Danas je u Zagrebu na vječni počinak ispraćena Tea Perović s tek navršenih 42 godine života. Tea je bila poslovna žena, spisateljica, supruga i majka koja je dirnula mnoga srca svojom iskrenošću i vjerom s kojom se suočila s najtežim životnim izazovom. Teu su mnogi upoznali kroz njenu knjigu „Stvorene smo za nebo“ u kojoj je progovorila o svojoj životnoj borbi, borbi s bolešću, metastatskim karcinomom dojke, činjenicom da je dijagnoza teška, a prognoze za ozdravljenje loše i da će njene četiri djevojčice vjerojatno ostati bez majke.
Tea je do saznanja za bolest živjela običnim životom, puno je radila, balansirala između posla i djece, no odjednom se sve promijenilo. Saznaje da ima gotovo neizlječivu bolest, a pokraj sebe ima četvero male djece, djevojčice koje su tek došle na svijet i koje trebaju svoju majku.
Nakon prvotnog šoka i pitanja zašto, traženja nekog smisla u neobjašnjivoj situaciji, Tea pronalazi mir. Čvrstom vjerom predaje svoju bolest i patnju Bogu, vjerujući da on zna zašto i da ima plan za svakoga od nas. Tea piše knjigu „Stvorene smo za nebo“ koja na neki način postaje njena oporuka kćerima. Tea svjesna da ne može biti uz njih u ovom životu kroz knjigu im želi ostaviti snažnu poruku vjere kako nismo stvoreni za ovaj svijet jer je on ionako prolazan, unatoč boli koju donosi rastanak.
Knjiga ubrzo postaje prepoznata kao biser svjedočanstva žive vjere koja svemu daje smisao. Tea je cijelo vrijeme dok je vodila svoju životnu bitku s osmijehom javno istupala progovarajući o bolesti i dajući primjer kako se i patnja može nositi dostojanstveno i hrabro, kako vjera može učiniti čudo da se čovjek ne boji pogledati smrti u oči jer zna da ona označava tek novo rađanje za vječnost. Bila je čest gost brojnih emisija, podcasta, edukacija i duhovnih obnova na koje je dolazila kako bi ljudima prenijela ono što je nju bolest naučila – hrabro vjerovati bez obzira na sve. Gotovo bi se osjetilo kako zapravo Tea tješi druge dok su svi mislili da trebaju tješiti nju.
Teinu sudbinu nažalost doživjeli su mnogi, a njen primjer potiče na svakodnevnu zahvalnost za male, obične stvari, život koji kao dar uzimamo zdravo za gotovo i često ga ne cijenimo dovoljno, ni život ni naše bližnje koji ga čine ispunjenim. Iako je njena sudbina u našim ljudskim očima neobjašnjiva, Tea je u njoj vidjela svoju kartu za nebo, za koje smo svi stvoreni. Draga Tea, počivaj u miru u nebu.