, od lokalnog toponima do likovnog fotografskog sinonima… Ova serija fotografija od stvarne slike donosi krajolik na posve nov po malo čudesan način. Pretapajući boje podloge sa pročelja starih slavonskih kuća, kombinacijom njihovih boja i tekstura sa slikama krajolika dobivam nestvarne kako sam ih u naslovu izložbe nazvao imaginarne krajolike. Oni postaju nova slika, tonski i kolorom pomaknuta od stvarnosti vrlo narativni i pogodni za daljnje domaštavanje promatrača. Sve skupa je plod višegodišnjeg fotografskog rada, nakupina doživljaja motiva kao i životnih iskustava u biti vrlo osobna a ispostavlja se prijemčiva i drugima, istaknuo je Bota.
Izložba se otvara sutra, 14. srpnja, u Galeriji fotografije Meraja u 19,30 sati. Svi ste dobrodošli!
