Nakon duge i teške bolesti napustio nas je Stanko Ištoković iz Ivankova, posljednji šeširdžija naših atara.
Majstor Stanko dugo već nije mogao raditi, a posljednjih mjeseci bolest ga je mučila i nije mu dala da bude za svojom starom mašinom već ga je prisilila da prestane izrađivati šešire koje je toliko volio.
Imala sam čast razgovarati s njim u kolovozu 2024. godine kada sam svjedočila neumornom duhu već starijeg čovjeka koji mi je s ponosom pričao o svom životu, školovanju i nekim prošlim vremenima kada se znalo tko nosi šešir, ali i kada su ga ljudi voljeli i znali nositi.
Posljednja serija njegovih šešira tada je polako odlazila, a on sam nam je rekao: „Zdravlje me pomalo izdaje, ne mogu više. Treba stajati za stolom po pet sati, a moje noge su već teške. Moja mašina je stara 80 godina, ma i ona se već umorila. Ne mogu ja to ni naplatiti koliko to vrijedi, ali dokle god mogu ja ću raditi.“
Iskreno mi je žao što tolike godine koje je bio s nama nismo učinili više, što njegovo znanje nije preneseno na neku novu generaciju učenika, zanatlija, nekoga tko bi čuvao šešire kada Stanka više ne bude.
Posljednji ispraćaj Stanka Ištokovića bit će u ponedjeljak 29. prosinca u 15 sati na mjesnom groblju u Ivankovu.
Počivajte u miru dragi gospodine Stanko, nadam se da ste u nebu gdje će vas prepoznati sveti Ivan Pavao II. koji je ponosno prihvatio vaš šešir kao poklon kada je bio u našoj Hrvatskoj. Redakcija Vinkulje obitelji i prijateljima pokojnog majstora Stanka izražava iskrenu sućut. Ravnica je izbila još jednu legendu.
