U Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci prigodnim programom svečano je obilježena 100. obljetnica utakmice Graničar Županja – Cibalia Vinkovci, kao i 125. obljetnica utemeljenja najstarijeg hrvatskog nogometnog kluba Bačka Subotica.
Bila je ovo prigoda za naučiti nešto novo o bogato povijesti nogometa u Vinkovcima, Županji, ali i u Subotici, koja se može pohvaliti da je grad u kojem je osnovan najstariji hrvatski nogometni klub.
U programu su sudjelovali Darko Stojanović Stoja, predsjednik Udruge Lajaroš, Hrvoje Tkalac, ravnatelja Gradskog muzeja Županja i Dražen Prćić, književnik i praunuk jednog od osnivača nogometnog kluba Bačka Subotica.
Događaju su prisustvovali mnogi zaljubljenici u nogomet i navijači, bili su tu i igrači Cibalije uz trenera Tomislava Čuljka; Mladen Crnaić, predsjednik HNK Cibalia; Ivan Užarević, predsjednik NK Graničar; Damir Juzbašić, gradonačelnik grada Županje; Mario Jurić, zamjenik gradske pročelnice UO i društvenih djelatnosti i predsjednik Zajednice sportskih udruga grada Vinkovaca, kao i župan Ivan Bosančić.
U ime domaćina Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci okupljene je pozdravio Tihomir Marojević, istaknuvši značaj ovog pothvata, kao i velik trud koji je bio potreban da se prikupi što više relevantnih povijesnih podataka.
Okupljene je pozdravio i župan Bosančić: „Pozdravljam skupljanje informacija o povijesti, a kroz sport, naravno povijesti i cijelih Vinkovaca. Zahvalio bi se našim gostima, a nadam se da ćemo uživati u programu, ali da ćemo i ponešto naučiti jer nikada nije bilo jednostavno graditi nešto, niti sada ovdje uz ekrane, pa tako niti prije sto godina“.
Okupljenima se obratio i gradonačelnik grada Županje Damir Juzbašić. –Pozdravljam vas u ime mojeg kluba Graničar, u svoje ime i u ime cijelog grada Županja. Jako sam danas sretan što vidim ove stare igrače, nazovimo ih stare, evo i ja sam jedan od onih koji sam nekad možda probao nogomet, međutim kasnije mi je puno bolje išla jedna druga aktivnost. Kada me na telefon zove gospodina Stoja i dalje mi piše Stoja Ultras, prošli smo mnoge zajedničke trenutke, mogu reći 25 godina postojanja na tribinama na našim stadionima. Želim poručiti da u Županji imate prave navijače, a u budućnosti želimo ne samo da budemo navijači Cibalije već i klub u kojem će se moći i kupiti igrači za Cibaliju. Zaista neću dužiti, meni je nogomet drag i radujem se ovim temama. Stoja je jedan od ljudi koji možda neće za 150 godina spadati u red drugih velikana izloženih ovdje u knjižnici, međutim djela koja on čini, a svi znamo što radi za Ultras, sve one ideje, znate uvijek u navijačkim krugovima postoje vođe, postoje oni koji su najglasniji, najupućeniji, ideolozi, ljudi koji izvlače ono najbolje, to je Stoja. Ovaj današnji dan je zaista bio lijep i u Županji, kao i ovo ovdje vidimo, ne samo naša lopta, nego i ovi plakati koji stoje, cijela ova priča. Stoja hvala ti, poručio je Juzbašić.
Mikrofon je tada uzeo Darko Stojanović Stoja i ispričao kako je došlo do otkrivanja svih relevantnih činjenica i koliko je truda trebalo da se ovako nešto uspije spasiti od zaborava.
-Spasili smo od zaborava nešto što se zbilo prije točno 100 godina. Ovdje možete vidjeti, u ovom okviru, poznati plakat koji svjedoči da se ta utakmica odigrala 10. listopada 1926. godine. Rezultat je također bio zanimljiv, 5:2 za Cibaliju. Ono što je posebno zanimljivo jest da na plakatu piše kako je riječ o iznimno važnoj utakmici jer u goste u Županju dolazi prvak provincije osječkog nogometnog podsaveza GŠK Cibalia. Znači, i to ipak nešto govori. I što je još zanimljivije, nažalost, osim ovoga plakata nemamo nikakvih pisanih tragova o toj utakmici, odnosno do sada još ništa drugo nismo pronašli, rekao je Stoja.
