Vinkovačke jeseni ove godine odaju posebnu počast svima onima koje je život iz raznih razloga doveo u Vinkovce. Ali postoje i oni koje je život iz raznih razloga iz Vinkovaca odveo, ali se u njih uvijek rado vraćaju.
Jedna od onih čija duša osjeća Vinkovce iako je život već godinama drži u Zagrebu je Zrinka Turalija, rođena Vinkovčanka, lice koje mnogi prepoznaju jer je putem TV ekrana godinama ulazila u njihove domove izvještavajući o svijetu kulture u Hrvata.
Zrinka ove godine ima čast biti na pozornici svečanog otvorenja 61. Vinkovačkih jeseni. Iako ovo nije prvi put da sudjeluje u Jesenima, prvi je put da je dio same svečanosti otvorenja. Sa Zrinkom sam imala prigodu razgovarazi u pauzama proba za svečanost otvorenja.
Prije svega moram reći da sam rođena Vinkovčanka, u ovom gradu sam provela 18 godina prije odlaska na fakultet, ali se Vinkovcima od tada zaista svake godine vraćam. Te Vinkovačke jeseni su meni upisane u DNA. Imala sam prigodu prije nekih desetak godina s mojim dragim kolegom Brankom Uvodićem voditi mimohod Vinkovačkih jeseni, ali nikada nisam imala prigodu biti na svečanom otvorenju. Tako da me ove godine poziv Marka Sabljakovića ugodno iznenadio, rekla sam pa to je divno. Zapravo sam dugo godina maštala o tome da izađem na pozornicu na svečanom otvorenju. Divno mi je jer je ovo moj grad, moji ljudi, naša šokačka tradicija.
Tema otvorenja je posebno zanimljiva svima koji odu iz Slavonije, pa joj se uvijek vraćaju. Uvijek volim pitati Vinkovčane koji su otišli iz Slavonije, kada s vremenskim odmakom gledaju na svoj rodni kraj, što to Slavonija ima, a druga mjesta nemaju?
Znate što je zanimljivo, kada sam odlazila prije 40 godina, završavala sam srednju školu, onda sam nekako jedva čekala otići iz Vinkovaca da doživim nešto novo, da upoznam neki novi grad. Život me vrlo brzo odveo u Zagreb i prigrlila sam taj grad kao svoj novi životni prostor. Kada sam bila mlađa ništa me posebno nije vezalo za Vinkovce osim mojih roditelja. Kako bivam starija tako se na žice tamburice naježim, kane suza iz oka, tako zapravo tu Slavoniju doživljavam kao mjesto kojem bih se mogla vratiti i započeti novi život.
Koje su onda po vama prednosti Slavonije?
Pa zapravo sve ono što danas velikim gradovima postaju mane. To je nevjerojatno užurbani tempo života, strahoviti prometni kaos, veliki stres odlaska i dolaska od točke A do točke B. Živi se toliko brzo da vam godina prođe u tren. I onda dođem u Slavoniju gdje mi jedan vikend traje kao jedan tjedan. Bojim se da danas ljudi koji žive ovdje u Slavoniji, a nisu iskoračili negdje van, bojim se da možda nisu svjesni kakvo bogatstvo imaju upravo što žive u ovoj ravnici.
Ono što je nama normalan život, sjesti na kavu, u miru se družiti s ljudima i preko tjedna, a ne samo vikendom, iz neke tuđe perspektive izgleda kao luksuz.
Kada razmišljam o dva grada koja su me odredila, Vinkovci i Zagreb, Zagreb nudi velike mogućnosti za napredovanje, ali dođete u životno razdoblje kada ne želite više ni napredovati. Kada je napredak postići osobni mir i uživati u krugu dragih ljudi. Sigurno da i ova priroda puno tome doprinosi, ali sigurno je da je Slavonija jedno veliko utočište, kako nekada davno došljacima iz cijeloga svijeta, tako i sada nama povratnicima.
Tragom toga, koje su onda po vama temeljne životne vrijednosti? Što bi savjetovali mladim ljudima koji danas razmišljaju o životu, odlascima, karijeri ili ipak prvo o obitelji, djeci?
E znate kako su meni govorili s 18, da su mi one godine a ova pamet, to vam je uistinu tako. Trudim se da i svojoj djeci koji su mladi momci tako reći puno ne pametujem, sve je važno u životu proći. No danas kada šezdesetoj gledam u leđa, s punih 58 godina, ne mislim nego znam da je apsolutno najvažnija životna vodilja duhovan život. Duhovan život je izrazito važan ako ste u potrazi za mirom, ako ste u potrazi za srećom. Ako ste u miru sami sa sobom onda volite cijeli svijet. Kako postići duhovnost? Ona vam na neki način mora biti dana kao blagoslov od Boga. Danas znam da je u tom smislu Bog bio jako milosrdan, pa ga nastojim svakog dana upoznavati sve bliže. Upravo ta mi ta moja misija da budem s Bogom u blizini omogućava da mogu reći danas da sam sretna osoba. To ne znači da nije bilo u mom životu i uspona i padova.
Važno je znati u današnjem materijalnom svijetu koji nudi obilje mogućnosti sačuvati dušu, sačuvati svoje?
S mojim životnim iskustvom danas mogu reći mladima, izađite iz svoje ravnice, vidite, proputujte, ali je jako važno uvijek znati odakle si potekao i da znaš da se tu uvijek možeš vratiti. Jako je važno da znaš tko ti je najvažniji suputnik u životu. Za mene je to Gospodin. Onda sve drugo što u životu dolazi od njega i po njemu. Ja drugačije ne mogu govoriti i svjedočiti da je u nečemu drugom tajna.
Uz ove divne riječi uvijek nasmijane Zrinke itekako se osjeti da njena duša osjeća ono što je doista u životu važno, ali i njenu Slavoniju. Poseban je osjećaj lokalpatriotskog ponosa da je ovakva divna žena potekla upravo iz naše ravnice, iz našeg grada i da će upravo ona iz središta te ravnice u petak navečer uživo pozdraviti cijelu našu lijepu Domovinu.
