Mnoge je danas rastužila vijest da je preminuo Ivan Lončar – Žan, istaknuti likovni umjetnik koji je ostavio dubok trag u kulturnom životu Otoka, Vinkovaca, ali i cijele Slavonije.
Od njega se danas opraštaju mnogi, a posebno je tužno danas u njegovom Otoku koji se s posebnim pijetetom sjeća svog velikog umjetnika, pjesnika, ilustratora, strip-crtača i kulturnog djelatnika, čovjeka koji je svojim stvaralaštvom i predanim radom ostavio neizbrisiv trag.
Ivan Lončar – Žan rođen je 12. svibnja 1950. godine u Otoku, mjestu koje je obilježilo njegov život, nadahnulo njegovo stvaralaštvo i zauvijek ostalo upisano u njegovu umjetničku dušu. Već tijekom gimnazijskog školovanja u Vinkovcima pokazivao je veliko zanimanje za povijest, književnost, likovnu umjetnost, glazbu te prirodne i etnografske ljepote Slavonije.
1970. završio je vinkovačku gimnaziju, a 1974. diplomirao povijest umjetnosti na Pedagoškoj akademiji likovnih umjetnosti u Novom Sadu.
Na njegov umjetnički put snažno su utjecali susreti s hrvatskim kiparom Vanjom Radaušem i slikarom Ivanom Domcem. Od Radauša je baštinio svijest o važnosti očuvanja kulturne i nacionalne baštine, dok je Domac svojim slavonskim pejzažima pridonio oblikovanju njegova likovnog izraza i razumijevanja ljepote zavičajnoga krajolika.
Svoju prvu samostalnu izložbu priredio je već 1967. godine, u Izložbenom salonu knjižnice u rodnom Otoku. Bio je to početak dugoga i plodonosnog umjetničkog puta koji ga je od zavičajnih prostora odveo na brojne izložbe u Hrvatskoj i svijetu. Izlagao je u Vinkovcima, Zagrebu, Osijeku, Rijeci i drugim hrvatskim gradovima, ali i u Stuttgartu, Frankfurtu, Berlinu, Amsterdamu, Washingtonu, Vancouveru, Edmontonu i brojnim drugim međunarodnim središtima.
Njegov umjetnički opus obuhvaćao je slikarstvo, ilustraciju, strip, karikaturu, poeziju i scenografiju. U svojim je djelima osobito volio prikazivati slavonsku ravnicu, rijeku Bosut, Virove, vrbike, šume, vode i prizore života svoga kraja. Njegovi pejzaži nisu bili samo prikazi prirode, nego osobni zapisi o prostoru kojemu je pripadao, o njegovoj tišini, ljepoti, tradiciji i ljudima. U njima je čuvao ono što se ne može izmjeriti ni riječima do kraja opisati – osjećaj doma i pripadnosti.
Svoj pjesnički talent predstavio je i zbirkom „Šuma Žan i virovi”, objavljenom 2000. godine, u kojoj je vlastitim stihovima i ilustracijama dodatno izrazio povezanost s prirodom, slavonskim čovjekom i zavičajnim životom. Njegov stvaralački rad obuhvaćao je i strip, a posebno se ističe sudjelovanje u projektu „Tajna slavonske šume” za Glas Slavonije 1977. godine, za koji je izradio 60 crteža s tekstom.
Iza njega ostaje iznimno bogat izložbeni opus. Sudjelovao je na stotinama skupnih izložbi, a tijekom svojega dugog umjetničkog djelovanja ostvario je i 75 samostalnih izložbi. Posljednja velika retrospektiva, „Povijest pisma i pošte”, predstavljena je u srpnju 2026. godine u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci.
Organizirao je i vodio knjižnicu u Otoku, pokrenuo akciju „Otočki tavani” te sudjelovao u osnivanju i razvoju Udruge likovnih umjetnika „Otočki vir” i likovne kolonije „Rabra”. Svojim je djelovanjem pridonosio kulturnim manifestacijama poput Otočkog proljeća i Šokačkih divana, promičući tradiciju, baštinu i identitet svoga kraja. Godine 1975. organizirao je izložbu „Od lana do platna” u Zagrebu, predstavljajući vrijednosti tradicijskog života i umijeća.
Njegov je doprinos nadilazio granice rodnoga grada. Bio je jedan od osnivača županijske udruge Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Vinkovcima 1999. godine, a njegov se životni i umjetnički rad protezao kroz brojne kulturne projekte, likovne kolonije i humanitarne izložbe. Za životno djelo i doprinos likovnoj kulturi grada Vinkovaca odlikovan je 2005. godine.
Uz likovnu umjetnost, njegov je život obilježila i ljubav prema glazbi. Još od djetinjstva svirao je gitaru, a tijekom godina nastupao je u različitim sastavima, među kojima se isticao vokalno-instrumentalni sastav Molekule. I taj dio njegova života svjedoči o čovjeku širokih interesa, stvaralačke energije i neugasle potrebe da umjetnost živi u različitim oblicima, o čemu ste mogli čitati i rubrici Povijest otočkog rock and rolla u Otočkom listu.
-Otišao je umjetnik koji je svoj život i stvaralaštvo utkao u dušu svoga Otoka. No, Ivan Lončar – Žan nije bio samo umjetnik koji je stvarao. Bio je i čovjek koji je pokretao, okupljao i povezivao ljude oko kulture i zajedničkih vrijednosti. Njegov doprinos rodnom Otoku posebno je vrijedan. Njegovo stvaralaštvo ostaje trajno svjedočanstvo ljubavi prema Slavoniji, njezinim ljudima, običajima i krajoliku. Njegove slike, stihovi i kulturno nasljeđe nastavit će govoriti o vremenu koje je živio i prostoru koji je toliko volio. Svoj će životni put završiti ondje gdje je i započeo – u svom Otoku. U utorak 13. listopada 2026. godine u 13 sati na Gradskom groblju u Otoku ispratit ćemo ga na posljednji počinak, u zemlju koja ga je oblikovala, nadahnjivala i kojoj se, nakon svih životnih i umjetničkih putovanja, vraća. Dragi Žane, hvala za sve što ste svojim talentom, radom i ljubavlju darovali našem gradu. Grad Otok izražava iskrenu sućut obitelji, prijateljima, kolegama i svima koji su ga voljeli, poznavali i cijenili njegov životni i umjetnički put, poručili su iz grada Otoka.