Tihomir Dujmović, poznati hrvatski novinar, voditelj i kolumnist, sinoć je u Vinkovcima predstavio svoje knjige „Hrvatske povijesne istine“ prvi i drugi dio.
Predstavljanje je održano u Velikoj županijskoj vijećnici u Vinkovcima, a velik interes vinkovačke publike koji je uobičajen za ovakve promocije ovog puta je nažalost izostao, čini nam se ponajviše zato jer je malo ljudi znalo za promociju, unatoč tome što je Županija ustupila svoj prostor autoru.
Ako niste bili na promociji možemo samo reći kako ste propustili puno, no zato smo tu da vam donesemo neke najvažnije dijelove. Knjige su nastale kao rezultat Dujmovićevog dugogodišnjeg novinarskog i istraživačkog rada s raznim svjedocima vremena, akterima povijesti i znanstvenim podacima. Prva knjiga obuhvaća vremensko razdoblje od 1945. do 1990., a druga od 1990. do danas.
Prva i osnovna povijesna istina koju je autor naglasio je:
-Sve je laž, od prvog do posljednjeg dana, prva stvar koju smo učili o II. svjetskom ratu je da je on završio 15. svibnja 1945. godine, iako je svugdje u svijetu završio 8. svibnja 1945. Rat na području Jugoslavije nije završio 15. svibnja 1945. zbog ratnih operacija već zbog masovnog pokolja koji je namjerno tretiran kao dio završnih ratnih operacija pa se ne može gledati kao zločin. Da je datum završetka II. svjetskog rata uzet 8. svibnja svi zločini počinjeni nakon toga bio bi nedvosmisleno žrtva mirnodopskog režima, istaknuo je Dujmović.
Dujmović ističe kako je Slovenska Akademija znanosti i umjetnosti svojim znanstvenim radom i istraživanjima službeno utvrdila kako je na području Slovenije ubijeno 200 tisuća Hrvata. Time Slovenija postaje najveća grobnica Hrvata u povijesti!
Koliki je to razmjer stradanja, istina potpuno nepoznata hrvatskoj javnosti, možda najbolje ocrtava usporedba s brojem ukupno stradalih u Japanu od posljedica razaranja dviju atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. O japanskim žrtvama zna cijeli svijet, a o hrvatskim žrtvama ništa ne znaju ni u Hrvatskoj.
-Priča je to između velike laži, male laži, statističke laži i medijske laži. Istina se namjerno prešućuje. Ti pokušaji nisu slučajni niti bez učinka, a koliko su razmjeri tih laži je zastrašujuća činjenica da je u udžbenicima iz povijesti iz kojih uče naša djeca izrijekom pisalo da je Vladimir Bakarić jedan od najzaslužnijih političkih Hrvata za stvaranje hrvatske države. Koliko lud čovjek mora biti da grobara Hrvatskog proljeća nazove najzaslužnijim Hrvatom. U tom udžbeniku o komunizmu se pisalo isključivo u pozitivnom tonu, o Domovinskom ratu gotovo ništa. Udžbenik je naknadno povučen iz uporabe, a on pokazuje kako je laž o pravoj povijesti namjerna jer je disproporcija o onome što se uči i onome što se zapravo dogodilo dijametralno suprotna. Smatram da će pravu povijest morati početi učiti jer ako ne učimo na povijesnim greškama one će se ponavljati, istaknuo je Dujmović.
Autor se dotaknuo i škakljivih pitanja koja su često potpuno pogrešna percipirana u hrvatskoj javnosti, a to je pitanje prodaje Istre Talijanima za koju se tradicionalno smatra kako je prodana odlukom Ante Pavelića.
Autor je s cijenjenim povjesničarem Marijem Jarebom, kojeg cijene uvjetno rečeno i lijevi i desni dio hrvatske javnosti, odlučio istražiti temu Rapalskog ugovora i Rimskih ugovora, njihovu paralelnu usporedbu.
12. studenog 1920. godine u Rapallu potpisan je sporazum između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS koji je s jugoslavenske strane potpisao Trumbić. Tim sporazum Istra, Kvarner, kvarnerski otoci uključujući i grad Zadar i otoke koji pripadaju to području pripali su Italiji.
–Unatoč tome ponavlja se teza kako je Pavelić prodao Istru iako je ona prodana još 1920. Zanimljivost vezana uz potpis Rimskih ugovora 1924. godine je kako je talijanski general prije početka pregovora poručio kako je zadnji od 200 tisuća vojnika ušao u Dalmaciju. U takvoj situaciji počinju razgovori o području od Zadra do Boke. Prostor od Omiša do Dubrovnika zajedno s otocima spadaju pod vlast NDH, a prostor između Omiša i Trogira spadaju pod zajedničku, dualnu vlast. Radi rata u Bosni NDH nikada nije imala snage provesti taj ugovor. Jedini grad koji je bio prodan Rimskim ugovorima je bio Šibenik koji nije ranije bio dio Rapalskog ugovora, ističe Dujmović.
Dujmović se u dvosatnom izlaganju dotaknuo i drugih brojnih povijesnih zanimljivih događaja, poput planiranja državnog udara od strane JNA kojim su planirali ubiti Tuđmana, a koji je propao čak tri puta. Jedan od neuspješnih pokušaja bio je kada su Rusi odbili dati podršku Beogradu zbog vlastitih unutarnjih problema, a jedan kada su zagrebačku zračnu luku okružili pripadnici JNA, potpomognuti tenkovima koji su se iz vojarne u Dugom selu uputili prema Plesu.
