Vukovar 1991 sjajnom igrom iz utakmice u utakmicu pokazuje kako su zasluženo u najvišem rangu natjecanja u prvoj Hrvatskoj nogometnoj ligi.
Među igračima Vukovara koji su se posebno istaknuli u ovom dijelu prvenstva svakako je Kristijan Pavičić, mladi 26-godišnji obrambeni igrač koji trenutačno s Vukovarom igra svoju sezonu iz snova.
Kristijana, odnosno Kikija, smo uhvatili za razgovor u pauzi između dva treninga i saznali nešto više o njegovom životnom i nogometnom putu.
Pa zapravo igram nogomet otkad znam za sebe, volio sam to od malih nogu. Imam dva starija brata koji su također igrali nogomet i prvo sam krenuo na igralište s njima, a ja sam tu nakraju i ostao, prisjeća se Kiki.
Prvi klub bio je pretpostavljam naš lokalni, NK Šokadija Stari Mikanovci?
Tako je, prvi nogometni koraci bili su u mikanovačkoj Šokadiji za koju sam igrao svoje prve utakmice, a iz Šokadije sam došao u Cibaliju što je već bilo ostvarenje dječačkog sna. Paralelno sam išao u školu i trenirao i nekakav presudni trenutak bio je kad su me iz Cibalije pozvali u Osijek. Tu sam morao prelomiti želim li stvarno posvetiti život nogometu ili ne jer je odlazak u Osijek značio i preseljenje u novu sredinu, i novu školu i nove suigrače. Prevagnula je ljubav prema nogometu i otišao sam u Osijek.
Tijekom igranja za Osijek nažalost doživio si i prvu ozbiljniju ozljedu?
Da, nažalost dogodila se ozljeda, a ozljede su nešto što nijedan igrač ne želi doživjeti. Puknuo mi je prednji križni ligament, momentalno sam završio na operaciji, zatim oporavak, dugo nisam mogao igrati i to je bio jedan psihički dosta težak period.
Nakon ozljede vraćaš se u Cibaliju na jednogodišnju posudbu i s njima osvajaš naslov u trećoj ligi.
Da, vratio sam se u Vinkovce u pravo vrijeme, uspjeli smo osvojiti treću ligu i osigurati ulazak u drugu, bilo je to lijepo razdoblje u Cibaliji gdje se uvijek osjećam kao kod kuće.
Možda nezahvalno pitanje jer si u dresu Vukovara no kako danas gledaš na Cibaliju? Ima li naša županija potencijal za dva prvoligaša?
Definitivno ima i iskreno bih volio kada bi Cibalija ušla u prvi rang natjecanja. Klub s takvom povijesti i navijačkom podrškom zaslužuje i mora biti u prvoj ligi. Imamo puno talentiranih igrača i bilo bi sjajno za domaći nogomet, pogotovo za mlade generacije koje tek dolaze, kada bi imali dva prvoligaška kluba.
Na sreću oporavio si se i nakon Osijeka počeo je tvoj put u Vukovaru no između dvije sezone s Vukovarom igrao si i za Šibenik s kojim si osvojio ligu. Je li to do sada najdraži dio karijere?
Pa iskreno da, ta utakmica u kojoj je Šibenik osvojio ulazak u prvu ligu je bila neopisiva. Igrali smo u Gradskom vrtu u Osijeku, ta atmosfera igranja pred punim stadionom, mnoštvo navijača koji su nas bodrili i radovali se s nama, bilo je to zaista divno iskustvo kojeg ću se uvijek rado sjećati. Kao igraču to mi je dosad možda i najdraža utakmica.
Vjerujem da u tu kategoriju ulazi i nedavno odigrana utakmica u kojoj je Vukovar 1991 nadigrao Dinamo ovdje u Vinkovcima? Tu ste napravili stvarno velik posao.
To je bila odlična utakmica! Sretan sam što smo pokazali karakter i odličnu igru. Drago nam je da je i publika to prepoznala. Iako smo zadnji na ljestvici mislim da smo s tom pobjedom svima pokazali da nam je mjesto u prvoj ligi i da nismo tu došli samo za jednu sezonu već da planiramo ostati i puno duže.
