Vinkovci su jučer imali čast ugostiti najbolje tamburaše iz svih krajeva Hrvatske okupljene u veliki tamburaški orkestar Slavonske rapsodije.
Više od stotinu tamburaša dvosatnim je koncertom oduševilo sve ljubitelje tamburaške glazbe. Svaka izvedba dotjerana je do savršenstva, a slušati takvu skladnost i zvonkost tambura bilo je doista posebno.
Damir Butković i Marko Sesar ravnali su orkestrom, a uz tamburaše su nastupili i vrhunski solisti. Željko Lončaric Žec vodio nas je kroz priču Hrvatske tamburaške rapsodije, Marinko Blažinkov iz vinkovačkih Dika opjevao je svoje “salaše na Bosutu plavom”, Mia Dimšić podsjetila nas je na legendarnog “Bracu koji je o’šo u Englesku”, divne Marija Pavković Snaša i Vlatka Kopić Tena pjevale su za sve druge kojima je “zbog jednog garavog momka otišao cup sa glave”, a u srce nas je sve dirnuo jedinstveni Šima Jovanovac s najljepšom porukom “Slavonijo Bog nek’ te čuva”.
Neki članovi orkestra dobro su poznata lica, poput Damira Butkovića, Marka Sesara i Krunoslava Dražića, a uz njih na pozornici su bile i neke nove snage tamburaške glazbe koje pokazuju kako ova vrsta glazbenog izričaja itekako ima svijetlu budućnost.
Tamburaši su nam u Vinkovce u glazbi ponovno donijeli velikog Julija Njikoša, najljepše pjesme Aleksandra Homokija, a uz njih i neke od najpoznatijih instrumentalnih skladbi koje zvuče posebno baš kada ih svira tamburaški orkestar.
Nije moglo proći ni bez bećaraca koje su sa ženskim bećarskim stihovima otpjevale Marija Pavković Snaša i Vlatka Kopić Tena, a zatim su ih bećarski maestralno otpjevali i odsvirali primaši Slavonske rapsodije.
Ne možemo ne prisjetiti se kako su nekada davno i Vinkovci su imali svoj tamburaški orkestar oko kojeg se svesrdno trudio pokojni profesor Đuro Zarić. Zasigurno bi mu srce bilo puno da je ovo mogao doživjeti. Čast vinkovačkim orkestralnim tamburaškim pričama danas čuva Kulturni centar Gatalinka. Možda ovaj koncert bude poticaj talentiranim tamburašima našeg vinkovačkog kraja da udruže snage i svojim tamburama pričaju neke nove priče.
Vinkovačke jeseni i vinkovačka publika zaslužile su ovakvu rapsodiju glazbene umjetnosti u kojoj su uživale sve generacije. Hvala Vam tamburaši, dođite nam opet!
