Prepuno kazalište Joze Ivakića u Vinkovcima sinoć je posjetio RiČard.
Lik koji ne postoji, a koji je istovremeno toliko stvaran da je čak napravio i političku karijeru.
RiČarda je naravno utjelovio Enio Meštrović, zadarski glumac, političar i perfomer, koji kroz RiČarda govori sve što misli, bez dlake na jeziku. E sad jesu li to njegove misli ili RiČardove, tko će ga znat.
RiČard nas je proveo kroz gotovo dvosatni razgovor “Oči Uoči Zgospod’non”. RiČard umire i dolazi pred Boga, te mu polaže račun za svoj život kroz odgovore na 10 Božjih zapovijedi. Za moj ukus nepotrebno previše psovanja u predstavi, ali to je RiČard, a predstava je njegova.
RiČard nas je i nasmijao ali i ukazao na brojne životne situacije u kojima se ljudi pitaju jesu li stvarno oni krivi za to kako je sve ispalo ili je kriv Bog koji nije podijelio karte kako treba. Na primjer kada RIČard opravdava svoj nedolazak na misu činjenicom da ga tamo nitko ni ne voli vidjeti, pa da okreću glavu od njega i prave se da je zauzeto mjesto pored njih iako je slobodno.
Ono što se meni čini je da je ispod svih šala i pošalica zapravo čovjek koji iskreno želi razgovarati s Bogom i kojem iskreno nedostaje ljubav koju je davno izgubio. Na koju mislim? Morat ćete pogledati predstavu.
RiČard je definitivno netko koga nećete tako brzo zaboraviti. I čovjek koji je sve samo ne tako naivan i lakomislen kakvim se prikazuje.
