Danas je blagdan velikog starozavjetnog proroka, svetog Ilije.
Njegovo ime Ilija u hebrejskom jeziku znači „Jahve je moj Bog“ i ono mu je i odredilo životni put. Ilija je bio rodom iz Tišbe, pa se naziva i Tišbijac, a živio je u Izraelskom kraljevstvu u IX. stoljeću prije Krista. Ilijino vrijeme nije bilo nimalo jednostavno za kršćane. Vladari i ljudi su se okrenuli od Boga, počeli su zaboravljati tko je Jahve. U tim teškim vremenima Bog je poslao Iliju.
U to vrijeme zemljom je vladao kralj Ahab koji se oženio Feničankom Izabelom koja nije priznavala Jahvu nego je štovala svog boga Baala. Štovanje Jahve postalo zabranjeno, kraljica je uz podršku kralja dala pogubiti sve Jahvine svećenike a umjesto njih došli su mnogi Baalovi svećenici. Kralj se okrenuo od svog Boga, a za njim i njegov narod, neki od straha od progona, a neki jer su se poveli za novim običajima.
Ilija je provodio vrijeme u osami i molitvi, tiho i povučeno, a s druge strane nije mogao mirno gledati propast naroda, već je glasno i jasno stao pred kralja i kraljicu upozoravajući ih da su u zabludi i da će upropastiti Izrael. Bez obzira na posljedice Ilija se nije bojao suprotstaviti vladarima. Izazavo je Baalove svećenike kako bi svima na očit način dokazao da je Jahve jedini i pravi Bog.
Ilija predloži da se na brdu Karmelu sam, kao jedini preostali prorok, suprotstavi svim Baalovim svećenicima. Ilija je znao da će narod progledati samo ako vide očiti znak s neba. Prema Ilijinom prijedlogu on je pripravio za prinos žrtvu svom Bogu, a Baalovi svećenici svom. Zaklali su junca i stavili ga na žrtvenik, ali bez paljenja vatre, te zazivali svog Boga da upali oganj i spali žrtveni prinos. Čiji Bog odgovori, čija se žrtva upali, bit će znak da je taj Bog pravi.
Kralj je pristao na Ilijin prijedlog. Baalovi svećenici su prvi krenuli zazivati svoga boga, no ništa se nije događalo, žrtvenik se nije upalio ni nakon višesatnih obreda. Ilija je tada dodatno oko svog žrtvenika napravio još i opkop s vodom, smočio žrtvenik, te zazvao Jahvu. Na Ilijinu molbu spustio se oganj s neba i progutao žrtvu paljenicu. Narod je tek tada na ovako očitovanje postao svjestan svog krivovjerja, odrekli su se Baala i poklonili Jahvi. Baalovi proroci bili su ubijeni.
Sveti Ilija se gotovo uvijek prikazuje na ognjenim kolima s ognjenim konjima jer prema Svetom pismu, on nije umro, nego je upravo ognjenim kolima uznesen na nebo i nestao i to pred očima svog nasljednika, proroka Elizeja. Prema starom židovskom vjerovanju Ilija će se još jedanput pojaviti na zemlji prije Jahvinog dolaska.
Sveti Ilija ima vrlo značajno mjesto kako u kršćanskoj, tako i u židovskoj i islamsko predaji. U istočnim Crkvama je vrlo rašireno štovanje svetog Ilije zbog njegovo uzornog pustinjačkog života prožetog postom i molitvom. Svetog Iliju posebnu štuje Karmelski red, Karmelićani, koji svoje ime nose prema gori Karmelu na kojoj je sveti Ilija provodio mnoštvo vremena u samoći, molitvi i meditaciji. Brdo Karmel nalazi se u Izraelu, nedaleko grada Haife, a upravo na tom mjestu u 12. stoljeću je nastala karmelićanska zajednica.
Prilikom Isusova preobraženja na gori Taboru sva tri evanđelista opisuju kako je Isus bio u društvu Mojsija i proroka Ilije, najznačajnijih likova Staroga zavjeta. Prema pučkom vjerovanju u našim krajevima, Ilija zapovijeda gromovima i kiši, pa se stoga naziva i „Ilija gromovnik“.
Sveti Ilija je nebeski zaštitnik naših Vinkovaca, ali i cijele Đakovačko-osječke nadbiskupije te Bosne i Hercegovine. Suzaštitnik je mnogih mjesta među kojima i Starih Mikanovaca. Vjernici ga zazivaju kao zaštitnika od nevremena i oluje. Mnogi nose upravo njegovo ime stoga svim Ilijama i Ilijanama želimo sretan imendan! Neka nas sve prati zagovor ovog velikog sveca!