Marijanski zavjet za Domovinu jučer i danas prošao je kroz našu županiju noseći relikvije blaženog kardinala Stepinca.
Nakon Vukovara jučer ujutro su došli u Vinkovce u Samostan svetog Antuna, zatim u Župu Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovačkom Novom Selu, kratko su odmorili u župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu te jučerašnji hod završili u župi Kraljice svete Krunice u Vođincima. Župnik Ante Šiško, dekan vinkovačkog dekanata, ugostio je hodočasnike na čelu s paterom Ivanom Ikom Mandurićem, duhovnikom bratovštine Marijanski zavjet za Domovinu.
Pater Ike i župnik Šiško u zajedništvu vjernika slavili su svetu misu nakon koje je uslijedilo čašćenje relikvija blaženog kardinala Stepinca te euharistijsko klanjanje. Pater Ike nam je u razgovoru za Vinkulju rekao koliko je važno što su relikvije blaženog kardinala među nama.
–Kada se Crkva određuje prema nečemu uzima u obzir i osjećaj naroda, Crkva kaže „ne može se narod pobožni varati“. Narod duboko osjeća da je Stepinac naš najveći svetac, naš nacionalno svetac hrvatskom narodu poslan. Tako i ja osjećam. Ono što je posebno kod Stepinca je kako je on mučen ne samo zbog svoje vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi već i zbog svog hrvatstva, rekao je pater Ike.
Riječ Stepinac smo uvijek osjećali na poseban način, posebno u vrijeme komunizma riječ Stepinac je imala poseban osjećaj nečeg silno svetoga. Premda su ondašnji mediji priječili da se širi riječ o njemu, mi smo osjećali da je njegova riječ pouzdan i nepogrešiv znak i primjer svima nama. Za vrijeme Domovinskog rata branitelji su posebno cijenili Stepinca i osjećali njegovu snagu.
Kardinalova poruka je aktualna i danas, njegov život i danas može biti primjer kako se iskreno voli Boga i Domovinu.
Stepinac je itekako aktualan i danas jer je zlo nažalost aktualno, i dalje su u našoj zemlji aktualni napadi na Hrvate, na našu vjeru. Zbog toga smo mi i uzeli Stepinca kao zaštitnika naše bratovštine. Postoji istinit događaj vezan za Stepinca koji se dogodio baš u vrijeme kada je u Hrvatskoj proglašena Istanbulska konvencija kip Stepinca na Trsatu je zaplakao. Niz njegovo lice su tekle suze. To se ponovilo i sutra, postoje i snimke o tome, rekao je pater Ike.
Zbog Stepinčeve ljubavi prema svom narodu bratovština je htjela približiti Stepinca upravo tom narodu kojeg je on toliko volio i pronijeti njegove relikvije cijelom Hrvatskom i to po prvi puta na ovakav način, na hodočašću.
Mislim da je jako važno to učiniti baš na ovakav način, pješke, na jednom isposničkom hodočašću, žrtvujući svoje vrijeme i udobnost. Pronosimo relikvije svim dijelovima Domovine, donosimo Stepinca ga u naše crkve, naša svetišta, gdje god dođemo ljudi dolaze častiti relikvije. Ovo je prvi puta da njegove relikvije prolaze Hrvatskom. Važno nam je proći što više mjesta kako bi što više ljudi imali priliku biti blizu ovih relikvija.
Mnogi Hrvati na neki način zamjeraju Vatikanu što Stepinac još nije proglašen svetim, no on već je blaženik, a usudim se reći da je proglašenje svetim samo formalnost koja ne utječe na ono što Stepinac jest.
Mnogi sveti ljudi nikada nisu bili proglašeni ni blaženima ni svetima, za mnoge ni ne znamo. Koliko puta za nekog običnog čovjeka kažemo kako je bio svet. Pa mi 1. studenoga svake godine slavimo Sve svete katoličke crkve, i one nama znane i neznane. Koliko je kršćana svjedočenje svoje vjere platilo mučeništvom, a nitko ih nije proglasio svetima. Pogledajte samo kolike žrtve su podnesene u našem Domovinskom ratu.
Stepinac još nema taj formalni status, ali siguran sam da njegov zagovor snažno otvara nebeska vrata. On je svjedok najtežim vremenima naše hrvatske povijesti i zato Bog sluša njegov zagovor, a mi se njemu utječemo. Stepinac je naša vrata u nebo. On nam i danas može i treba biti primjer kako se istinski živi i svjedoči vjera u Krista i ljubav prema svojoj Domovini i svom narodu, poručio je pater Ike.
Hodočasnici su svoj put nastavili jutros iz Vođinaca prema Đakovu, a zaustavili su se u župnoj crkvi svete Klare Djevice u Starim Mikanovcima gdje ih je srdačno dočekao župnik Ivan Bešlić s župljanima. Relikvije blaženog kardinala došle su i u mikanovačku crkvu gdje su ih okupljeni vjernici častili u zajedničkoj molitvi. Nakon molitve uslijedilo je kratko druženje hodočasnika i župljana nakon kojeg su ovi požrtvovni ljudi nastavili dalje svoj zavjetni hod.
U današnje vrijeme se njihov pothvat čini možda pomalo ludim, ali upravo zahvaljujući takvim ljudima poruka iskrene molitve, vjere i nade će spojiti cijelu Hrvatsku. Oni danas u miru molitvom i hodočašćem vode borbu za mir, pravdu i istinsku slobodu Hrvatske. Neka im je blagoslovljen njihov hod i neka i njih i sve nas i našu Domovinu sačuva i prati zagovor blaženog kardinala Stepinca i Djevice Marije!
