Sam kraj 2025. godine nametnuo je temu o kojoj se dosta govorilo 2025. godine, a koja će u budućnosti postati novi prijepor borbe za tzv. ljudska prava. Temu surogatstva.
Surogatstvo je zabranjeno u Hrvatskoj, ali i većini europskih zemalja. Ipak neki građani se odlučuju na takav način dobivanja potomstva. Za određeni financijski iznos zapravo kupuju – dijete. Nakon što riješe tu “prepreku” na domaćem terenu se suočavaju s pitanjem kako legalizirati nešto što je u Hrvatskoj ilegalno? Nažalost u tome im je nedavno podršku dao Ustavni sud Republike Hrvatske.
Ustavni sud je naložio upis djeteta rođenog putem surogatstva u inozemstvu u Maticu rođenih u Hrvatskoj, unatoč zakonskoj zabrani surogatstva u Hrvatskoj. Pri tome Ustavni sud se poziva na zaštitu najboljeg interesa djeteta i prava na obiteljski život te sugerira Upravnom sudu da dopusti upis djeteta u Maticu rođenih. Ovo zapravo znači da Ustavni sud kao najviše tijelo sudbene vlasti u Hrvatskoj svojom odlukom nalaže zaobilaženje postojećih zakonskih odredbi Republike Hrvatske. Surogatstvo je u Hrvatskoj izričito zabranjeno na temelju članka 31. Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.
Prema javno dostupnim informacijama par iz Zagreba platio je ženi u Ukrajini da dijete tamo bude začeto, nošeno tijekom trudnoće i porođeno, te je zatim s bračnim parom došlo u Hrvatsku. Ono čime Ustavni sud opravdava ovakav potez bračnog para je „najbolji interes djeteta“, te time zapravo daje dodatan poticaj onima koji će se u budućnosti odlučiti na ovakav potez.
Iako se na prvu nekome čini humano da ljudi, bilo da je riječ o parovima ili pojedincima, koji ne mogu ili iz nekih razloga ne žele roditi djecu, postanu roditelji upravo putem surogatstva, ta prvotna humanost zapravo krije strašnu istinu, a to je da je surogatstvo samo uljepšan izraz za trgovinu u kojem je predmet trgovine – dijete.
Kao volonter i član medijskog tima udruge „U ime obitelji“ imala sam čast sudjelovati na velikoj konferenciji o surogatstvu koja je održana u Europskom parlamentu u studenom 2025. godine. Tema koja je prevažna, a koju zbog nedostatka vremena nisam stigla kvalitetno obraditi ovom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske nametnula se kao prioritet kojem je potrebno dati dužnu pažnju kako bi osvijestili i vas, naše čitatelje na lokalnoj razini, o tome što nam novo pokušavaju servirati pod krinkom brige za ljudska prava – prava na dijete, te zašto je važno da budete svjesni svijeta u kojem živimo.
Konferenciju u Europskom parlamentu organizirao je hrvatski eurozastupnik Stjepo Bartulica, a ugostila je brojne zastupnike, predstavnike međunarodnih organizacija te pravne i medicinske stručnjake političare koji itekako znaju o čemu govore kada govore o surogatstvu.
Jedna od njih bila je i predstavnica UN-a Reem Alsalem koja obnaša funkciju specijalne izvjestiteljice o nasilju nad ženama i djevojčicama. Alsalem je svoje izvješće predstavila javnosti u listopadu 2025. godine, a njemu je istaknula sve strahote koje surogatstvo čini ženama. Ne samo da je u surogatstvu uloga žene svedena na ljudski inkubator, već su one tijekom tog procesa lišene svakog prava odlučivanja o sudbini svog tijela, ali i o sudbini djeteta koje nose. Nerijetko se događa da ih „vlasnici“ biološkog djeteta koje je u njihovoj utrobi pravnim putem natjeraju na pobačaj ukoliko oni iz nekih razloga odustanu od djeteta. Također žene su prisiljene na ostale medicinske zahvate, poput carskog reza ili različitih medicinskih postupaka tijekom i prije trudnoće.
Alsalem je naglasila kako pitanje surogatstva mora postati pitanje zaštite ljudskih prava i to na ozbiljnom nivou, poput pitanja trgovine djecom, trgovine drogom i slično, jer se ono svodi upravo na to – trgovanje ljudskim bićima u kojem se razmjena dobara odvija na način da se djeca mijenjaju za novac. Globalno tržište surogatstva sve više raste ne zbog toga što heteroseksualni parovi na taj način traže rješenje svoje neplodnosti, već uglavnom zbog potražnje za surogatstvom od strane istospolnih parova i samaca.
Jedna od govornica konferencije bila je i Olivia Maurel, djevojka koja je žrtva surogatstva, a za što je saznala tek u odrasloj dobi. Olivia je iskreno progovorila o svojoj životnoj sudbini: kupljena je po rođenju. Pitanje identiteta mučilo ju je tijekom odrastanja jer je osjećala da nešto nije u redu. Nikada nije upoznala majku, ženu koja ju je rodila, a odgovor na životnu prazninu koju je osjećala dobila je tek u spoznaji da je početak njenog života zapravo bila separacija od majke i dolazak u obitelj u kojoj je ona bila stvar koja je kupljena.
