Neki ljudi svojim radom obilježe određenu sredinu, određeno vrijeme i određenu struku. Moja sugovornica je jedna od takvih, osoba koja ima ono nešto po čemu se jednostavno izdvaja od drugih.
Dovoljno je reći “frezija” pa da odmah znate na koga mislim. Ušla sam u božićnu radionicu gospođe Blaženke Omrčanin i izašla bogatija za mnoštvo korisnih informacija, divan buket, ali i za jedno novo prijateljstvo.
Blaženki cvjećarnica nije samo posao, njoj je to ljubav. Sve ono što podrazumijeva cvjetni dizajn, rad s cvijećem, buketima, aranžmanima i biljkama, za nju je jednostavno životni poziv kojeg živi 24 sata i kojeg bi kaže i opet izabrala.
Cvjetni dizajn je nešto što mene oduševljava, nešto što uistinu volim raditi i to je ono što ja živim. Meni je pojam radnog vremena nešto što je relativno, ja živim s mojim cvijećem i mojim idejama 24 sata, i dalje imam volju i želju za radom, za novim znanjima, motivima.
Vaša profesionalna priča traje preko 40 godina. Je li cvjećarstvo bio baš prvi izbor prilikom odabira zanimanja?
Tako je, moja priča traje od 1981., a preko 30 godina sam obrtnik. Zapravo sam ja htjela biti agronom, htjela sam u poljoprivrednu školu jer sam imala neke svoje snove hodanja po njivama i po plantažama, posao koji će biti vezan uz zemlju, uz biljke, no iskreno radi mira u kući pristala sam barem na ekonomsku, kad već nisam htjela pristati na gimnaziju. Unatoč napisanoj molbi za ekonomsku ja sam nakraju ipak upisala poljoprivrednu školu i kod kuće slagala da više nisu primali zamolbe, kroz smijeh se prisjeća Blaženka.
Vaša priča bi mogla biti dobra poruka roditeljima – treba pustiti djecu da idu svojim putem i sami biraju što će raditi u životu.
Gledajte roditelji uvijek žele najbolje za djecu i žele im da u životu ne moraju raditi teške fizičke poslove, da im olakšaju koliko god mogu, no mislim da svatko treba izabrati neki svoj put. Možda sam mogla raditi i nešto lakše, možda sam mogla i ovaj posao raditi na lakši način, no to onda ne bi bila ja.
Već nekoliko puta ste istaknuli važnost obrazovanja, važnost stalnog usavršavanja. Vi se i dalje školujete iako ste zapravo pred mirovinom?
Obrazovanje je najvažnije, to iskreno mislim. Iako ću u mirovinu i prije nego službeno završim ovo školovanje nije mi žao jer smatram da se svatko treba potruditi da bude što bolji u onome što radi. Svaka struka ima svoja pravila, ima postavke kojih se treba držati, ali i prostor koji vam daje kreativnost. Kada znate kako nešto treba biti onda vam i sam pogled na nečiji rad odmah otkriva sve o tome tko stoji iza njega.
Možete li naši čitateljima ukratko objasniti gdje sada, kako smo već rekli, pred mirovinu, stječete nova znanja?
Unatoč sto me kratki period dijeli od mirovine, barem one službene, i dalje želim stjecati što više znanja i tako već u 1. mjesecu odlazim na seminar i radionicu u Opatiju koju će voditi Europska prvakinja Haneke Frankema zajedno sa jednim od najboljih majstora cvjetnog dizajna u svijetu Vincenzom Antonucciom, koji od lipnja ove godine vodi međunarodnu školu cvjetnog dizajna u Rijeci a prvu takvu u Hrvatskoj. Školu pohađa 30-ak polaznika u 18 modula, a traje 3 godine. Jako sam nesretna sto ju nisam upisala , a razlog je jer nisam sigurna da bih si to mogla financijski priuštiti kada odem u mirovinu, a školovanje će trajati još godinu i pol nakon moje službene mirovine.
Nije mi žao što neću imati diplomu međunarodnog cvjetnog dizajnera kojom bih mahala, žao mi je što neću dobiti još znanja koje bih primjenjivala kao i do sada kroz svoj svakodnevni rad…. žao mi je što neću rasti uz sjajnog prenosioca znanja Vincenza , jer on je definitivno najbolje što nam se dogodilo na ovim prostorima od kako ja radim ovaj posao.
