Vinkovački umjetnik Želimir Fišić predstavio je svoje radove u Centru kulture u Belom Manastiru.
Radovi su dio iz ciklusa „Vanishing point (Točka nestajanja)“, a publici su predstavljeni 30. rujna. U ciklusu Fišić oblikuje masivne konstrukcije dehumaniziranih napuštenih prostora pri čemu slučajni prolaznici, povremeno i u liku autoportreta, djeluju kao da su aplicirani u prostor tj. kao da ovdje ne pripadaju. Tako primarni motiv oronulih industrijskih konstrukcija te olupina velikih strojeva postaje metafora fizičkog i duhovnog propadanja, ističe povjesničarka umjetnosti Lana Skender.
Skender pojašnjava kako je u njegovim radovima stalan motiv prolaznika, ljudske figure koja kao da se zatekla usred postapokaliptičnog prizora. Taj prizor čine eksterijeri gradilišta, automobilske i brodske olupine, prometna infrastruktura. Sam prolaznik nemoćan je usred zatečenog stanja te kao da ni ne pripada svijetu u kojem je trenutno. Prizori pomalo podsjećaju na negativ fotografije, gdje slika još nije konačna, već je to neki međuprostor ili prostor međuslike.
Ciklus obuhvaća petnaest radova izvedenih u kombiniranim tehnikama, u kojima se dehumanizirani prostor pojavljuje kao ključna metafora ljudske nemoći, prolaznosti i gubitka identiteta. Ciklus istražuje položaj čovjeka u suvremenom, tehnološki i ekološki destabiliziranom svijetu.
– U središtu ciklusa nalazi se distopijski pristup kao svjestan umjetnički izbor i kritički alat. Distopija ovdje ne funkcionira kao fiktivna projekcija budućnosti, već kao precizna dijagnoza sadašnjosti. Vizualni jezik ciklusa temelji se na spoju slikarskih i grafičkih postupaka. Kombinirane tehnike uključuju slojevito građenje površine, kolažiranje, abraziju i lakiranje, čime se postiže izražena teksturalnost i dojam materijalne degradacije. Geometrijski strukturirane kompozicije i precizno konstruirana perspektiva uvlače promatrača u prostor slike, istodobno destabilizirajući osjećaj sigurnosti i orijentacije. Ciklus također uključuje snažnu autobiografsku dimenziju. Osobna iskustva i konkretna mjesta pretaču se u opće stanje suvremene egzistencije, čime radovi prelaze granice individualnog i postaju relevantni za širi društveni kontekst, istaknula je Skender.
