Veličanstveni vojni mimohod ponovno je probudio one kojima nije nimalo drago što je jučer bio dan slavlja veličanstvene vojne pobjede.
„Druga strana Oluje“ još jedan je nevjerojatan naslov kojeg srpske Novosti plasiraju uoči godišnjice veličanstvene vojno-redarstvene operacije Oluja.
Na naslovnici se nalazi karikatura dvojice muškaraca u uniformi kako nose ukradeni televizor na kojem je prikazan znak „Victory“, znak pobjede, kojim su ponosno pozdravljali naši vojnici. Srpske Npvosti ponovno se izruguju Oluji, hrvatskim braniteljima, hrvatskoj vojsci i samoj Republici Hrvatskoj. To nije izoliran slučaj, to je slučaj sa svakim novim izdanjem ovog glasila.
Kojim Srbima je u interesu ovakvo pljuvanje po Hrvatskoj? Zar svima? Zar su Novosti zaista službeni glas svih Srba u RH? Ili samo onih koji se i dalje ne mire s tim da je ovo Republika Hrvatska, a ne „velika Srbija“? Ne zaboravimo da ovo otvoreno neprijateljstvo prema našoj državi i našem narodu plaćamo svi mi, porezni obveznici, pa čak i oni branitelji koji su još uvijek tu među nama. To neprijateljstvo plaćaju čak i obitelji branitelja kojih više nema, plaćaju ga i obitelji Hrvata koji se još uvijek smatraju nestalima, obitelji koje čuvaju uspomene na zločine koje su počinili Srbi i za koje još uvijek nitko nije odgovarao.
Hrvatska je slobodna zemlja. Možete u njoj misliti i govoriti što hoćete. Ali zar Hrvatska mora biti zemlja koja financira svoje neprijatelje, financira one koje plasiraju laži, potpiruju mržnju, izokreću povijest i iz tjedna i gaze po grobovima hrvatskih žrtava? Kako je moguć suživot u takvom ozračju? Ako već želite govoriti takve gadosti onda to financirajte sami, što će vam novci države koju toliko prezirete?
Srpski Informer u Srbiji o svečanom vojnom mimohodu izvještava riječima: „Ustaški pir u Zagrebu! Ceo državni vrh Hrvatske slavi egzodus 250 000 Srba – zločinac Gotovina“. Njihovo pravo je pisati što hoće, no jadni oni koji vjeruju u ovo što je napisano.
Ovo što rade srpske Novosti je sramota prvenstveno za njih same, a zatim i za sve one koji to dopuštaju. Slavimo naše pobjede, ali plaćamo našim neprijateljima da nam pobjedu nazivaju zločinom. Istina o Oluji je poznata, obranjena je i u Hagu. Oluja je ponos Hrvatske. Krajnje je vrijeme da odgovorni ljudi u Hrvatskoj točno tako to objasne onima kojima to još nije jasno i da novce koje daju za takve likove usmjere prema onima kojima su stvarno potrebni.
Imamo i naše bisere „aktiviste“ koji su se jučer tijekom vojnog mimohoda pokušali baciti pred motorna vozila u bijelim majicama išaranim crvenom bojom. Ne znam što su htjeli postići, možda pokazati kako dok cijela zemlja ponosno diše kao jedno oni imaju potrebu pokazati kako ne razumiju što znači biti ponosan na svoju zemlju i voljeti ju? Jedino što su pokazali je kako su jednostavno ograničeni u razmišljanju. Činjenica je da mogu krasti Bogu dane glumeći aktivizam u Hrvatskoj je zato što su ljudi koji su sudjelovali u vojnom mimohodu tu istu zemlju branili i sačuvali za sav narod, pa i za ovaj kukolj koji uporno strši iznad žita.
Imamo političare poput Katarine Peović koja jučer daje zdušnu potporu ovim aktivistima ali ne daju ni riječi potpore hrvatskoj vojsci. Imamo ekipu lijevih stranaka koje misle da su valjda intelektualno nadmoćne jer pokazuju prijezir prema svemu hrvatskom. Imamo gradonačelnika glavnog grada koji samouvjereno izjavljuje da će MORH platiti možebitna oštećenja asfalta u Zagrebu koja nastanu zbog vojnog mimohoda. Da je taj lik od Tomaševića prava faca i čovjek koji voli Hrvatsku rekao bi „presretan sam što je mimohod u mom gradu, ma ako se nešto i ošteti nije važno, popravit ćemo, važan je ponos koji nam daje ovaj veličanstveni događaj“.
Hrvatska je dobila rat, a ako bude trebalo još uvijek ima ljudi koji će ponovno izaći na megdan neprijatelju. Ali hrvatski neprijatelji nisu zaslužili da im plaćamo za njihovo potkopavanje naših temelja. Hrvatska nije zaslužila da joj neprijatelji koje smo pobijedili u ratu kroje sudbinu u miru. Neka Bog svakom sudi po njegovim djelima, oprostiti trebamo, ali zaboraviti nikada. Hrvatska sloboda plaćena je žrtvom u krvi, nije nam darovana. Žrtve zaslužuju poštovanje. Hrvati i Hrvatska također.