Olivia je naglasila kako ljudsko dostojanstvo nije na prodaju, a posebno kako ono po svojoj prirodi ne pripada samo jednom političkom uvjerenju. Olivia se posvetila borbi protiv surogatstva, a djeluje i kao glasnogovornica Deklaracije iz Casablance. To je dokument za globalno ukinuće surogatstva koju je potpisalo 100 različitih stručnjaka, liječnika, odvjetnika, psihologa, pripadnika 75 narodnosti, a objavljena je 3. ožujka 2023. u Casablanci u Maroku.
Posebno zanimljivo je bilo čuti izlaganje Jennifer Lahl iz SAD-a koja je govorila o industriji surogatstva koja je posebno razvijena u Kaliforniji. Kalifornija je zbog zakonodavnih odredbi postala središte surogatstva u SAD-u, a procjenjuje se da se u toj „industriji“ godišnje okrene oko dvije milijarde dolara! Lahl je upozorila na sudske odluke poput slučaja Buzzanca. Par Buzzanca odlučio se na surogatstvo umjetnom oplodnjom biološkim materijalom drugačijim od njihovog. No mjesec dana prije rođenja djeteta odlučili su se razvesti. Prvostupanjskom odlukom dijete je proglašeno „bez roditeljskim“, da bi kasniji viši sud presudio kako se par Buzzanca ipak ima smatrati roditeljima djeteta, pri čemu je majci dopušten upis zakonske skrbnice djeteta, a otac je obvezan na plaćanje alimentacije. Ova odluka stvorila je snažan presedan koji je dao legitimitet roditeljstva ljudima koji su sklopili ugovore o surogatstvu.
Jedna od govornica bila je i Anne Schaub, psiholog i psihoterapeut, specijalist za traume ranih životnih faza i prenatalnu memoriju. Schaub je podsjetila na znanstvene činjenice kako čak i u prenatalnom životu ljudsko tijelo pamti osjećaje i podražaje iz okoline, a čak i do 30 godina nakon rođenja stanice djeteta ostaju u majčinom tijelu. Razdvajanje bioloških majki i djece ostavlja konkretne fizičke i psihološke ožiljke, a razdvajanje od majke netom nakon rođenja trauma je koja trajno oštećuje majku i dijete. Prvi sat nakon rođenja, tzv. „zlatni sat“ nezamjenjiv je za uredan razvoj i funckioniranje djeteta, ali i majke. Schaub je naglasila kako surogatstvo nije čin ljubavi ni milosrđa već nešto što treba zabraniti i osuditi.
Surogatstvo svoje opravdanje temelji na floskuli kako „svatko ima pravo na dijete“, bez obzira na stvarne biološke mogućnosti. Tako je surogatstvo postalo način stjecanja djece posebno za istospolne parove. Društvene mreže nedavno je preplavila snimka muškarca koji našminkan i obučen u ženu leži u bolničkom krevetu, a medicinska sestra mu u ruke uručuje tek rođeno dijete. Dok novorođenče neutješno plače muškarac taj događaj snima i objavljuje trenutak u kojem je postao – majka djeteta.
Podsjetimo u Hrvatskoj je surogatstvo zabranjeno. Također i u Italiji čija je premijerka oštro osudila ovu praksu, a talijanski zakon surogatstvo smatra univerzalnim zločinom te je omogućeno kažnjavanje osoba koje odlaze u tzv. surogat turizam u zemlje gdje je ono dozvoljeno.
Do koje mjere će u budućnosti ići uništavanje ljudskog dostojanstva, pa i samog života teško je i za predvidjeti. Ono što trenutačno imamo je slijedeće:
- pobačaj, ubojstvo djeteta u majčinoj utrobi, pokušava se zakonski opravdati brigom za reproduktivno zdravlje žene,
- eutanazija, usmrćenje druge osobe, opravdava se humanim načinom prekida života,
- surogatstvo, kupovina djece, opravdava se pravom da svatko ima dijete.
Jedino pravo o kojem se ne govori kada se uništenje života i dostojanstva promovira pod krinkom brige za ljudska prava je osnovno pravo na život, pravo djeteta da ima majku i oca koji mu zaista jesu majka i otac a ne pravni konstrukt koji im daje takav naziv. Ne govori se ili se čak ne priznaje pravo da se zaštiti obitelj i svetost života koja ne može proizlaziti iz manipuliranja životom od strane ljudi kojima taj život predstavlja samo posao kojeg treba obaviti, bilo da ga za treba dokrajčiti ili napraviti u laboratoriju.
Čini se kako će Europska unija ipak stati na stranu zabrane surogatstva. Europski parlament osudio je surogatstvo u svojoj “Strategiji za rodnu ravnopravnost 2025.“, koja je inače prilično kontroverzna u ostalim pitanjima kojima se uređuju pitanja tzv. rodnih ravnopravnosti. Konačan zakonodavni rasplet ove tematike vjerojatno ćemo tek vidjeti.
O ovoj temi zasigurno će biti govora i u budućnosti, a kao i u brojnim drugim temama koje nam se nameću kao „napredne“ i „humane“ potrebno je razborito razmisliti što se krije iza takvih „humanih“ načina borbe za „ljudska“ prava koja zapravo ta prava na podmukao način uništavaju. Svako ljudsko biće ima pravo na dostojanstven život od začeća do prirodne smrti.
