Nakon što su navijači prosvjedovali protiv obilježavanja dana srpske kulture u Splitu i u Zagrebu većina medija nije prenijela onu najvažniju informaciju a to je čiji lik i djelo su Srbi tog dana veličali u Zagrebu.
Nakon što se društvenim mrežama proširila vijest da je program bio posvećen Dejanu Medakoviću, generalnom sekretaru SANU-u, mnoge mlađe generacije nisu znale o kome se radi niti što je Memorandum SANU:
U nastavku vam donosimo priču o SANU – Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, odnosno Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti koju je objavio portal Narod.hr.
“Priča o SANU nije priča znanosti već o prljavoj ulozi srbijanske akademske elite u pripremanju i planiranju rata i agresije Srbije na Hrvatsku.
Dejan Medaković, generalni sekretar SANU-a, bio je čelni čovjek te institucije kada je napisan zloglasni Memorandum.
SANU je bio intelektualna i akademska jezgra u kojoj su se za vrijeme Jugoslavije kovali morbidni planovi koji su bili stožerna poluga ideje o stvaranju Velike Srbije, unutar Jugoslavije ili izvan nje.
Slobodno možemo reći da je uspon komunističkog lidera i ratnog zločinca Slobodana Miloševića – bio projekt SANU-a.
Zašto je Memorandum SANU iz 1986. godine zanimljiv i danas u 2025-oj godini?
Zato jer je izložba u organizaciji Srpskog kulturnog centra u Zagrebu posvećena Dejanu Medakoviću – čovjeku koji je bio član najuže skupine akademika SANU koja je napisali i objavili zastrašujući Memorandum SANU. Medaković je u to vrijeme bio generalni sekretar SANU.
Izložba je u središtu Zagreba otvorena pod imenom “Efemeris – legat Dejana Medakovića“.
Na početku odmah treba istaknuti dvije stvari koje snažno kompromitiraju Dejana Medakovća u očima Hrvata i hrvatske javnosti:
- Bio je član najuže skupine akademika SANU koja je napisala i potpisala zloglasni Memorandum SANU.
- Kao generalni sekretar SANU, Dejan Medaković je u javnost istupio protiv skupine od osamnaest akademika SANU koji su bili protivnici tog memoranduma i potpisali „Apel SANU protiv rata“. Dejan Medaković je bio protivnik tog „apela protiv rata“. Dapače, izjavio je kao vodeća osoba SANU-a da „izjava osamnaestorice članova SANU, predstavlja njihovo osobno mišljenje i da se ono ne može smatrati službenim mišljenjem Akademije.”
Duhovnim ocem Memoranduma smatra se srpski književnik i velikosrbin Dobrica Ćosić.
Autori Memoranduma pustili su 1986. u javnost tezu o ugroženosti srpskog naroda u Jugoslaviji i potrebi redefiniranja odnosa naroda u Jugoslaviji kako bi Srbi kao najbrojniji narod dobili glavnu ulogu u državi. Ove teze su kasnije bile temelj za podizanje pobune Srba u Hrvatskoj i početak agresije Srbije na našu domovinu.
To je bila notorna laž jer su Srbi zauzimali visoke položaje u SR Hrvatskoj unutar obje Jugoslavije.
Te 1986. tvrdilo se da „Srbi u Hrvatskoj nikada nisu bili ugroženi kao danas”.
Taj narativ „ugroženosti Srba“ ponavljan je godinama prije i usavršavan kao krilatica kojom s poticalo na agresiju protiv Hrvatske.
Na drugoj strani stajala je poznata „hrvatska šutnja“ tih godina pod vodstvom Komunističke Partije Hrvatske i Ivice Račana. Kasnije 1990. su baš ljevičari izručili JNA hrvatsko oružje Teritorijalne obrane (TO), koje bi jako pomoglo u obrani Hrvatske. Tako je bila razoružana Hrvatska, a pečat je bio embargo na oružje 1991. koji je u UN-u inicirao ministar vanjskih poslova, Hrvat i ljevičar Budimir Lončar.
Nakon toga, prema planovima SANU, Srbija je započela krvave ratove koji su bili izvedeni najgorim genocidnim metodama, bez milosti prema Hrvatima i drugim žrtvama agresije.
Ukratko, nakon objave Memoranduma SANU događale su se ključne stvari novije povijesti: na čelo Srbije vrlo brzo došao je Slobodan Milošević, komunist koji je trebao provesti ideju Velike Srbije. Među srbijanskim komunistima i ljevičarima oduvijek je bio veliki broj osoba koje su pristajale uz ideju Velike Srbije ili Jugoslavije pod dominacijom Srba. To ih čini bitno različitim od hrvatskih ljevičara koji su, velikim dijelom i danas, filojugoslavenske orijentacije.