Poslije te utakmice počeli su pozivi novinara…
A gle, to je normalno u ovom poslu, drago mi je kad me ljudi primijete, kad na utakmici pokažem koliko mogu i znam, no puno mi je draže igrati nego davati intervjue, kroz smijeh poručuje Kiki.
Možemo li s pravom reći da je ovo tvoj sezona iz snova?
Pa za sada je, nadam se da će tako i ostati. Baš uživam u nogometu, opušten sam i jednostavno sretan što imam priliku raditi ono što volim.
Već smo spomenuli taj psihološki moment, koliko je on važan? Može li se igrati na vrhunskoj razini ako si spreman fizički, a glava je u rasulu?
Jako je važno biti psihički jak, pogotovo kad prolaziš kroz ozljede koje te udalje od terena i kada ne znaš kada se točno možeš vratiti. Svaki profesionalni igrač zna koliko je važno imati strpljenja, biti discipliniran, slušati liječničke upute, slušati trenera. Rekao bih da je puno teže čekati da opet kreneš igrati poslije ozljede već izdržati visoki tempo neke utakmice.
Znam da ti je velika podrška i tvoja djevojka Renee koja prolazi s tobom sve tvoje i dobre i loše dane. Je li teško uskladiti privatan život i nogometni raspored?
Puno znači kada imaš nekog svog tko te razumije i podržava, posebno kada nisu najbolji dani, kada dođu ozljede, umor, lošiji rezultati. Renee i ja smo već dugo zajedno, prošla je sa mnom puno toga i iako ne mogu uvijek s njom u izlazak, na koncert ili slično naviknuli smo se na ovakav raspored, iskoristimo svaki slobodan trenutak i dobro funkcioniramo.
Profesionalna karijera u bilo kojem sportu podrazumijeva i dosta odricanja, koliko toga si se morao odreći što neki tvoji vršnjaci koji nisu profesionalni sportaši nisu?
Pa mislim da ljudi koji nisu u sportu ponekad ne razumiju kako život sportaša traži potpunu posvećenost i trud i često i žrtvovanje nekih običnih životnih navika koje drugi uzimaju zdravo za gotovo, npr. je ne ostajem u izlasku do kasnih sati, često sam morao propustiti i rođendane, fešte, koncerte, obiteljska druženja, no to je tako, imam svoj cilj i onda je lakše kada znaš zbog čega se odričeš nekih stvari.
Što je neki tvoj profesionalni san? Gdje bi volio igrati u budućnosti?
Pa naravno da je san svakog igrača zaigrati za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, to je ono što bi svatko sebi poželio, no ima puno kvalitetnih i dobrih igrača i doći u to društvo je stvarno stvar prestiža. A sada da baš mogu birati neku ligu, osim Hrvatske uvijek bi izabrao Premier ligu, po mom mišljenju oni igraju najbolji nogomet, uživam ih gledati oni su mi broj jedan. Iako je moj najdraži klub iz Španjolske.
Da pogodimo, bivši Modrićev?
Da, Real Madrid mi je baš posebno drag i bilo je sjajno gledati Luku u Realu. On je prava inspiracija, legenda nogometa.
Dva brzopotezna, najdraži strani igrač, najdraži domaći igrač?
Od stranih nogometni uzor mi je Dani Alves, a od domaćih oduvijek mi je bio posebno drag Darijo Srna. Sjajan igrač, sada i sjajan trener, njegova igra mi je uvijek bila inspiracija. A naravno je uz njih tu i Luka Modrić koji je igrač i čovjek koji je svima uzor i netko tko će biti vječni motiv svim hrvatskim nogometašima.
A što nakon nogometne karijere, kakvi su planovi?
Svjestan sam da je jako važno ulagati u sebe i obrazovanje jer nogometna karijera ne traje vječno. Uz nogomet paralelno i studiram kineziologiju jer se i nakon prestanka igračke karijere vidim negdje u nogometu, u sportu općenito, to je neki plan za neku daljnju budućnost, a dotad naravno što duže igrati što bolji nogomet i postizati što bolje rezultate.
Kiki i mi ti želimo uspješan nastavak sezone i još puno uspješnih godina u nogometu!