To je zapravo nešto sasvim novo što se tiče vaše struke u Hrvatskoj?
To je zapravo u rangu visokog stručnog obrazovanja, dakle nakon srednjoškolskog školovanja sada i u Hrvatskoj postoji pravo stručno i visoko obrazovanje. Za ljude iz struke je to sjajna prilika da prošire svoja znanja, da se razviju potencijali koje naša struka ima i da naši kreativni pojedinci zapravo dobiju priliku pokazati sami sebi, ali i drugima što već jesu i što mogu postići. Škola međunarodnog cvjetnog dizajna osnovana je na inicijativu kolegice floristice iz Opatije Christine Canci koja i vodi cijeli projekt.
Imam neki osjećaj da će mirovina za vas značiti samo drukčije radno vrijeme cvjećarnice i neke nove kreativne projekte.
Definitivno, imam jako puno ideja koje bih željela realizirati, potencijala koje vidim i za koje mislim da bi ih trebalo iskoristiti, a nadam se da ću barem dijelom u tome i uspjeti.
Možete li nam otkriti neke tajne zanata, na primjer kako prepoznati dobar buket?
Pa evo, možda to puno ljudi ne znaju ali da biste vidjeli kakav je tko aranžer trebate gledate donji dio buketa, a ne gornji. Dakle postoje dvije tehnike aranžiranja buketa: spiralna i paralelna, te dvije tehnike su zakon. Tko to zna napraviti zna napraviti svaki buket. I ono što možda puno ljudi ne zna kada tako napravite spiralni buket on mora moći stajati sam, bez vaze!
Moramo naravno spomenuti i kako ste dobili nagradu Zlatne ruke Hrvatske obrtničke komore za koju vas je predložilo Udruženje obrtnika Vinkovci.
To mi je bila posebna čast jer je to nagrada struke, to je bio rezultat mog angažmana svih ovih godina, naravno da sam bila jako ponosna što su moji kolege iz struke to prepoznali.
Postoji li neko doba godine ili neki blagdan koji vas posebno raduje, kada posebno uživate u svom poslu?
Iskreno volim sve, ali advent je nešto posebno. Advent je puno više od adventskog vijenca. On pruža bezbroj mogućnosti, bezbroj načina na koje možete donijeti ugođaj Božića, ugođaj blagdana, ja mu se uvijek iskreno veselim. Cijela kuća, dvorište, sve može biti u tom ugođaju. To je zapravo mjesec dana kreativnosti u kojima možete pokazati što znate, pokazati kupcima svoj predani rad, a to moji kupci i zaslužuju.
Postoji li kod nas neka redovna navika, ili možda bolje reći kultura kupovine svježeg cvijeća, buketa, aranžmana, osim naravno kad je riječ o nekim praznicima?
Mislim da ta kultura itekako postoji, sjećam se zlatnih vremena kad su žene za vikend naručivale aranžmane za stol, svježe cvijeće koje će im ukrasiti kuću, to je nekada bilo sasvim uobičajeno. Ta kultura i dalje postoji, naši ljudi to vole i prepoznaju, no nažalost to je ipak nešto što nije neophodno i tu naviku diktira novčanik.
Što vama predstavlja Slavoniju kad je riječ o cvjetnom dizajnu? Žito, suncokret?
Definitivno ne žito, možda ćete se iznenaditi, ali ne niti žito niti suncokret. Za mene bi to bila naša slavonska crnica, nekakva instalacija koja bi predstavljala tu našu bogatu zemlju. Odmalena sam voljela poljsko cvijeće, ja sam ipak odrasla u Podgrađu, to je meni asocijacija na djetinjstvo i zato me za Slavoniju vežu takve asocijacije.
Odnedavno Slavoniju predstavlja i lavanda. Sudjelovali ste na manifestaciji „U zagrljaju lavande“ u Bogdanovcima koja je bila prilično zapažena i koja je pobrala same pohvale.
