Na nedavnoj održanoj duhovnoj obnovi u župi Rođenja svetog Ivana Krstitelja u Ivankovu gostovao je fra Marin Karačić.
Ovaj poznati fratar odličan je propovjednik, ali i vrstan glazbenik koji često nastupa na koncertima duhovne glazbe. Iskoristili smo priliku i s fra Marinom porazgovarali o vjeri, glazbi, Međugorju i crkvi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Fra Marine župnik ste u Hercegovini. Uvijek sam imala osjećaj kako ljudi u Bosni i Hercegovini puno više drže do svog kršćanskog identiteta nego što je to slučaj ovdje kod nas u Slavoniji ili imam krivu predodžbu?
-Tako je, župnik sam u župi svetog Stjepana u mjestu Gorica – Sovići. Pa ja živim u Hercegovini i ne želim uvrijediti nikoga u Hrvatskoj, ali moj dojam također je kako je živa vjera puno više izražena kod nas. Koliko god mi je žao zbog mog naroda u Hrvatskoj to reći ali po onome koliko ja iz svojih susreta s vjerničkim zajednicama mogu površno vidjeti mislim da ljudi kod nas još uvijek s puno više žara žive svoju vjeru, a iskreno se nadam da će ta žeravica planuti i ovdje.
Mogu reći evo konkretno za moj kraj, to su ljudi koje je oblikovao težak život i borba za egzistenciju i uvijek su se nekako držali svojih fratara u svemu. Fratri su od uvijek bili najučeniji ljudi među narodom koji je ozbiljno shvaćao njihove poruke s oltara. Ljudima tamo svaki dan i posao započinje i završava sa „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, iskreno su vezani uz svoje kršćanstvo po kojem kroje život.
Kakva je situacija s mladima kod vas? Moram pohvaliti i naše mlade koji su se prilično aktivirali posljednjih godina, i kroz Framu i kroz ostale evangelizacijske zajednice.
Pa mladi su nam još uvijek jako zdravi, nekako nam je to ostalo s koljena na koljeno, franjevačka mladež – Frama, nam je jako aktivna u svim župama, kod nas svaka župa ima Framu i imamo jako puno duhovnih zvanja koja nam većinom dolaze baš iz franjevačke mladeži.
Koliko je ta uloga roditelja tu važna? Ako je toliki broj mladih u Hercegovini uključen u crkveni život koliko su tome doprinijeli roditelji?
Mislim da je to jako važno, najviše što roditelj može dati djetetu je biti primjer. Roditelj će svom djetetu dati sve ono što je dobro, roditelji su djeci primjer i djeca usvajaju obrasce ponašanja roditelja. Ako im jedno pričate, a drugačije radite to će njima na jedno uho ući a na drugo izaći. Mladi traže autentičnost, samo autentičan čovjek može potaknuti neku pozitivnu promjenu. Rad na sebi je nekako uvijek najbolji rad na drugome.
Koliko je svemu tome pridonijelo Međugorje? Vi ste tamo svi odrasli uz Međugorje i Gospa je dio vaše svakodnevice.
Iskreno mislim da je Međugorje tu doprinijelo jako puno. Mi smo od malih nogu svi vezani za Međugorje. Ponekad imam osjećaj kao da smo mi Hercegovci navikli na to, ne doživljavamo to više toliko fascinantno. Gospa i sveti Ante su omiljeni zagovornici našeg naroda u Bosni i Hercegovini.
Međugorje je zapravo nešto što naš nadilazi, ne samo Hercegovinu već i Hrvatsku. Međugorje je najveća ispovjedaonica. Tu se svakodnevno mijenjanju životi, događaju obraćenja, velika je milost i za nas svećenike ali i za vjernike što imamo Međugorje. Ono je na neki način naš identitet.
Složio bih se da smo se možda već toliko naviknuli na to da je Gospa s nama da ponekad zaboravljamo koliko je to čudesno i kolika je to milost. Evo baš sam sinoć tamo služio svetu misu i bio je dio vjernika koji su i danas ovdje. Rekao bih da je Međugorje jedna velika oaza mira i svakome bih preporučio da dođe u Međugorje.
Pretpostavljam da vam nije bilo lako odlučiti početi ovako javno pjevati. Prvo vjerojatno nije bilo lako odazvati se duhovnom pozivu, a onda još jedan postati i glazbenik.
Pa iskreno nikada ne bih pjevao niti se bavio glazbom da sam ne pišem svoje pjesme, svoje tekstove i glazbu. Nikad mi nije bilo u cilju biti pjevač. Glazba je zapravo neki moj način evangelizacije i naviještanja. Kao što pripremam propovijedi, predavanja i kateheze tako pristupam i glazbi.
Duhovna glazba proteklih godina je jako utjecala na buđenje duhovnosti kod ljudi, ne samo kod mlađe populacije već i kod starijih vjernika.
Tako je, posljednjih desetak godina duhovna glazba doživjela je pravi procvat, baš je došla do svijesti ljudi. Tome su jako doprinijeli veliki koncerti duhovne glazbe „Progledaj srcem“ i „Kamenita vrata“. Produkcija glazbe se značajno poboljšala, velik je broj izvođača.
