32. Hod franjevačke mladeži prošao je kroz našu županiju.
Hod se uvijek održava za vrijeme ljetnih mjeseci, krajem srpnja i početkom kolovoza. To je hodočašće koje se sastoji od dva dijela: prvi dio se odvija u Hrvatskoj, a drugi u Italiji. Često se ističe kako je Hod u Hrvatskoj teži dio, dok je lakši dio posjećivanje i razgledavanje mjesta u Italiji u kojima je boravio sveti Franjo.
Hod je krenuo u subotu 25. srpnja iz Borova naselja. Prvi domaćini bili su im župljani u Vinkovačkom Novom Selu, zatim su ih prekjučer ugostili u župi u Retkovcima, a jučer prijepodne hodali su od Retkovaca do Starih Mikanovaca.
Upravo u Starim Mikanovcima smo ih dočekali i razgovarali s mladim i njihovim duhovnim asistentima, a nekoliko riječi za naš portal rekao nam je fra Vinko Brković, područni duhovni asistent osječkog podružnog bratstva Frame, koji je podrijetlom iz Opatovca.
-Sve skupa ima nas 110 framaša i duhovnih asistenata, odnosno 100 framaša i 10 duhovnih asistenata. Cilj našeg hoda je Asiz u Italiji. U Hrvatskoj hodamo od Borovog naselja do Dragotina, evo danas smo ovdje u Starim Mikanovcima, zatim idemo u Piškorevce pa u Dragotin. Iz Dragotina s dva autobusa idemo u Asiz gdje je konačan cilj našeg hodočašća. U Asizu ćemo proslaviti blagdan Gospe od Anđela ili Porcijunkulu, u zajedništvu sa svim framašima iz cijelog svijeta. Na Porcijunkulu ćemo moliti potpuni oprost kojeg je sveti Franjo prije 810 godina dobio kao mogućnost od pape, poznata je njegova rečenica: „Braćo sve vas želim poslati u raj“, tumači fra Vinko.
Atmosfera je zaista radosna, ne osjeti se umor?
-Pa osjeti se, ali kroz zajedništvo jedni druge nosimo i lakše se sve to istrpi i žuljevi i bolovi.
Da mladima sudjelovanje u Hodu nije teško potvrdili su nam i oni sami. Umorni od Hoda, ali radosni i nasmijani odmarali se u mikanovačkoj školskoj dvorani koja im je bila prenoćište na ovoj dionici puta.
-Ovaj Hod nam svima puno znači, iz dana u dan shvaćam zašto sam došla i koliko mi ovo znači, koliko me približava Bogu. Poručila bih mladima da smisao i radost života potraže u vjeri i da se obrate Bogu s povjerenjem u svim njihovim životnim situacijama, govori Ana Mandić iz Otoka.
Radost i živu vjeru kod mladih prokomentirao nam je i fra Vinko.
-Mladi traže konkretne odgovore na konkretna pitanja, mi ih možda nismo bili spremni na prvu konkretno dati. Ja često volim reći da će se svugdje pisati da je ovo najgora generacija mladih, ali zašto je najgora? Jer nemamo nijednu drugu, to znači da je i najbolja. Tako možemo reći i da imamo najgoru generaciju baka i djedova, najgoru generaciju roditelja Svi su oni nekad bili najgora generacija mladih. Često zaboravimo vidjeti drugoga jer polazimo iz svoje perspektive, mislimo da je drugi loš zato što jednostavno traži nešto drugačije, a pitanje je jesam li mu spreman to i ponuditi.
Kakve su reakcije župa u kojima ste boravili?
Gdje god smo bili jako lijepo su nas primili, u zajedništvu s župljanima molimo krunicu, slavimo svetu misu i sudjelujemo u zajedničkom slavlju. Zahvaljujem svima koji su nas primili i koji su podijelili ovu radost s nama. Posebno je lijepo kada mladi pjevaju i slave Boga, ljudi se priključe i osjeti se to jedno lijepo vjersko zajedništvo, ističe fra Vinko.
Moram vas pitati i o ružnim događajima koji su potresli Međugorje, kako vi gledate na to?
Pa zlo je poprilično glupa stvar jer se ne može sakriti. Uvijek želi drugoga poniziti, uvijek se na neki način mora očitovati. Dok dobro čini dobro, ne mora drugoga poniziti niti sebe istaknuti. Ovo je samo dokaz da samo Međugorje kao takvo, kao mjesto koje privlači toliko ljudi, ponajprije u sakramentu pomirenja i euharistije, zapravo smeta određenim strukturama. E sad, bilo da su to ljudske ili duhovne strukture, ali smeta, a to je zapravo dobar znak, nek’ se očituju nakane srdaca, smatra fra Vinko.
Kakav treba biti naš odgovor na to?
Ništa, to samo trebamo pustiti. Zlo je najgore kada se ignorira, u smislu da je tada najslabije. Đavao je poput djeteta u trgovini, mama i tata mu nešto ne žele dati, što dijete napravi – baci i vrišti. Ako ćeš mu popustiti on će uvijek vrištati, ako ćeš ga ignorirati on se mora maknuti. Što je Isus radio u pustinji? Ignorirao đavla, nema razgovora s njima, Isus je rekao: „Odlazi od mene sotono“. Kip ćemo očistiti, oltar obnoviti. Oni bi voljeli da mi sad reagiramo, da krenemo s njima u boj. To nema smisla, To treba pustiti sa strane, koliko god nas boli ta rana mi znamo da ona neće zaliječiti iz našeg odgovora već iz našeg odnosa s Bogom. Bi li Gospa htjela da mi sad radimo neki bunt? Čin zadovoljštine svakako. Nemam pravo okrenuti tuđi obraz, ali imamo pravo okrenuti svoj obraz. Želim dati primjer, ne dati da me zlo maltretira, jer što ja više na njega odgovaram ono će nas više maltretirati, trebamo sačuvati svoj mir, poručuje za kraj fra Vinko.
Mladi framaši i župljani župe svete Klare djevice u Starim Mikanovcima zajedno su molili krunicu i sudjelovali u svečanom euharistijskom slavlju, a nakon svete mise druženje je nastavljeno uz pjesmu i slavljenje u crkvenom dvorištu.
Jako lijepo je bilo vidjeti tako velik broj mladih koji ove vruće ljetne dane provode u molitvi i hodočašću i to ne samo za sebe, već u molitvama nose i sve nas. Valja napomenuti i kako u hodočašću s mladim framašima sudjeluje i časna sestra Gita Klobučar, inače rodom iz Starih Mikanovaca, tako da je jučer bila i u ulozi domaćina i u ulozi hodočasnika, na radost svojih župljana.
