Proljeće je stiglo, a s njim su stigli i proljetni radovi u vrtu!
Mnogi su jedva dočekali vrtlarenje i sve ostale radove koji dolaze s njim, a jedna od onih koja se posebno veseli proljeću je Daisy Osmičević, novinarka koja sadi sreću.
Već ranije smo vas na Vinkulji upoznali s Daisy, licem s malih ekrana, najljepšom mamom Hrvatske, i njenim omiljenim hobijem, vrtlarenjem. Ovog proljeća donosimo vam Daisine savjete kako jednostavno pokrenuti vlastiti vrt u čijim plodovima ćete uživati sve do jeseni. Ako ne znate odakle početi, što posijati, kako iskombinirati kulture imamo prave savjete za vas!
Daisy radovi u tvom vrtu u punom su jeku. Imaš li neki poseban plan i pravila sadnje ili tome pristupaš opušteno i prema osjećaju? S čime krenuti i kako kombinirati kulture?
-Radovi u vrtu već su u punom jeku, a iskustvo i promjene klime potaknuli su me da neke kulture, iako preporuke govore da treba još malo pričekati, posijem ipak nešto ranije. Ožujak je mjesec u kojem se priroda budi, sve nekako oživi, a mi vrtlari jedva dočekamo taj trenutak. S jedne strane to je mjesec pun radosti, ali i vrijeme najvećih i najzahtjevnijih poslova u vrtu. Treba dobro pripremiti zemlju, orezati voćke i živu ogradu, prosijati kompost i vratiti ga u tlo, očistiti vrtnu kućicu, posijati rasadu, pobrinuti se za bobičasto voće, urediti naposlijetku balkonsko cvijeće i na kraju posijati prve kulture u vrtu. Moram priznati da sam prije bila opuštenija oko sjetve i sadnje, no danas tome pridajem puno veću važnost jer sam svjesna da taj prvi korak može poboljšati, ali i pokvariti cijelu vrtnu sezonu. Ono što danas radim pametnije jest pažljivo biranje susjeda u vrtu. U jednoj gredici često sadim i do šest različitih kultura koje su dobri susjedi, a među njima je i cvijeće koje privlači korisne kukce ili pak odbija štetnike. Ne sadim monokulture, nego miješam različite biljke i čini mi se da upravo to stvara mali ekosustav koji vrt čini zdravijim i otpornijim. Ove godine krenula sam s pravim kraljem vrta – lukom. Uz njega sam posijala mrkvu, rotkvicu, špinat, blitvu, češnjak i kamilicu, također i grašak, salatu, rukolu, kopar, peršin i pastrnjak. Paralelno pripremam i rasadu rajčice, paprike, krastavaca, feferona, tikvica, patlidžana pa čak i lubenica. Dobri susjedi, kako u životu tako i u vrtu, zaista čine čuda i zato je važno voditi računa o tome tko raste uz koga.
Svaki vrt koji drži do sebe trebao bi biti i pun cvijeća i začinskog bolja koje također može i korisno i dekorativno. Što nam možeš savjetovati?
-Cvijeće i začinsko bilje zaista čine čuda u vrtu i upravo oni često čine razliku između obične bašče i pravog vrta. Vrt dobiva one male kutke šarenila kroz cvijeće i bogato zelenilo kroz začinsko bilje. To je nešto što uvijek naglašavam – cvijeće i začini iznimno su važan dio svakog vrta jer donose bezbroj koristi, ali i ljepotu zbog koje vrt postaje mjesto u kojem zaista uživamo boraviti.
Osim što su estetski vrlo privlačni, mnoge od tih biljaka privlače oprašivače i korisne kukce, a neke čak i odbijaju štetnike, pa vrt na taj način postaje zdraviji i uravnoteženiji. U mom vrtu stalno mjesto imaju kadifice, prkos, neven, lavanda, ruže, vlasac, kadulja, majčina dušica, kamilica, ružmarin i smilje. Tu su još i kopar, bosiljak, ali i biljke poput metvice, peršina, timijana, origana, boražine, dragoljuba i ehinacee, koje su također iznimno korisne u vrtu. Dio biljaka ima stalno mjesto u mom vrtu kako bi privlačile oprašivače i korisne kukce, dok dio sijem svake godine kako bi dodatno oplemenile prostor. Primijetila sam da otkako sam u vrt uvela više cvijeća i začinskog bilja, vrt je postao pravo mjesto mira i uživanja. A uz sve to, zahvaljujući njima moje su vaze u kući gotovo cijelu sezonu pune svježeg cvijeća. Kasnije od mnogih biljaka možemo napraviti i korisne stvari u kuhinji, poput čajeva, sirupa ili začina, ali i razne prirodne kozmetičke pripravke.
E sada ono teško pitanje, kako se riješiti korova? Imaš li neke trikove ili tu pomaže samo dobro staro čupanje iz korijena?
-Korov – uff, niti jedan vrtlar ga ne voli, ali kako se kaže, bez muke nema nauke. I dalje je najbolji način borbe protiv korova ono dobro staro ručno plijevljenje. Međutim, ono što me iskustvo naučilo jest da kulture često sijem nešto gušće nego što preporuke govore. Na taj način biljke stvaraju prirodan pokrov koji ne ostavlja puno prostora korovu da se razvije i uzme maha. To je nešto što sam i sama naučila kroz pokušaje i pogreške. Vrt je zapravo jedno prekrasno mjesto u kojem svake godine iznova učite, i učit ćete dok god se bavite vrtlarenjem. Niti jedna sezona nije ista jer na uspjeh utječe mnogo faktora – od vremena do kvalitete tla, ali postoje metode kojima možemo pomoći biljkama da lakše rastu. Redovito obogaćivanje tla kompostom, sadnja kompatibilnih biljaka u istoj gredici i stvaranje raznolikog vrta s cvijećem i začinskim biljem često su ključ zdravog i otpornog vrta. U svom vrtu ne koristim herbicide niti kemijska sredstva. Vrt je u potpunosti organski, bez ikakvih preparata. Ta odluka ponekad me košta i pokoje upale mišića, ali za mene i moju obitelj to je jedina opcija. Dok god budem imala vrt, želim znati da je hrana koju uzgajam organska, ekološka i zdrava.