Od 1987. do 1990. uslijedili su svakodnevni mitinzi na ulicama Srbije koji su nazivani „događanja naroda“ ili „antibirokratska revolucija“. To su bili huškački mitinzi s pozivima na rat protiv Hrvata i Albanaca. Najveći je bio „Miting na Ušću“ 1988. u kojem je milijun Srba podržalo velikosrpske ideje, a najvažniji 1989. na Gazimestanu na Kosovu u kojem je Milošević otvoreno najavio da će velikosrpske ideje biti realizirane oružjem.
Sve se to događalo u vrijeme Jugoslavije.
Rušenje komunizma u Europi i demokratizacija komunističkih država bio je okidač srbijanskim vođama da krene u provođenje ideja Memoranduma SANU.
Prva žrtva bila je Hrvatska 1991. godine.
Bombardiranje hrvatskih gradova, logori, silovanja, spaljena sela, prognani Hrvati, rušenje katoličkih crkava, rušenja groblja, promjena imena sela i gradova, ubijanja, mučenja bila su svakodnevnica u kojoj su živjeli Hrvati. Bila je provedena ideja genocidnog plana Beograda, započeta 1986. od vodećih intelektualaca Srbije okupljenih u SANU.
Dejan Medaković i SANU nikada nisu rekli niti riječi protiv brutalnog rata i agresije na Hrvatsku.
Danas se novcem hrvatskih poreznih obveznika financira izložba takvom čovjeku. I to u samom središtu glavnog grada Hrvatske. Samo nekoliko stotina metara dalje od Banskih dvora, mjesta gdje je JNA pokušala ubiti u listopadu 1991. raketiranjem predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana.
SANU, akademici i Medaković su o tome šutjeli. Šutio je Medaković o cijelom ratu u Hrvatskoj, premda je imao najvažniju akademsku funkciju u Srbiji.
I ne samo to, dr. Simić govori da su akademici SANU podržavali „bacanje cvijeća pred tenkove“ koji su iz Srbije kretali u razaranje i ubijanje Vukovara. Sam dr. Simić kaže razlog zašto je ostao samo dopisni član SANU bez statusa redovnog člana: „Ono što je navodno bila moja greška je to što sam osudio agresiju na Hrvatsku kad su tenkovi s buketima cvijeća oduševljenih Srba vozili prema Vukovaru.“
Dejan Medaković – U SANU je bio član Odjeljenja povijesnih znanosti. Mnoge povijesne manipulacije u pripremi rata protiv Hrvatske dolazile su baš iz povijesnog dijela akademije SANU. Medaković je dopisni član SANU postao 1972., a redovni 1981. godine. U SANU je obavljao brojne važne funkcije: sekretar odjeljenja povijesnih znanosti SANU od 1981. do 1985. godine, generalni sekretar SANU u vrijeme donošenja Memoranduma i u vrijeme agresije na Hrvatsku od 1985. do 1994. godine. Medaković je predsjednik SANU od 1999. do 2003. godine.
Medaković se na čelu Akademije nikada nije oglasio protiv agresije i strašnog rata u Hrvatskoj. Bio je na položaju gdje bi njegov glas imao veliki utjecaj. Dapače, osudio je javno one koji su digli glas protiv agresije na Hrvatsku 1991. godine.
Najpoznatiji falsifikator i manipulator bio je povjesničar i član SANU, jedan od autora Memoranduma, dr. Vasilije Krestić. Krestić je napisao knjigu “Genocidom do velike Hrvatske” (Vasilije Krestić, Gambit, Jagodina). Krestić je bio veliki manipulator brojkama o žrtvama Jasenovca. Ovaj srbijanski akademik, jedan od pisaca Memoranduma, do danas uporno ponavlja tezu o 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu, što je bila službena i neupitna brojka u Jugoslaviji.
Ostali članovi su: Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Miloš Macura, Miroslav Pantić, Nikola Pantić, Ljubiša Rakić, Radovan Samardžić, Miomir Vukobratović, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović, Stojan Ćelić, Nikola Čobeljić.
Za kraj, u Zagrebu vlast uzima ulicu predsjedniku Matice Hrvatske Filipu Lukasu, čovjeku koji je odbio primiti odlikovanja u NDH i sudski je posthumno proglašen nevinom osobom. Ovaj vrhunski zaslužni hrvatski intelektualac strijeljan je od boljševičkog totalitarnog režima 1945. godine. Lukas je mučenik i borac protiv totalitarizma.
Dok se Lukasu oduzima ulica, istovremeno jedan drugi čovjek iz Srbije u središtu Zagreba dobiva svoju izložbu uz šutnju političara i medija – Dejan Medaković, jedan od autora zloglasnog Memoranduma SANU i generalni sekretar u vrijeme njegovog donošenja.
„Treba li ovome što dodati?“, pita se autor.
A već danima iskreno pitamo se i mi.
Možda samo da se prema dostupnim podacima više novca iz državnog proračuna izdvaja za srpsku nacionalnu manjinu već za Maticu Hrvatske. I da je teško za povjerovati da se ovo sve radi slučajno.
izvor: Narod.hr