Velika subota. Dan kada je Isus bio u grobu. Donosimo vam duhovni poticaj župnika uz naš hod prema Vazmu.
“Velika subota
Mt 28,1-10
Pred nama je uskrsno jutro u kojem se strah pretvara u radosno vjerovanje. Prvo svjedočanstvo dolazi od žena, zatim anđeo tumači smisao praznine groba, a na kraju sam uskrsnuli Krist susreće one koji traže Isusa te ih šalje naviještati dalje.
Marija Magdalena i ona druga Marija idu vidjeti grob čime pokazuju da je njihova ljubav prema Isus veća od straha. Ne dolaze na grob zbog teorije o uskrsnuću, nego žele biti blizu tijelu onoga koga su izgubile. U pozadini je i biblijska logika. Uskrsnuće nije nekakav trik ili ljudska maštovitost, nego kao Božji zahvat koji razbija zaključanost smrti.
Događa se žestok potres, a anđeo silazi, otklanja kamen i sjeda na njega. Njegov izgled je poput munje, a odjeća bijela kao snijeg, ne kao nekakav ukras, nego kao znak Božanske prisutnosti koja osvjetljava i potpuno mrak groba baca u drugi plan.
Svjetlo uskrsnuća potreslo je trenutke prepune smrti. Potres je potres uskrsnuća koji probija tamu smrti i groba te uklanja svaki strah. Čuvari groba ipak dopuštaju strahu da u njima prevlada zbog onoga što doživljavaju te ih evanđelje prikazuje kao obamrle.
Smrt više nije gospodarica situacije.
Anđeo govori ženama: „Ne bojte se!“ i odmah im navodi središnju poruku da krivo traže. One traže onoga koji je bio raspet i umro, a on nije u grobu jer je uskrsnuo čime se obistinjuju njegove riječi. Uskrsnuće nije naknadno uvjeravanje, nego ispunjenje riječi samoga Isusa. Božja riječ postaje događaj.
Matejev opis ne završava na informacijama. Anđeo poziva žene da pogledaju mjesto gdje je Isus ležao. Praznina groba nije poziv na senzaciju nego na razborito vjerovanje. Crkva nas uči ispravno shvatiti ovu sliku iz evanđelja. Prazan grob i platna koja leže ondje znače da je tijelo Kristovo izbjeglo sponama smrti i raspadanja po Božjoj moći te da je taj prikaz priprema učenika za susret s Uskrslim. (KKC 657) Drugim riječima, fizički znak (prazan grob i povoji) usmjerava prema osobi – Isus je živ!
Ne zaboravimo da nitko nije svjedok samog tjelesnog načina uskrsnuća. Crkva naglašava da evanđelja ne opisuju „kako“ se to dogodilo, ali svjedoče da se uskrsnuće može prepoznati kao povijesni događaj kroz znak praznog groba i susrete apostola s Uskrslim. Ipak, u središtu vjere ostaje otajstvo koje nadilazi čisto osjetilno iskustvo. (KKC 647)
Žene odlaze iz groba s velikim strahom i velikom radošću i trče obavijestiti učenike. Taj spoj straha i radosti je realan. Uskrsnuće nije jednostavna vijest, nego proboj Božjeg života kroz težak trenutka smrti. Vjera u uskrsnuće je bitno središte kršćanske nade, jer bez uskrsnuća naše misli i riječi nisu od koristi, a naša vjera bi bila uzaludna. (KKC 991)
Na putu prema učenicima Isus pozdravlja žene. One prilaze, grle ga, iskazuju štovanje. Ovaj detalj je bitan. Uskrsli Krist činom uskrsnuća ne šalje samo poruku, nego se ovim susretom, a tkao i svaki put kad se čovjek želi susresti s njime daje onima koji ga traže. Odgovor na takvo Božje davanje čovjeku je čovjekovo štovanje pravoga Boga.
Navještaj uskrsnuća nije samo informiranje, nego uvođenje u novi način života i djelovanja. Učenici će susresti Uskrsloga u Galileji, mjestu koje ih vraća zajedništvu, korijenima i poslanju koje se od njih traži. To je poslanje moguće izvršiti samo onda kad njihov život krene nositi obilježja susreta s Uskrslim. Taj susret uklanja strah, daje hrabrost, usmjerava prema budućnosti koja po križu i ljubavi donosi život vječni.”