Mislim da je ljudima više dosadilo živjeti u ovom sumornom svijetu, ljudi su došli do točke gdje traže neki izlaz iz ove čudne svakodnevice, vide da im treba neki spas, ne da im se slušati laži i obmane i treba im neko svjetlo koje pronalaze u duhovnoj glazbi.
Glazba je molitva, način molitve, molitva kroz melodiju. Ja ne vidim razliku izmolio nešto ili otpjevao molitvu iz srca. Ako vam je teško i mislite da ne možete moliti pokušajte pronaći utjehu u glazbi i srcem nešto otpjevati i izmoliti.
To je možda vrlo važno naglasiti ljudima da bez obzira na životne okolnosti treba ustrajati, ne samo u duhovnom životu nego općenito.
Ustrajnost je vrlo važna, biti vjeran i imati konstantu. Vrlo je važno biti u svakodnevnom odnosu s Bogom, kako bi naša duša bivala sve snažnija, sve hrabrija.
Mogao bih to usporediti s odlaskom kod liječnika, kada dobijete terapiju koju morate piti svaki dan u isto vrijeme kako bi vam se tijelo izliječilo isto tako je i s dušom, treba joj vremena i stalna „terapija“ da se izliječi.
Kao što tijelo treba hranu, duh treba molitvu.
Iako se u Hrvatskoj pokušava nametnuti društvena klima koja svoju ideologiju temelji na svjetonazoru koji je potpuno suprotan kršćanskom, a u konačnici i zdravorazumskom, čini li vam se kako ipak mnoštvo mrvica dobrote koje se javljaju sa svih strana ipak rade velik posao u očuvanju naše zemlje?
Zlo je uvijek glasnije, a ljudi koji u svemu žele vidjeti samo zlo nekako ga uvijek traže. Ono čemu dajemo vrijednost raste u našim očima stoga trebamo davati vrijednost onome pozitivnom oko nas. Bog nam je uvijek u najtežim trenucima naše povijesti poslao svjetlo i tako je i danas. Mislim da u našem narodu ima puno svjetla, puno iskrica koje svijetle i koje razbijaju tamu koja pokušava prevladati.
Radite puno s mladima, ali i s obiteljima, svjedoci smo krize obiteljskog života, mnoštvo brakova se raspada.
Jedna baka je uvijek govorila „mi nismo uvijek sve bacali, mi smo znali nešto i zakrpati i popraviti“. Čini mi se da mi prečesto u životu stvari bacamo, u prijateljstvu, u ljubavi, u braku, odustajemo od ljudi. Ne mora se sve uvijek bacati, normalno je da se ljudi i umore, razočaraju, ali to nije razlog za odustajanje. Odmori se, saberi i idi dalje. Naši stari su govorili „kad hodaš otvori četvere oči, a kad se oženiš zažmiri na jedno“. Treba imati oslonac u vjeri i pronalaziti uvijek novu snagu i ljubav.
Kako danas sačuvati obitelj?
Obitelj je temelj svakog društva, zajednica u kojoj se rađaju novi životi, novi radnici na njivi Božjoj. Ne možemo očekivati samo lijepe i super dane, treba znati biti zajedno i u teškim trenucima. Ljubav, zajedništvo, komunikacija su temelji svega. Muškarci bi trebali biti glave obitelji koji će i u duhovnom smislu biti pravi vođa svoje obitelji.
Sve što je od ovoga svijeta će propasti, ništa nije stalno. Kada te život rastavi na tisuću komadića jedino te Bog može zaliječiti i sastaviti. Kada ljudi to shvate onda puno jasnije vide i lakše žive.
Kako vi vidite budućnost hrvatskog naroda?
Posebno mladi ljudi traže autentičnost, mlade ne možeš muljati. Najbolji primjer mladima je autentična ljubav koju nam je dao Isus Krist. Puno je svjedočanstava ljudi kojima se život uistinu promijenio u susretu s živim Bogom, a ta svjedočanstva su najbolji primjer i poticaj koji dotakne ljude.
U Međugorju nas uskoro očekuje Mladifest, molitveni susret mladih iz cijelog svijeta, koji mijenja pogled na vjeru, na život, koje ostavlja nezaboravan trag u srcima ljudi. Ove godine Mladifest se održava po 36. put od ponedjeljka 4. do petka 8. kolovoza 2025. Pozivam sve koji mogu da dođu i na Mladifest i Međugorje i dožive prekrasno iskustvo mira, prekrasno iskustvo Boga.
Moj stav je da kreće jedno veliko buđenje što se tiče vjere i da smo na vlastitom primjeru naučili da ovaj besmisao i materijalizam ne vodi ničemu. Ljudi su umorni od lažnog života. Ja sam iskreno optimističan, imam nade i vidim svijetlu budućnost za naš narod.
Uz ovaj optimizam završavamo razgovor s fra Marinom koji nas je kroz glazbu poveo na prekrasno molitveno iskustvo. Neka je što više takvog svjetla u našem narodu.
