Bliži nam se svečano otvorenje jubilarnih 60. Vinkovačkih jeseni, pozornica je već gotovo spremna, a spremni su i oni koji će nam se u petak predstaviti upravo na toj svečanoj pozornici.
Kao i uvijek bit će tu brojni KUD-ovi, a među njima ponovno će biti i KUD „Šokadija“ iz Starih Mikanovaca. Mikanovački KUD jedan je od onih koji ima bogato iskustvo nastupa u programu svečanog otvorenja Vinkovačkih jeseni, a kako se pripremaju i zašto je baš njih izabrao i za ove jubilarne jeseni provjerili smo s članovima KUD-a „Šokadija“, ali i sa redateljem otvorenja Markom Sabljakovićem.
–KUD „Šokadija“ ima snažnu poveznicu s Vinkovačkim jesenima od samih početaka. Prije svega jedan od suosnivača Vinkovačkih jeseni je gospodin Pavo Martinović, ili kako ga ovdje zovu Pava, Mikanovčanin koji je velikim slovima upisan u povijest Vinkovačkih jeseni, no više o tome će vam zasigurno reći članovi KUD-a, govori nam Sabljaković.
-Istaknuo bih kako su osim zaslužnih pojedinaca mikanovački pečat Vinkovačkim jesenima na poseban način dale ljepotice koje su pobjeđivale u mikanovačkoj priredbi „Mladost i ljepota Slavonije“. Već pred kraj šezdesetih godina najljepše cure i snaše dolazile su u Borince i sudjelovale u svečanom početku berbe jabuka u Borincima, što se uzelo i za simboličan početak Vinkovačkih jeseni. Te prve jabuke ljepotice bi poklanjale tadašnjem predsjedniku skupštine općine Vinkovci, Dragutinu Žaniću Karli ili čak i direktoru Borinaca, Josipu Brozu.
Naravno da smo odmah pitali je li to onaj na kojeg mislimo. – Ne, ne, nije to onaj Josip Broz na kojeg ćete pomisliti, nasmijao se Sabljaković, iako je isto ime i prezime nije to bio „drug“ Tito, ali zanimljiva je činjenica da je čovjek s istim imenom i prezimenom bio i u ovoj našoj priči.
Povijest mikanovačkog KUD-a seže puno dalje od početka Vinkovačkih jeseni. Neki od najstarijih objavljenih zapisa hrvatskih narodnih pjesama su i narodne pjesme iz sela Stari Mikanovci koje su zapisivali su i objavljivali Klotilda Kučera davne 1884., Ilija Abjanić 1886. i Marko Petričević 1888. godine.
U knjizi Hrvatske narodne pjesme (Knjiga sedma, Zagreb 1929., izdala Matica hrvatska) objavljeni su zapisi dvadeset narodnih pjesama iz Starih Mikanovaca. Ipak, možda najveći doprinos očuvanju šokačkih pismica i raznih napjeva, kako Šokadije tako i sela Stari Mikanovci, ostavlja jedan od najpoznatijih slavonskih etnomuzikologa Slavko Janković (rođen u Novim Mikanovcima), koji je četrdesetih godina 20. stoljeća zapisao brojne napjeve upravo u Starim Mikanovcima, a koje društvo danas ima u svojem repertoaru.
1918. u mjestu je osnovana Hrvatska čitaonica, čiji su članovi bili nosioci društvenog i kulturnog života sela sve do 1933. kada je rad Čitaonice bio zabranjen. Tada već djeluje i Ogranak Seljačke sloge Stari Mikanovci čiji članovi predstavljaju hrvatsku narodnu nošnju, riječ i glazbu na svojim nastupima. Tako su sudjelovali i na Smotri u Vinkovcima 1942. Seljačka sloga prestaje s radom 1954. Na tom tragu djeluje i sadašnje Kulturno umjetničko društvo Šokadija Stari Mikanovci osnovano 1967. godine.
