Nakon što su prošlu subotu Vinkovci hodali za život, ove subote, 23. svibnja, Hod za život održava se u Osijeku.
Tim povodom razgovarali smo s koordinatoricom osječkog Hoda za život Lidijom Blagojević. Lidija je majka troje djece, profesorica matematike i informatike i dugogodišnja volonterka koja svoje slobodno vrijeme odvaja za ono najvrjednije – za život.
Lidija ovo je već osmi put kako će Osijek hodati za život?
Prvi Hod za život održan je u Osijeku 2019. godine. i od tada svake godine ponovno se okupljamo oko zaštite onog najvrjednijeg, ljudskog života. Hod za život u Osijeku bio je prvi slavonski Hod, a nakon dvije godine Vinkovci i Slavonski Brod su počeli organizirati Hod za život u svom gradu.
Aktivno ste uključeni u organiziranje Hoda od samog početka. Što vas motivira?
Mislim da je važno zaštititi svaki ljudski život, posebno živote onih najranjivijih među nama, nerođene djece. Iz tog razloga smo išli na Hod za život u Zagreb, a kako je tamo bilo sve više Slavonaca odlučili smo organizirati Hod za život u Osijeku. Inicijativa je bila uspješna, mnoštvo naših sugrađana nam se pridružilo i od tada ova lijepa priča sve više i više raste.
Volontiranjem se zapravo bavite već jako dugo, još od studentskih dana koje su nažalost bili obilježeni ratnim razaranjima Slavonije.
Domovinski rat me zatekao kao dvadesetogodišnju studenticu druge godine profesorskog smjera Matematike i Informatike na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Živjela sam u studentskom domu, i zajedno sam sa sadašnjim suprugom, a tada dečkom, te s našim prijateljima s veseljem dočekala prve višestranačke izbore, povijesne govore dr. Tuđmana u Osijeku, gledajući kako nam se pred očima ostvaruje višestoljetni san našeg naroda. Ne znajući što nas čeka i da put neće biti lagan ni jednostavan, svjedočili smo i tutnjanju tenkova kroz osječke ulice i gaženju crvenog fiće ispred Studentskog centra u kojem smo svakodnevno išli u studentsku menzu. Vratila sam se u rodno Đakovo i jesen 1991. provela u podrumu. Sa sestrama sam tada držala nastavu za djecu u podrumu, slušajući radio nastavu koja je baš za tu svrhu bila organizirana. To su bili moji ratni pedagoški početci, ali i početci mog volonterskog puta.
Kada se prisjećamo tih ratnih vremena valja primijetiti kako se više djece u Hrvatskoj rodilo u tim ratnim godinama nego što ih se rađa sada.
Nažalost to je tako i na prvi pogled to nema smisla, jer sada kada živimo u vremenima kada je sigurnost i materijalno stanje ljudi puno veće nego tada suočavamo se s činjenicom kako se obitelji svjesno odlučuju imati samo jedno ili dvoje djece. U ratno i poslijeratno doba rađalo se više djece, unatoč svim objektivnim okolnostima koje nisu bile niti malo sigurne niti ohrabrujuće za obitelji. S jedne strane mislim da to ima veze s tim da ljudi u vrijeme ratne opasnosti više svjesni vrijednosti života.
Nakon toliko vremena čini li vam se da se ipak nešto mijenja u Hrvatskoj u pogledu podržavanja prava na život?
Čini mi se da na Hod dolazi sve više ljudi, imamo sve više volontera koji žele podržati ovu inicijativu i ljudi su sve više osviješteni kako je maleno biće u utrobi majke ljudski život kojeg treba sačuvati, koji je vrijedan življenja.
Slavonija je nekada bila puna života, no svjesni smo toga kako se velik broj ljudi odselio i potražio život u inozemstvu. Ali u posljednje vrijeme puno obitelji se vraća u Hrvatsku.
Veseli nas što se mnogi vraćaju, uvidjevši da je trava možda u dalekoj Irskoj zelenija, ali da je za ljude, za obitelj puno bolja Slavonija. I da se cvijeće, kao i ljudi, može presaditi, ali da najljepše cvjeta tamo gdje je posijano. Želimo da se vrate oni koji su otišli. Naš način života, gdje bake i djedovi pomažu u odgoju unuka, olakšavajući mladim obiteljima prve korake, gdje se mlađi skrbe za starije članove obitelji, zahvalni za njihov trud i doprinos, to je ono što je u srcu svih Slavonaca.
Ovogodišnji Hod za život u Osijeku ponovno će na simboličan način spojiti dvije obale rijeke Drave, Slavoniju i Baranju.
Tako je, već nam nekoliko godina Hod počinje na lijevoj obali Drave i slika Pješačkog mosta punog radosne povorke, s hrvatskim barjacima koja slavi život, ispuni sve lokalne i nacionalne medije. Most preko Drave zapravo spaja Baranju sa Slavonijom, pa je to i naša ideja, ispuniti Slavoniju i Baranju životom. Imamo odličan organizacijski tim u kojem ima i mladih i starijih, spajamo mladost i iskustvo i zaista je ponos i veselje koordinirati tako odličnim timom.
Na kraju preostaje nam samo pozvati sve one koji to žele da se priključe osječkom Hodu za život.
Tako je, pozivam sve naše Slavonce, naravno i sve čitatelje Vinkulje, sve one koji mogu i žele da dođu u Osijek na Hod za život, da se ovu subotu, 23. svibnja u 10,30 okupimo kod Pješačkog mosta na lijevoj obali Drave i još jednom zajedno pokažemo kako je život zakon, kako je život ono najdragocjenije što imamo. Neka nam Hrvatska bude puna dječjeg osmijeha i radosti!