Katolička crkva danas će službeno dobiti dva nova sveca.
To su Carlo Acutis i Pier Giorgio Frassati. Ova dva mladića izvrstan su primjer kako se i u današnjem modernom svijetu može živjeti čestito i postići svetost.
Carlo Acutis prvi je blaženik milenijalac, a često ga nazivaju ga i Božjim influencerom. Spajajući svoju ljubav prema računalima i prema Euharistiji iskoristio je prednosti moderne tehnologije kako bi dokumentirao euharistijska čuda svijeta.
Rođen je 3. svibnja 1991. godine u Londonu, a umro je od leukemije 12. listopada 2006. u dobi od samo 15 godina. Živio je normalnim životom poput svojih vršnjaka, no iznad svih zemaljskih stvari Carlo je stavljao ljubav prema Kristu i Euharistiji.
Uspio je prikupiti oko 140 dokumentiranih euharistijskih čudesa, koja su sva crkveno priznata i znanstveno istražena. Njegov rad sažet je u internetsku stranicu i izložba naziva „Euharistijska čuda svijeta“ koja je gostovala i u Vinkovcima. Dio izložbe je i euharistijsko čudo iz Hrvatske, iz Ludbrega.
Carlo je sahranjen u trapericama i tenisicama, a njegovo tijelo se čuva u prozirnom sarkofagu u crkvi sv. Marije Velike u Asizu, gradiću svetog Franje. 13 godina nakon njegove smrti, njegovi ostaci ostali su neraspadnuti.
Njegovom proglašenju svetim pridonijela su dva čudesna događaja koja se pripisuju njegovom zagovoru, a to su ozdravljenje jednog brazilskog dječaka i čudesan oporavak studentice u Firenci nakon teške nesreće.
Drugi mladić koji će danas biti proglašen svetim je blaženi Pier Giorgio Frassati. Ovaj dominikanski trećoredac, rodom je također Talijan. Rođen je 06. travnja 1901. u Torinu u Italiji, u imućnoj obitelji. Pierov otac bio je osnivač i vlasnik novina La Stampa.
Frassati je odgajan skromno, a novac koji bi dobivao od roditelja upotrebljavao je kako bi pomogao potrebitima. Uključio se u rad katoličkih studentskih organizacija. Pomagao je liječenje bolesnih, tražio je posao za nezaposlene, dovodio svećenike ljudima koji su bili teško bolesni. Svakodnevno je sudjelovao na svetoj misi, često je provodio vrijeme u klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom.
Frassati je među društvom bio poznat po zaraznoj radosti kojom je zračio. Studirao je strojarstvo, volio je društvo i sport, bio je pokretač raznih druženja, planinarenja i skijanja. Svojim životom nadahnjivao je mnoge kolege. Među ostalima nadahnuo je i papu Ivana Pavla II., kako zbog ljubavi prema planinarenju, tako i zbog svoje ustrajne borbe protiv fašizma, zbog koje je bio i uhićen.
Preminuo je 4. srpnja 1925. od dječje paralize, bolesti koja inače najčešće pogađa djecu mlađu od pet godina. Na njegovom pogrebu okupilo se nekoliko tisuća ljudi.
Čudo koje je doprinijelo njegovom proglašenju svetim dogodilo se 2019. u Los Angelesu kada je jedan bogoslov igrajući košarku doživio puknuće Ahilove tetive. Oporavak je trebao trajati oko godinu dana. Bogoslov je počeo moliti devetnicu blaženom Frassatiju i tijekom devetnice doživio je čudesan osjećaj sile odozgor, „vatre u nogama“, nakon čega su liječnici utvrdili kako mu je tetiva potpuno bila oporavljena. Blaženi, uskoro sveti Frassati stoga je zaštitnik sportaša i studenata.
