PIŠE: Melita Pavošević, dipl. iur., kandidatkinja za zamjenicu župana Vukovarsko-srijemske županije – HSS-SDP
Izgradili smo Slavoniju, kažu! Nikada u svojoj novijoj povijesti Slavonija nije bila više razgrađena, a ne izgrađena, nikada nije bilo toliko praznih i napuštenih kuća, zgrada, gospodarstava, neispunjenih i zaboravljenih snova i izgubljene budućnosti.
Otvaramo radna mjesta, kažu! U Vukovarsko-srijemskoj županiji, kao i u cijeloj Slavoniji, problem radnih mjesta je zadnjih desetljeća egzistencijalni problem broj jedan. Radna mjesta se otvaraju rijetko, malo, a “pravo” na njih uglavnom polažu odabrani. Vrlo često se radna mjesta otvaraju upravo za takve, da ih se nagradi za njihovu poslušnost i glas na izborima. Svima je jasno koji je smisao takvih “otvorenih radnih mjesta”, a o koristi za društvo i zajednicu, kao i produktivnosti takvih ljudi na takvim mjestima, bolje je ne govoriti.
„Sposobni mogu sve“ Nas malo starije su roditelji učili da je u životu najvažnije poštenje i predan rad, da će sve ostalo doći preko toga. Danas nas neki ljudi pokušavaju uvjeriti da su oni “sposobni” i da zato mogu i imaju sve, a da su ostali, koji nemaju te privilegije “nesposobni” i da im zato zavide. Pri tome zaboravljaju kako su došli do toga što su, gdje su i što imaju – rijetko poštenjem i radom, u pravilu protežiranjem i “uzvraćanjem usluga” istim takvim ljudima kakvi su i sami.
“Slijedimo kršćanske i obiteljske vrijednosti i tradicije” Puno ljudi se danas na njih poziva, kako osobno, tako i institucionalno (političke stranke), a najčešće upravo takvi prvi zaboravljaju i ignoriraju 8. Božju zapovijed “Ne ukradi”!
Pitanje je znaju li je uopće, ili možda slijede neke druge vjerske principe, gdje čistoća karaktera i moral nisu toliko važni, a materijalno je iznad svega ostalog u njihovom životu. To sigurno nije nikada bilo, niti je sada, tradicija Hrvatskog naroda, pogotovo ne u Slavoniji.
“Koristimo sredstva iz EU fondova” Ako je to i istina, slabo ili nikako je vidljiva opravdanost i korisnost tako financiranih “projekata”, osim ako se ne smatra da je zadnjih godina ovoj županiji i gradovima u njoj nasušna potreba gradnja vodoskoka, parkova i fontana, a ne gradnja bolnica, vrtića i domova za starije, otvaranje radnih mjesta i davanje mogućnosti mladima za zapošljavanje, da ne napuštaju svoju djedovinu. Hvaliti se nečim što su platili drugi, a što većina ljudi ionako smatra običnom “kozmetikom” i “plastičnom operacijom” na propadajućim licima gradova i sela je, blago rečeno, neozbiljno i pokazuje svu nesposobnost onih koji se time hvale kao svojim najvećim poslovnim (ili političkim) uspjesima.
“Obrazovanje je temelj svega” Kao što je nezaposlenost, pogotovo mladih i onih koji nisu “odabrani” u današnjem društvu, možda i najveći problem ove županije, direktno s njom je povezan problem (visokog) obrazovanja. Čitamo o velikim “uspjesima” i političkim pozicijama magistara i doktora s diplomama iz Banja Luke, Travnika …, dok u isto vrijeme mladi koji su s velikim trudom i ustrajnošću završili naša sveučilišta i veleučilišta – dugo čekaju posao na Zavodu za zapošljavanje, ili konobare – u Njemačkoj i Irskoj.
“Pokrenuli smo društvene projekte” Na žalost, uglavnom besmislene, neostvarive, ili takve, od kojih samo odabrani imaju koristi i interesa. Tko ima mogućnosti i želje, neka popriča s ljudima u Slavoniji – većina ih je za te “projekte” čula jedino na TV-u, iz usta onih koji ih promoviraju i propovijedaju. U svojoj zajednici, svom gradu ili selu, a pogotovo svojoj obitelji – rezultati takvih projekata ne postoje, jer u najvećem broju slučajeva, nisu niti krenuli dalje od najave i obećanja. Tamo gdje je nešto i napravljeno, uglavnom se radi o još jednoj koristi za grupu “odabranih”.
“Neka institucije rade svoj posao” Na žalost, institucije su poplavljene i obezglavljene nesposobnim kadrovima zaposlenim po političkim potrebama i prilikama. Takve institucije ne mogu raditi svoj posao, jer za to nisu sposobne. “Posao” takvih institucija je na žalost postalo koruptivno-nepotističko promicanje osobnih i stranačkih interesa i povezivanje sa sličnim takvim institucijama i osobama. Običan čovjek, koji se nalazi izvan tog kruga, može samo u očaju promatrati kako se danas može sve – ali samo ako je osoba u odgovarajućoj stranci ili na odgovarajućoj poziciji.
“Hrvatska (Slavonija) prije svega” Vrijedilo bi o tome pitati one tisuće i stotine tisuća ljudi, koji su, najčešće s cijelim obiteljima, bili prisiljeni otići iz Slavonije i Hrvatske, često i zauvijek. Njima je također Hrvatska (Slavonija) bila prije svega ostalog, dok ih nedostatak perspektive, posla, nade u bolju budućnost, nisu prisilile da se odsele, često nevoljko i u suzama. Zašto je Slavonija, u koju se stoljećima doseljavalo i ostajalo, odjednom postala mjesto s kojeg se odlazi, pa ponekad i doslovno bježi? Gotovo svi koji su otišli, kao glavni razlog odlaska ne navode loše materijalno stanje – nego nepostojanje perspektive, korupcijom i nepotizmom prožete firme i ustanove i nemogućnost normalnog života ukoliko čovjek nije blizak politici i to određenoj stranci, za koju se u Slavoniji dobro zna koja je.
I zato, dragi birači, ovi izbori su zadnja prilika za sve nas koji ovdje živimo i imamo želju ostati – vratimo Slavoniju Slavoncima, plodnu zemlju, žitna polja ratarima, livade i pašnjake stočarima, institucije poštenima, savjesnima i odgovornima, pružimo perspektivu mladima i dostojanstvo starijima!