Sinoć je u Marincima organizirano zanimljivo druženje jednostavnog naziva „Večer s Dubravkom Matakovićem“.
Druženje s umjetnikom u opuštenoj atmosferi, uz lagano rezanje slanine koja je bila na stolu, na jednostavan način publici je približilo svu složenost i bogatstvo umjetničkog stvaralaštva jednog od naših najpoznatijih Vinkovčana – Dubravka Matakovića.
Filip Krajina zaslužan je za uspješnu organizaciju ovog događaja koji se sjajno uklopio u atmosferu njegove srijemske kuće u Marincima. Jedan od povoda druženja je i dodjela nagrade za životno djelo Dubravku Matakoviću koja mu biti uručena u Vinkovcima 9. studenog u Gradskom kazalištu Joze Ivakića prilikom premijere njegove treće autorske predstave „Kulen ruž“.
-Ovo je već treća predstava koju sam radio, a vinkovačka publika moći će ju pogledati čak tri dana zaredom. Redatelj predstave je veliki Dražen Ferenčina, premijerno je prikazana u Virovitici prije tri tjedna, a vinkovačka publika moći će ju vidjeti u studenom, rekao je Mataković.
Dubravkov kolega Milan Lazarević – Zolja vodio nas je kroz bogatu Dubravkovu karijeru, od „malog Ivice“ koji se pojavio 1986., pa sve do stripa „Zgode i nezgode Ante Pavelića“ koji je već godinama u nastajanju, ali još nije ugledao svjetlo dana. te otkrivao publici neke dobro poznate, ali i manje poznate detalje iz Dubravkovog života.
-Vjerojatno svi znate da je Dubravko cijelo vrijeme Domovinskog rata boravio u Vinkovcima gdje je nastavio crtati i u najtežim uvjetima. I u takvim uvjetima slao je crteže na drugi kraj Hrvatske, no to nije bilo nimalo jednostavno, podsjetio je Zolja.
-Moji crteži za „Nedjeljnu Dalmaciju“ su ispočetka putovali poštom, vlakom u ono vrijeme, no kako je situacija bivala sve ozbiljnija, krenula su bombardiranja, počeo je rat, pošta nije radila kako je inače radila, morali smo osmisliti neki način kako poslati moje crteže pa smo se dosjetili telefaksa. No nisu uvijek radile ni telefonske linije pa se znalo dogoditi da se jedna stranica pošalje, druga ne, i slično, prisjeća se Mataković.
-Uglavnom ja sam te stripove redovno slao iako je bilo ratno vrijeme, išao sam pješke po gradu, birao vrijeme koje je bilo sigurnije za hodati, ujutro kada su još svi umorni. Slao sam iz kriznog štaba, s raznih mjesta, priča Mataković.
No nije uvijek ni radila pošta u Vinkovcima pa je onda crteže slao iz vojnog transportera koji je bio u Mikanovcima.
-Događalo se da ne radi ništa u Vinkovcima pa se netko dosjetio da odemo do vojske u Mikanovce jer su vojsci radile veze. Vojska je imala neki vojni transporter. To je bio neki prototip uređaj, telefaks, koji je išao užasno sporo, a mi smo tamo satima sjedili s vojskom i čekali da to ode, priča Mataković.
Publika se posebno nasmijala oko anegdota vezano za strip u nastajanju kojem je Dubravko nadjenuo ime „Zgode i nezgode Ante Pavelića“ oko kojeg se svojedobno podignula velika prašina.
Dr. Švagelj prisjetio se žestokih reakcija pojedinih portala i lijevo orijentiranih političara koji su burno reagirali na činjenicu da je Mataković dobio sredstva za strip takvog imena.
-Jedan od Feralovaca, ljevičar, tada nije dobio sredstva, a moj strip su nazvali ustaški i desničarski a ja dobio sredstva, iako nitko nije vidio o čemu se u stripu radi. Jedan naš portal me iznapadao i vrijeđao, naknadno su mi poslali pitanja da objasnim o čemu se radi, ali nikada nisu objavili taj moj odgovor, prisjeća se Mataković.
-Mislim da sam dobio sredstva za neka tri mjeseca, ja sam njih opravdao, ali radim na stripu već deset godina i još ga nisam završio. Zadovoljstvo mi je raditi na njemu, no uz sve ostale poslove jako malo prostora mi ostaje za taj strip koji je crtački jako ambiciozan. Naslov je takav kakav je, ne mogu vam sada sve otkriti, ali nije Ante Pavelić baš glavni lik, on se pojavljuje ,ali teško mi je sad to objasniti, kroz smijeh pojašnjava Mataković.
Krajina ga je suočio s Freudovom teorijom kako je sva umjetnost rezultat urođenog nasilja i agresija koje čovjek u startu ima, pa smo to kanalizirali u umjetnost kako nas zajednica ne bi odbacila. Vaši likovi su moram primijetiti dosta nagonski nacrtani, primijetio je Krajina.
-Pa dobro da, evo priznajem, jesu, nasmijao se Mataković. Moji stripovi su ovakvi iz jednostavnog razloga jer sam težio autentičnosti, a to sam govorio i svojim studentima, morate biti prepoznatljivi kako bi opstali, a da bi se izborio za životni prostor ja sam se htio nametnuti radeći takve likove kakave do tada nitko nije radio. No ta agresija u mojim djelima, vjerojatno Freud zna što govori, ali u mojim djelima to sve je nekako podnošljivo, da se ne bavim ovim ne bio ni neki ulični fajter. Ne volim agresiju, nisam nasilan tip, rekao je Mataković.
Druženje su dodatno obogatile članice ženske pjevačke skupine KUD-a Izvor iz Vinkovaca te Grofice iz Nuštra, a naravno i domaća slanina koja je čekala sve koji su došli na promociju. Veselimo se vinkovačkoj premijeri nove predstave, ali i završetku stripa „Zgode i nezgode Ante Pavelića“.
