Gotovina nestaje tamo gdje bi se to najmanje nadali – u crkvenoj lemozini!
Naime u župi Nuštar možete birati hoćete li za lemozinu u košaru ubaciti gotovinu ili ćete lemuzinu darivati na nov i moderan način – putem POS aparata! Iako je plaćanje karticom nešto na što smo se potpuno naviknuli POS uređaji u crkvi ipak su novi moment na našem području, barem koliko je nama u redakciji poznato.
Gdje je granica digitalizacije, gdje bi trebalo ograničiti nove tehnologije, a gdje ostati pri tradiciji i gotovom novcu? POS uređaj u crkvi zaista otvara mnoga pitanja.
Svjesni smo činjenice da trenutna politika Europske Unije vodi prema ukidanju gotovine i korištenju isključivo digitalnog novca, a nije nikakva teorija zavjere da je vaš novac u virtualnom svijetu zapravo novac kojim vrlo lako može početi upravljati netko drugi. Potrebna je samo izmjena zakona kojom će to biti omogućeno. Ako netko drugi upravlja vašim novcem to znači da ne možete sami bez znanja države raspolagati svojom imovinom i da u konačnici – niste slobodan čovjek već rob kojim upravlja vlast kakva god ona bila.
Postepeni prelazak na digitalni novac podsjeća na onu priču o žabi koja se polako kuhala u vodi misleći da joj neće biti ništa, a kada je pokušala reagirati bilo je prekasno. Digitalni novac je stvar o kojoj bi, usudimo se to naglas reći, trebali provesti nacionalni referendum, a ne samo slijepo prepisivati ideje briselskih činovnika.
Bilo je za očekivati kako će crkva biti zadnje mjesto koje će objeručke prihvatiti digitalizaciju. Je li to zaista stav crkve ili je ovo samo pojedinačni istup tek ćemo vidjeti. Hoće li svećenici ubuduće i na blagoslov kuća dolaziti s POS aparatom i fiskalizacijom, za svaki slučaj? Možda i nije sve ono što čovjek izmisli za čovjeka u konačnici i dobro.