Već 1968. KUD organizira i osmišljava priredbu Mladost i ljepota Slavonije – reviju djevojaka, snaša i momaka u narodnim nošnjama. Upravo ove godine, 1. ožujka, održana je 58. priredba Mladost i ljepota Slavonije. Uskoro i mikanovačka priredba slavi 60. jubilej!
O etnološkim znakovitostima i vrijednostima Priredbe, u svojim stručnim radovima i predavanjima pisala je i govorila mr.sc. Ljubica Gligorević, dugogodišnja stručna suradnica manifestacije i predsjednica ocjenjivačkog suda koja je tako sačuvala brojne vrijedne povijesne podatke.
-Pripreme za svečano otvorenje idu prema planu, nećemo vam otkriti detalje, no možemo reći kako će i naš nastup obilježiti upravo „Jesen rumeni’ jabuka“. Naše djevojke, snaše i momci marljivo su vježbali, spremni smo i ponosni što ćemo opet biti na pozornici svečanog otvorenja Vinkovačkih jeseni, rekao nam je Ivan Klobučar, nedavno izabrani predsjednik KUD-a „Šokadija“ Stari Mikanovci.
-Nemojte misliti da su vrijedni samo naši odrasli članovi, naime i naši najmlađi članovi vrijedno rade. Njih pedesetak ponosno su predstavljali naše društvo u Dječjem mimohodu Vinkovačkih jeseni održanom u nedjelju 14. rujna. Naše odrasle članove možete osim na svečanosti otvorenja u petak, 19. rujna, u 20 sati vidjeti i u velikom mimohodu sudionika Vinkovačkih jeseni koji će se održati u nedjelju, 21. rujna u 10 sati te na Državnoj smotri izvornog hrvatskog folklora također u nedjelju, od 19,30 sati, istaknuo je Klobučar.
-Ponosni smo i što je upravo članica našeg KUD-a Angela Butorac, divojka s rumenom jabukom u ruci, zaštitno lice ovih Vinkovačkih jeseni, rekao je Klobučar.
Klobučar nastavlja voditi KUD nakon što ga je dugo godina vodila Anica Lekić, kćer spomenutog osnivača Vinkovačkih jeseni, Pave Martinovića.
-Moj otac bio je među onima koji su inicirali Vinkovačke jeseni, uz brojne druge zaslužne pojedince iz drugih mjesta. Također bio je godinama i predsjednik ZAKUD-a, a odmah nakon osnivanja Vinkovačkih jeseni inicirao je i osnivanje naše priredbe „Mladost i ljepota Slavonije“. Ja sam bila dijete i nisam tada shvaćala koliko je to sve važno i kako zapravo svjedočim povijesnim događajima, jer su svi ti „važni“ ljudi bili netko koga sam poznavala kao očeve suradnike. To je bio Žanić, Mataković, profesor Virc, govori nam Anica.
-Ponosna sam što naša obitelj i nakon toliko godina aktivno sudjeluje u radu KUD-a, sada su u KUD-u već i Pavine praunuke. To je ono što je najveća dragocjenost ne samo našeg kulturno umjetničkog društva, već i ostalih KUD-ova. Tradicija, ljubav i baština koja se prenosi s koljena na koljeno i koja tako živi i dalje, ponosno ističe Anica.
Njegovanje i promocija kulturne baštine, čuvanje narodnih nošnji i običaja, prenošenje ljubavi prema svom zavičaju i njegovom kulturnom bogatstvu, upravo to je ono što rade članovi KUD-a, rekli bismo od jednog srca do drugog, od snaši i muževa koji tu ljubav prenose na svoju djecu, a ta djeca opet na svoju i tako dalje, dokle god nas ima.
Bolje da umre selo nego običaji, stara je izreka, a mi ćemo dodati kako se nadamo da nam nikad neće izumrijeti ni naša slavonska sela ni naši običaji! A ni naše Vinkovačke jeseni!
