Sinoć je u foajeu Gradskog kazališta Joze Ivakića u Vinkovcima otvorena izložba „Lik i lice“ poznatog umjetnika Dražena Bote.
Bota je profesionalni fotograf, snimatelj, grafički dizajner, autor brojnih izložbi, inicijator brojnih kulturnih događanja, čovjek nepresušnih ideja koje obogaćuju kulturni život ne samo Vinkovaca i naše županije, već cijelog hrvatskog umjetničkog svijeta.
Izložba „Lik i lice“ nastala je kao uvod u 2. Putujuće susrete teATARa u Vukovarsko-srijemskoj županiji, festivala kazališnih amaterskih produkcija. Kako je istaknuo Marko Sabljaković, ravnatelj Kulturnog centra Vinkovci, inicijatora Putujućih susreta, Dražen je jedan poseban lik – umjetnički freak.
-Naša suradnja traje već dugi niz godina, još od dana prvih snimanja u Retkovcima, mogu ponosno reći kako smo s vremenom postali svojevrsna umjetnička obitelj koja funkcionira na zanimljiv i neobičan način – ne razgovaramo puno, ali se sve vrlo jednostavno dogovorimo. Tako je bilo i ovog puta kada sam mu rekao: „Dražene 2. Putujući susreti teATARa, molim te osmisli izložbu“, a on je rekao: „ Dobro“ i onda mi je samo rekao: „Trebam tvoje glumce“ i to je bilo to. Mogu samo reći Dražene ne znam koje fotografije su bolje od boljih. Toliko su živopisne, toliko su umjetničke. On je inače samozatajan, ali je zaista poseban lik, umjetnik u pravom smislu riječi, istaknuo je Sabljaković.
Kako je sam Bota naglasio suradnja sa Sabljakovićem traje doista dugi niz godina, još od susreta kazališnih amatera u Retkovcima. Bota je istaknuo kako su Sabljakovićevi rodni Retkovci zaslužni za njegovu ljubav prema kazalištu jer je retkovačka kazališna dvorana mjesto gdje je kao dijete s ramena pokojnog oca prvi put vidio kazališnu predstavu i živog glumca na sceni i to Miodraga Petrovića Čkalju na sceni u Retkovcima.
-Malo sam filozofirao s naslovom izložbe „Lik i lice“ jer lice je ono što mi svi fizički nosimo, a lik može biti i prenesen i fizički. Svi imamo i svoje lice i svoj lik. Lik u predstavi je jedno, a lice se razvija poslije. Drago mi je što se ovdje potvrdio moj osjećaj pripadnosti ovoj dragoj grupi ljudi koji su bili strpljivi, raspoloženi, disciplinirani u tome da se odazovu i sudjeluju u ovom procesu, rekao je Bota.
Bota je istaknuo kako je ovo bio kompleksan pothvat koji mu je bio pravo zadovoljstvo.
-Rijetko sam kada tako zadovoljan, a ovaj put sam baš zadovoljan kako je sve ispalo, posebno jer je ovo bilo kompleksnije zbog velikog broja sudionika. Veliko mi je zadovoljstvo, osjetim da je to obostrano. Drago mi je da nisam nikoga razočarao i nikoga zaboravio.
Poveznica vinkovačkog gradskog kazališta s Botom traje već jako dugo.
–Ovo je meni drago posebno zbog ovog prostora kazališta jer smo 1994. godine moj kum Damir Glibušić i ja upravo u ovom prostoru nakon rata postavljali prvu našu izložbu. I tada smo osvajali prostor, na neki svoj način, uz pomoć dragog prijatelja pokojnog Siniše Durakovića i tadašnjeg ravnatelja kina Maria Vode i Silvija Kolbasa. Od tada ja u ovom prostoru izvodim neke svoje egzibicije i ljudi me na neki način trpe.
Niz je izložbi vezano uz glumce, a posebno uz Festival glumaca i naše glumačke velikane.
-Veliki Vanja Drach prozvao me neimarom kazališta (onaj koji stvara, oblikuje, gradi, op.a.), ja sam tada išao pogledati što to znači i kao da prokleo u tom smislu kazališta. Hvala mu na tome, bile su to tada krasne riječi za jednog mladca i podrška za daljnji rad, prisjetio se Bota.
Hoće li ova izložba postati tradicionalna?
-Volio bih da ova izložba postane možda ne običaj, ali svakako da ovo nastavimo, jer ovdje smo baš odvojili vrijeme, družili smo se i komunicirali i to se osjeti. Želim vam svima sve najbolje i sreću i uspjeh Festivalu, poručio je Bota.
Posjetite ovu jedinstvenu izložbu i uživajte u fotografijama, glumcima i 2. Putujućim susretima teATARa!