Složit ćemo se kako je mnogima danas domaće povrće iz vrta postalo gotovo pa luksuz, a mi imamo luksuz živjeti u podneblju u kojem je moguće uzgojiti gotovo sve. Postoji li uopće vrsta koju još uvijek nemaš u svom vrtu?
-Naravno da ima. Svake godine izbacim neke kulture iz vrta, a uvedem i neke nove. Ipak, postoje i one stalne, poput rajčice ili raznih vrsta salata koje su uvijek dio mog vrta. Zanimljivo je i zapravo prekrasno kako vrt nikada nije isti iz godine u godinu. Upravo u tome i jest njegova čar. Svake sezone imate prazno platno koje, poput slikara, oslikavate u zemlji – red po red, biljku po biljku. Zato niti jedna sezona nije ista, ni po kulturama koje uzgajamo, ni po estetici vrta, šarenilu boja i bogatstvu okusa. Postoji i ona mala „prokletost“ vrtlarenja – kada jednom krenete saditi, jednostavno ne možete stati. Uvijek se na kraju nađe mjesta za još jedan red i još neku novu biljku koju želite isprobati. S vremenom sam se ipak prilično uskladila sa svojim vrtom pa danas otprilike znam koliko nam čega treba za našu tročlanu obitelj kako bismo tijekom cijele godine imali domaće povrće – bilo svježe iz vrta, spremljeno u zamrzivaču ili u teglicama u podrumu. Posebno me intrigira lufa, koju pokušavam uzgojiti već drugu sezonu, ali nikako da nabavim organsko sjeme. Voljela bih je koristiti kao prirodnu, ekološku spužvicu za posuđe i čišćenje. U vrtu uvijek volim učiti i isprobavati nove stvari. Tko zna što će mi biti zanimljivo sljedeće sezone, i upravo je u tome ljepota vrtlarenja. To je stalno učenje i neprestano divljenje živom svijetu koji vlastitim rukama uzgajamo uz svoj dom.
Vrtovi su odavno prestali biti samo korisni, već su i prava mala oaza za kreativno uređenje vanjskog prostora, a pravi hit su visoke gredice. Kako napraviti vlastitu i koje su njene prednosti?
-Povišene gredice u mom vrtu postoje već nekoliko godina. Prve sam napravila prije šest godina od stare cigle uz rub vrta i u njima rastu začinsko bilje i cvijeće. Ove smo godine na kraju vrta odlučili napraviti i nove povišene gredice od starih suhih hrastovih greda koje su nam ostale nakon renovacije kuće. Napravili smo tri gredice – jednu dugu gotovo pet metara i dvije od po dva metra.
Prilikom punjenja gredica iskoristila sam sve što već imamo u vrtu. Godinama skupljam i radim vlastiti kompost, a dodali smo i granje od rezidbe voćaka kako bismo sve maksimalno iskoristili – prirodno, organski i bez otpada. Povišene gredice vrlo su praktične jer omogućuju uzgoj u kontroliranijim uvjetima, ali i čuvaju leđa. Nema klasičnog prekopavanja tla, već se kompost jednostavno nadodaje u gornje slojeve. Za začinsko bilje i cvijeće pokazale su se odličnima, a ove godine prvi put u njima planiram uzgajati i povrće pa ću prave dojmove moći podijeliti nakon sezone. Inače nisam veliki pobornik kupovanja stvari koje možemo sami napraviti ili reciklirati. Kada nešto izradite vlastitim rukama, to vrtu daje posebnu toplinu i neku malu romantičnu notu.
A posebno me veseli kada vidim veliku hrpu komposta koja miriše na šumu, tamna je i puna glista. Tada znam da je i vrt zdrav i živ. Mi vrtlari smo, priznajem, ponekad pomalo čudna bića – ali upravo nas te male stvari čine sretnima.
Za kraj molim te motivacijsku poruku za sve sadašnje, ali i buduće vrtlare?
-Neopisivo me raduje kada na društvenim mrežama dobijem komentare ljudi koji kažu da sam ih motivirala da i sami krenu s vrtom. No ono što često vidimo na fotografijama i videima zapravo je samo estetski prikaz sve ljepote koja stoji iza puno rada. Mnogi se iznenade koliko vremena, truda, znoja i upale mišića stoji iza jedne uspješne vrtne sezone. Zato uvijek kažem – budite spremni na to da neće sve rajčice biti savršeno crvene i lijepe, i da će neke kulture, unatoč svom trudu, potpuno podbaciti. Vrt je, baš kao i život, proces u kojem postoje i divni trenuci, ali i oni kada osjetite razočaranje – kada suša uništi trud ili kada vam kukci pojedu biljke dok ste na godišnjem odmoru. Ali ako ste spremni na rad, učenje i strpljenje, vrt će vam to višestruko vratiti. U njemu se uči, sazrijeva, gradi strpljenje i pronalazi mir koji je danas teško pronaći. Mirisi cvijeća, vlastita hrana i osjećaj da ste nešto uzgojili vlastitim rukama nešto su što se ne može kupiti ni platiti. Jer vrt nije samo mjesto gdje rastu biljke – to je mjesto gdje rastete i vi.