Bilo mi je iznimno zadovoljstvo sudjelovati u tom događaju, to smo tako spontano i lako organizirali, odaziv ljudi je bio sjajan, odaziv mojih vrijednih kolegica i prijatelja je bio jedan sjajan spoj kreativnosti sa svih strana. Bila je učenička zadruga Srednje strukovne škole, dragi frizeri i krojači, sjajna destilerija Abelo. S lavandom kao motivom koja se protezala kroz cvjetne kreacije, kolače, piće, jednostavno spojili su se ljudi koji su svojim entuzijazmom napravili sjajan događaj i nadam se da će to postati tradicija.
U zadnje vrijeme i kod nas se počelo hrabrije i raditi ali i pričati o turizmu, mislite li da je i vaš posao jedan vid turizma koje bi se dao iskoristiti?
Naravno, ja u zadnje vrijeme vrlo često razmišljam o tome i u tome vidim veliki potencijal. Da sam sada na nekom svom početku iskoristila bi te tzv. mrtve kapitale i usudila bih se upustiti u jednu takvu avanturu. Ono što mi imamo je ipak nešto posebno.
Vaša cvjećarnica je doslovno puna raznog cvijeće i zelenila, je li to sve uvozno cvijeće? Postoji li kod nas proizvodnja cvijeća?
Nažalost kod nas nema puno proizvođača, gotovo sve moram uvesti iz inozemstva. Tu su sad raznorazni uzroci zašto je tome tako, no mislim da je taj potencijal gotovo potpuno neiskorišten. Mislim da pogotovo u našoj županiji bi se moglo uz nekakvo navodnjavanje početi raditi proizvodnju koja bi mogla zadovoljiti dio potreba domaćih cvjećara. Imamo puno mjesta kroz koja prolaze rijeke, trebalo bi to iskoristiti.
Možda smo sada nekome dali dobru ideju i ohrabrili ga da krenu u neke nove poslovne pothvate.
Pa voljela bih kada bi se ovaj naš kraj pokrenuo malo u nekom drugom smjeru, nekada je teško upustiti se u nešto gdje će se rezultati vidjeti tek za nekoliko godina, no mislim da je turizam koji se može uvezati s ponudom domaćih proizvoda, autohtonih cvjetnih vrsta, lokalnih priča, pogotovo nešto što bi moglo donijeti dodatnu vrijednost našim ljudima.
Ljudi misle da mi ovdje ništa nemamo, a zapravo to je naše bogatstvo jer imamo način života za kojim ljudi iz urbanih sredina čeznu.
Definitivno, ja to znam po svojim kolegama koji su ovdje dolazili i kada jednom dođu, uvijek se ponovno vraćaju i vole ovaj naš kraj, vole ono kako se oni ovdje osjećaju i to je ono najbitnije. Imamo mi itekako puno toga i trebamo biti ponosni na to.
Vaš rad drugima uglavnom izaziva iskreno sretne osjećaje. Koji trenutak u ovom poslu vam je najdraži?
Iskreno najdraži moment mi je kada muškarci dođu po cvijeće za svoje žene, dakle taj pogled u njihovim očima, taj osmijeh i radost kada im uručim buket je nešto neopisivo. Voljela bih da te žene kojima cvijeće ide to mogu vidjeti jer ja po njihovom izrazu lica točno vidim koliko je njima stalo. To je jednostavno prekrasno.
Dakle onda vam je Valentinovo najdraži dan u godini?
Definitivno, advent mi je najviše prirastao srcu, ali Valentinovo mi je najdraži dan jer je to takva pozitivna atmosfera, muškarci koji s osmijehom dolaze po cvijeće i ponosno ga nose ulicom, bez sakrivanja, što je nekada davno ipak bio slučaj, kroz smijeh se prisjeća Blaženka.
Ove godine hit boja sezone je Mocha Mousse, topla i bogata smeđa nijansa koja podsjeća na kavu i čokoladu, a simbolizira udobnost, luksuz i eleganciju, govori nam Blaženka dok izrađuje divan buket upravo u nijansama hit boje sezone.
Na Blaženkinom licu se vidi onaj iskreni osjećaj zadovoljstva i sreće kojeg joj pruža njeno cvijeće i posao kojim se bavi. Kako je lijepo znati da vaš rad nekome donosi radost. Blaženki želimo još puno kreativnih inspiracija i izazova i veselimo se njenim novim projektima. Lijepo je kada za jednu ovakvu kreativnu dušu možemo s ponosom reći da je naša.
