Ivan Vratarić iz Cerne ove godine se odvažio na avanturu života!
Sudjelovao je u Highlanderu Velebit, jubilarnom desetom izdanju. programa, koji uključuje višednevno planinarenje Velebitom i pomicanje vlastitih granica izdržljivosti.
Za Ivana je ovo bio prvi pravi planinarski pothvat na kojeg se odlučio iz pozicije planinarskog amatera. Zov adrenalina ipak je bio jači od svih nedoumica te je nakon temeljitih priprema 1. rujna krenuo u pohod na Velebit.
Svoju planinarsku avanturu Ivan je opisao u dnevniku u kojem je bilježio svaki dan putovanja i sve situacije koje su mu se dogodile. Dnevnik slavonskog planinara čitateljima Vinkulje Ivan Vratarić predstavlja kao poticaj da se odvaže na pothvate za koje možda misle da nisu ostvarivi, jer uz puno volje i upornosti sve se može postići.
Danas vam donosimo četvrti dio „Dnevnika slavonskog planinara“ i to u izvornom obliku, onako kako ga je doživio i zapisao slavonski planinar!
2. dan
Dan odmora – koliko god to čudno zvučalo.
Ustajanje oko 07:00 h, sunčan dan, idealna temperatura oko 20 °C. Noge i tijelo još su relativno umorni od prethodnog dana, no zadovoljstvo što sam prijašnji dan, uz sve nedaće, uspješno završio. Ruta drugog dana poprilično je lakša u odnosu na prvi dan, s obzirom na to da se radi o dionici od Skorpovca do Baških Oštarija koja ima svega 14 km, uz 173 m uspona i 217 m silaznog puta. Za ovaj dan cilj je bio jasan: čim prije doći do kontrolne točke na Baškim Oštarijama kako bih što više vremena imao za odmor tijela.
Start je ovaj put bio oko 08:00 h, no ovaj dan i blažu rutu iskoristio sam da idem sam do druge kontrolne točke kako bih odradio svoj zacrtani cilj. Svojim tempom rutu bez ikakvih problema prolazim za svega 3 h i 30 min, uz prosječan tempo od 14:43 min/km, te dolazim na kontrolnu točku oko 11:30 h. Opet prvo što radim je obuvanje japanki te slaganje šatora i opreme za spavanje.
Na Baškim Oštarijama dočekao nas je kuhani ručak, gulaš, neograničena količina pitke vode, pregršt aktivnosti, među kojima je bila i masaža od Matije – ML Locomotion, koju sam objeručke prihvatio. Uz okrijepu, degustaciju domaćih proizvoda s OPG-a Butina i glazbu uživo LA PAPA benda, napunili smo baterije (koliko-toliko) za sljedeći dan i nove izazove. Srećom, i ovaj dan bez ozljeda i žuljeva.
