naroizvor: snimka zaslona Youtube Narod.hr
Prije nekoliko dana u medijima je odjeknula priča o medicinskom čudu, što u ovo vrijeme Došašća posebno vraća vjeru, vjeru u Boga, u život i ali i u dobro u ljudima.
Liječnici KBC-a Zagreb, njih čak 20, među kojima je bio cijeli tim ginekologa, otorinolaringologa, pedijatara i neuroradiologa izvelo je izrazito zahtjevan zahvat kojim je novorođenčetu uspješno odstranjen tumor dok je dijete bilo djelomično porođeno.
Dio zahvata obavljen je dok je dijete još bilo u majčinoj utrobi, a dio neposredno nakon rođenja. Operacija je bila uspješna, dječak se dobro oporavlja, a njegova majka je o svemu progovorila za medije nakon mjesec i pol dana nakon poroda.
Ovo je sretna priča o hrabroj majci Aniti koja se u 26. tjednu trudnoće suočila s teškom dijagnozom svog sina, a usprkos sugestijama liječnika koji su joj predlagali pobačaj ova majka je uz potporu supruga odbila pobačaj i odlučila sačuvati život svog nerođenog sina.
Majka Anita je o svom iskustvu progovorila za Narod.hr istaknuvši kako ne postoji dijagnoza koja opravdava prekid života. Svako začeto dijete zaslužuje roditi se i živjeti. Toliki očevi i majke odabrali su život za svoje dijete unatoč teškim prognozama liječnika. I dočekali su rođenje svoga djeteta.
Donosimo vam snažno svjedočenje hrabre majke Anite koja je izabrala život za svoje dijete.
Narod.hr: Recite nešto o sebi i svojoj obitelji…
Anita: Zovem se Anita, supruga sam i majka dvije kćeri, koje imaju tri i pet godina, te jedno i pol mjesečnog sina.
Narod.hr: Vrlo brzo, već u 26. tjednu trudnoće liječnici su dijagnosticirali tumor na vratu djeteta koji je tijekom trudnoće rastao i pritiskao dišne puteve. Liječničke prognoze nisu bile obećavajuće. Što su vam tada savjetovali?
Anita: Nakon što je potvrđeno da se radi o tumoru liječnici su me pitali želim li prekinuti trudnoću na što sam odgovorila da mi to nije opcija. Krenuli smo u razradu plana liječenja, sazvali su konzilij na kojem je predloženo da se na tjednoj bazi prati tumor i prati razvoj bebe.
Narod.hr: Koji je ishod bio? Kako su odlučili kad će vas poroditi?
Anita: Liječnici su se dogovorili da bi bilo najbolje za dijete da se pričeka do 38. tjedna da dijete sazori i da se razviju svi organi i za tada su planirali poseban carski rez.
Narod.hr: Kako ste reagirali vi i vaš suprug na dijagnozu? Gdje ste pronalazili snagu?
Anita: Bilo nam je teško suočiti se s tom dijagnozom pogotovo jer je dotadašnji tijek dijagnoze tekao uredno, malo nas je to zateklo. Pošto smo u vjeri, predali smo to Bogu i bilo nam je u tom smislu lakše kad smo predali to Gospodinu i kad smo se pomirili s tim da je to stvar na koju ne možemo utjecati već samo nadati se najboljem ishodu.
Narod.hr: Kao majka nije se lako nositi s tim, posebno jer već imate dvije djevojčice koje su trebale vašu pažnju, ljubav i brigu. Što vam je prolazilo kroz misli?
Anita: Željela sam ostati smirena i sabrana jer sam bila svjesna da dijete u utrobi sve osjeti, sve moje negativne emocije. Nisam to željela prenijeti na njega. Hvala Bogu imala sam veliku podršku obitelji i supruga tako da sam uspjela, uz sve obaveze oko djece, skrenuti misli s tih crnih dijagnoza na pozitivne stvari.
Narod.hr: Što je bilo najteže prihvatiti tijekom trudnoće nakon što ste saznali dijagnozu? Što vam je davalo snagu u trenucima kad je sve izgledalo teško?
Anita: Nosile su me molitve i potpora obitelji i bližnjih. Teško mi je bilo čuti pitanje liječnika: “Želim li prekinuti život?”. Pomislila sam odmah na svoju rođenu djecu i kako bih reagirala da su oni bolesni. Izabrala bih definitivno život, njihov život ne bih prekidala, borila bih se za njihov život i tako sam se borila i za život tada nerođenog sina.
Narod.hr: Postoji li nešto za što bi voljeli da društvo bolje razumije kada se trudnice (majke) nađu u teškim životnim situacijama u kojima moraju donositi teške životne odluke?
Anita: Mnogo puta liječnici daju teške prognoze za nekakve dijagnoze, no smatram da se ne moraju uvijek one ostvariti. Moguće je da nekad i liječnici pogriješe i da na kraju dobro ispadne, ali čak i ako liječnici dobro prognoziraju treba pružiti priliku tom djetetu da se izbori s tom dijagnozom. Izabrati život za svoje dijete!
Narod.hr: Odabrali ste život za svojeg sina unatoč teškim i obeshrabrujućim dijagnozama i savjetu liječnika. Odabrali ste život bezuvjetno i bez straha i jasno ste rekli “da” životu. U 5. mjesecu bili ste na Hodu za život u Zagrebu. Svojim ste dolaskom htjeli dati podršku i pokazati da želite biti dio priče o životu. Želite biti oni koji će braniti život od njegovog začeća do prirodne smrti. Što je za vas i vašeg supruga život?
Anita: Život je dar, blagoslov, nešto neprocjenjivo vrijedno i važno.
Poruku ove hrabre obitelji možemo sažeti u jednu rečenicu: život svakog začetog djeteta vrijedan je življenja i ljubavi! Cijeli intervju s majkom Anitom možete pogledati na slijedećem linku: Odbila je pobačaj, naravno! Poslušajte hrabro svjedočenje majke Anite.