Zanimljivo je bilo čuti i nešto o našem istočnom bojištu za vrijeme Domovinskog rata.
-Hrvatska je za JNA izdvajala milijardu eura godišnje. To znači da smo mogli kupiti eskadrilu Rafala svake godine. Ceh jugoslavenstva je u konačnici 300 do 400 milijardi dolara što je dio ratne šteta kojom su uništavajući Hrvatsku. 16. 11. 1991. JNA je u istočnoj Slavoniji imala 676 tenkova, 505 oklopnih transportera i oko 70 tisuća vojnika. Od studenog 1991. do siječnja 1992. JNA je napadala Hrvatsku sa 160 tisuća vojnika, dok je u istočnoj Slavoniji imala 50 tisuća vojnika, od čega 37 tisuća iz JNA i desetak tisuća teritorijalaca iz Srbije. JNA 1991. ima 11 mehaniziranih i 6 oklopnih brigada, od čega u istočnoj Slavoniji 7 mehaniziranih i dvije oklopne. Dolazimo do podatka da je JNA 80% svojih snaga 1991. poslala u Hrvatsku. U to vrijeme od Slavonskog Broda do Iloka nalazi se manje od 10 tisuća hrvatskih snaga. Hrvatska je u proljeće 1991. imala 45 tisuća mobiliziranih na cijelom području od Dubrovnika do Vukovara, govori Dujmović.
Ono što je tragedija nove hrvatske povijesti je kontrarevolucija koja se dogodila 3. siječnja 2000. godine dolaskom SDP-a na vlast. Način na koji su ljudi izbacivani, šikanirani, način na koji su se mijenjali kadrovi su nevjerojatni tvrdi Dujmović.
-Preko noći došao je popis 60 nepoželjnih ljudi na HTV-u koji su morali dobiti otkaz. Ovo je učinjeno gotovo u svim područjima hrvatskog društvenog života, od školstva do bolnica. Koliko je bilo to antihrvatstvo te vlasti možda najbolje ocrtava činjenica kojom se hvalio Tonino Picula kojem je prvi potez bio da Tuđmanovu sliku skine s zida, a njegovog prethodnika nije htio primiti na razgovor osam mjeseci, kaže Dujmović.
-Svaki put kada je ljevica došla na vlast, a to je bilo u dva navrata u razdoblju samostalne države, tresli su se njeni temelji. Mi se danas suočavamo s velikim brojem društvenih problema koji djeluju kao velike političke ali kada ih ogolite, sve političke rasprave u Hrvatskoj u zadnjih sto godina, se mogu svesti na dvije ideje: hrvatstva i jugoslavenstva. Rasprave su bile iste samo su se mijenjale uniforme, Te rasprave su iste i danas i potezi koje vuku pojedini akteri se svi mogu svesti na te dvije ideje. Ono što se danas u Hrvatskoj naziva ljevicom zapravo zagovara jugoslavenstvo i to je ono što ljudi najčešće ne vide, istaknuo je Dujmović.
-Ono što nam dolazi je gore od najgoreg. Rekao sam puno puta da je najgora HDZ-ova vlast sto puta bolje od najbolje SDP-ove vlasti, a kamoli od onoga što nas čeka kada na vlast dođe SDP i Možemo, koji se trenutno čini kao jedina kombinacija koja može smijeniti HDZ. SDP-ovci su za Možemo zapravo ustaše, toliko su Možemovci ekstremno nastrojeni. Ne zaboravimo kako je temeljni program stranke Nove ljevice kojoj pripada Ivana Kekin ta da je Domovinski rat mit, a da se država temelji na antifašizmu. Mile Kekin s razlogom pojeva moji su pobijedili 1945. Ja dolazim iz Zagreba gdje već godinama svjedočimo užasu vladanje Možemo koji su već u pojedine vrtiće i škole uveli rodnu ideologiju. Njihovo djelovanje je toliko suprotno hrvatskom narodu, ljudi s kojima je nemoguće razgovarati i konstruktivno raspravljati. Što god zamjerali ovoj vlasti ono što nam dolazi je vlast koja će donijeti revoluciju potpuno drugog svjetonazora, izopačenosti svih vrsta koju Možemo istinski zastupa i koji će diktirati poteze SDP-a koji je potpuno bezidejan, smatra Dujmović.
Zašto Hrvati podržavaju ljude i politike koji rade na uništenju temelja teškom mukom stvorene hrvatske države?
-Zapravo je razlog vrlo jednostavan. Kako je moguće da imamo ovakve probleme u samostalnoj hrvatskoj državi? Kako je moguće da Mesić dobije dva mandata, pobijedi Račan koji nije bio za samostalnu Hrvatsku. Razmjeri likvidacija Hrvata 1945. i u godinama koje su došle doveli su do toga da u Hrvatskoj živi možda još 20 posto političkih Hrvata. 1945. izbacili su iz zemlje oko 800 tisuća ljudi, od kojih je barem 500 tisuća bilo političkih Hrvata. Od onih koji su ostali 100 tisuća je poslano na robiju. Vani izvan Hrvatske žive politički Hrvati. Evo vam primjer, nakon 1945. od 350 novinara režim je samo za 20 dopustio nastavak djelovanja. Tih 20 nisu politički Hrvati i do dan danas je tako. Ubijeno je 660 svećenika. Sastav hrvatske države je takav da političko hrvatstvo u miru jednostavno ne postoji. Toliko smo stradali i toliko smo potučeni da smo svedeni na tih 20 posto. Hrvatstvo i Hrvatska nije 4 milijuna ljudi, daleko smo od toga, poručio je Dujmović.
