Tema ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni “Vlak slavonske ravnice” posebno je emotivna za brojne slavonske i hercegovačke obitelji, za ljude čiji je život na neki način povezan s ostavštinom velikog fra Didaka Buntića.
Fra Didak Buntić je 1917. godine vlakovima spasa u Slavoniju poslao 17 tisuća gladne djece kojima je tako spasio život njima, ali i njihovim potomcima.
Čast utjeloviti fra Didaka Buntića pripala je Robertu Peharu, rođenom Mostarcu, prvaku drame koji je već puno puta glumio u Vinkovcima, ali ovo je ipak posebna čast.
Često sam bio u Vinkovcima kao glumac, u okviru Festivala glumca, ali ovo je prvi put da glumim baš na otvorenju Vinkovačkih jeseni. Velika mi je ovo čast, izuzetno cijenim lik i djelo fra Didaka Buntića. Mislim da je on bio jedna neponovljiva gromada od čovjeka. Ne radi se tu samo o akciji spašavanja gladne djece. On je bio intelektualac, poljoprivrednik, čovjek koji je crkvu na Širokom Brijegu projektirao, gradio, postoje fotografije gdje on kleše kamen zajedno s graditeljima. On je čovjek koji je svaku voćku oplemenio.
Ono što je posebno zanimljivo je da je fra Didak bio ne samo velik već i kako ste rekli svet čovjek.
Tako je, on je zaista bio velik, ali bio je i svet čovjek. Umro je zapravo kao vrlo mlad, u 51. godini života. Sahranjen je u Čitluku i nakon 16 godina je ekshumiran i prebačen u crkvu u Širokom Brijegu koju je on gradio. Njegovo tijelo je prilikom ekshumacije bilo neraspadnuto. Mnogi ljudi, posebno žene, pa i moja baka i tete, njemu su se molili, molitvom obraćali, smatravši ga svetim.
Fra Didak Buntić je dokaz kako jedan čovjek može zapravo promijeniti svijet i učiniti puno dobra.
Ja često kažem da nam je jedan takav čovjek danas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mogli bi svašta, evo najiskrenije to mislim.
Vi zapravo imate kontinuitet povezanosti s fra Didakom .
Zapravo dvije predstave sam već radio o fra Didaku, jednu prije dvadeset godina, a jednu prije sedam, obje predstave su doživjele veliki uspjeh. Mislim da je najbitnija osoba koja je fra Didaka vratila u fokus javnosti fra Marinko Šakota. Napisao je knjige o njemu, prikupljao dokumentaciju i drago mi je da je uspio. Presretan sam što se redatelj Marko odlučio da središnji lik Jeseni bude fra Didak, jer mnogi ljudi imaju veze s njim, a možda to ni ne znaju.
Mislim da je važno naglasiti i kako je fra Didak spašavao djecu bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Govori se o broju od 17 tisuća katoličke djece, ali i oko 4 tisuće pravoslavne djece i 3 tisuće muslimanske djece. Pravoslavni svećenici i hodže su mu predavali djecu kako bi im spasili život od gladi. Zabilježeno je da je osigurao da muslimanska djeca mogu moliti svoje molitve svaki dan, da ne jedu svinjetinu i tako dalje. Zabilježeno je kako je u vlaku do Vinkovaca na koljenima držao pravoslavnu djecu. Mislim da je to važno naglasiti koliko je njemu najvažniji bio čovjek, bez obzira na sve.
Život fra Didaka je zapravo materijal iz kojeg bi se mogao snimiti nevjerojatan film.
Pa on je stvarno bio gromada od čovjeka, mi to danas ne možemo ni pojmiti. Pa zamislite da 17 tisuća djece povedete danas na izlet, a kamoli ovo što je on učinio.
Kada ste stali na ovu pozornicu jeste li osjetili da ste u središtu hrvatske kulture i tradicije?
Zaista jesam, evo sinoć kada je bio onaj prelijepi koncert gledao sam ljude, pa svi pjevaju, svi znaju sve pjesme, ljudi svih generacija, to je nešto predivno.
Možemo se složiti da bi nam danas bilo bolje da imamo makar jednog fra Didaka, ali i da imamo i toliko djece.
Tako je, da nam je danas toliko djece, to bi bilo divno. Iako nije to samo 17 tisuća djece, fra Didak je spasio čitave generacije, ta djeca su preživjela, odrasla stvorila svoje obitelji, procjenjuje se da je više od sto tisuća ljudi kad uzmemo u obzir čitavo potomstvo.
Lik i djelo fra Didaka Buntića dobit će zasluženo priznanje na ovogodišnjem svečanom otvorenju 61. Vinkovačkih jeseni, a upoznavši Roberta Pehara moram reći kako je to čovjek kojemu je s pravom pripala čast iznijeti ovu veliku ulogu.
