Danas slavimo blagdan svetog Marka, evanđelista i mučenika.
Sveti Marko rođen je u Jeruzalemu u židovskoj obitelji, a kršćanstvo je prihvatio kasnije. Prema nekim predajama živio je u Jeruzalemu u kući u kojoj je Isus blagovao posljednju večeru. Slijedio je svetog Petra od kojeg je slušao o Isusovom nauku, a bio je i suradnik svetog Pavla koji je u njega imao veliko povjerenje.
Evanđelje je napisao u Rimu slušajući Petrove propovijedi i naučavanja, smatra se prije 70. godine, te je ono stoga najstarije sačuvano Evanđelje. Posebnost Markovog evanđelja je i u tome što on najviše od svih evanđelista ističe Isusovo čovještvo i sadrži pojedinosti o Kristovom životu koje ne nalazimo u drugim evanđeljima.
Sveti Marko je osnovao jednu od najstarijih kršćanskih zajednica, onu u gradu Aleksandriji gdje je obnašao i dužnost biskupa. Tamošnji stanovnici su bili neprijateljski raspoloženi prema njemu te ga jednom prilikom napadaju dok je bio za oltarom, vežu ga oko vrata i tako zavezanog su ga vukli sve dok nije umro. Ova mučenička smrt se zbila na današnji dan 25. travnja 68. godine. Htjeli su ga i spaliti no u tome ih je spriječilo nevrijeme stoga su kršćani uspjeli zakopati njegovo tijelo.
Mlečani su njegove ostatke prenijeli iz Aleksandrije u Veneciju u 9. stoljeću. Pokopali su ga u duždevoj kapeli, a na tom mjestu je kasnije sagrađena Katedrala sv. Marka. Prema legendi prilikom gradnje jedan od zidara je pao sa skele, ali je ostao nepovrijeđen zahvaljujući zagovoru svetog Marka.
Na slikama ga se obično prikazuje s krilatim lavom. Zaštitnik je grada Venecije, građevinskih radnika, odvjetnika i notara, a posebno mu se utječe za dobru žetvu. Kod nas je sačuvan običaj blagoslova polja na Markovo kada župnici služe euharistiju pokraj kapelica u poljima te ophodom i molitvom zazivaju blagoslov polja i uroda te zaštitu svetog Marka od munje, leda i groma. Sretan imendan svima koji nose ovo posebno ime!