-E sad, u trenutku kada smo dobili te podatke, odlučili smo i sami pokušati nešto pronaći. Uzeli smo si za zadatak da pokušamo doći do dodatnih informacija. To je jedan zahtjevan posao, rekao bih, poput traženja igle u plastu sijena. Kada nam se ukaže prilika i kada budemo imali dovoljno vremena, pokušat ćemo pronaći još nešto. Čak smo u jednoj knjizi o Graničaru iz 1951. godine pronašli fotografiju za koju pretpostavljamo da bi mogla potjecati iz toga razdoblja, jer je tako i naslovljena – 1926. godina. Na njoj je njemački igrač, a ono što smo primijetili jest da na samoj fotografiji stoji kako je fotograf iz Vinkovaca, zato smo tu fotografiju koristili u pozadini ovog plakata koji je poslužio kao najava ovog događaja, pojasnio je Stoja.
-Ponavljam, potrebno je puno truda i vremena, posebno kako bi se svi ti dijelovi povezali, kako bi se svi ti segmenti uklopili u jednu cjelinu. Naravno, sve to radimo puni entuzijazma. Žrtvujemo svoje slobodno vrijeme, ali ohrabruje me činjenica da postoje ljudi koje sve ovo ipak zanima. Jer to je naše i to moramo čuvati. Ja znam reći: nemamo novca, nemamo neke velike trofeje, ni mi ni Graničar, ali ono što imamo jest tradicija. To je nešto što drugi nemaju. Graničar je osnovan 1920., Cibalija godinu dana ranije, to su klubovi stari 106, 107 godina. To se ne može kupiti. Evo, upravo danas, u tom jednom prijateljskom ozračju, igraju svoju prijateljsku utakmicu. Nadam se, kako sam već rekao, da ćemo tu našu suradnju dizati i nastaviti i da ćemo možda i na igračkoj razini ostvariti određene razgovore i dogovore. To je budućnost u koju vjerujem, rekao je Stoja.
Stoja je zatim iznio zanimljive podatke o Subotici, najstarijem hrvatskom nogometnom klubu.
–Želim reći nešto i o Subotici. Riječ je o jednom od najstarijih hrvatskih klubova, a to tada možda nismo ni znali. Prisjetio sam se povijesti našega kluba i činjenice da smo često igrali s Bačkom. Evo, ovdje imamo i nekoliko primjera tih utakmica. U Hrvatskom braniku pronašli smo izvještaj s jedne takve utakmice. Rezultat je također bio zanimljiv – primili smo pet pogodaka. Imamo i utakmicu koja je ovdje odigrana 1939. godine, povodom obilježavanja Cibalijinih 20 godina. Iste, 1939. godine, imamo i uzvratnu utakmicu. Bilo je napeto do posljednjeg sučeva zvižduka – rezultat je bio 5:1 za njih. O svim tim događajima svjedoče i novinski članci iz toga vremena. Naime, Bačka je u ono vrijeme zaista bila jak klub. Natjecala se u tadašnjoj ligi.
Ovdje, na ovom plavom panou, imamo izvještaj o tome kako je Bačka u to vrijeme bila gost na turniru u Zagrebu. Domaćin turnira bio je Građanski, a osim Bačke sudjelovali su još Sarajevo i Hajduk iz Splita. Sačuvani su novinski izvještaji s tih utakmica, koji nam danas omogućuju da rekonstruiramo barem dio tadašnje nogometne povijesti.Za mnogo toga o čemu sam govorio možemo zahvaliti ljudima koji su se bavili istraživanjem naše sportske prošlosti. Posebno bih spomenuo profesora Čirića. Žao mi je što večeras nije ovdje s nama jer sam siguran da bi imao još mnogo toga za dodati. U jednom razgovoru spomenuo mi je i našeg nekadašnjeg člana, odnosno predsjednika kluba iz tridesetih godina prošloga stoljeća. Govorili smo i o izgradnji stadiona i tribina te o tome kako su tada izgledali sportski objekti. Kada smo izgradili prvu drvenu tribinu usporedio ju je sa subotičkom.
Svega ovoga ne bi bilo da nije bilo ljudi koji su sačuvali te priče, fotografije i uspomene, a među njima posebno mjesto imaju i navijači. Moram spomenuti i Dadu Armadu, poznatog navijača Rijeke, koji s prijateljem Krešom Barićem. Evo, upravo je to čovjek kojemu možemo zahvaliti i za ove eksponate koji se danas nalaze ovdje i svjedoče o povijesti jednoga od najstarijih klubova u Hrvatskoj. Kada je čuo što pripremam dao mi je plakat, kopačke. S ovim ću završiti predavanje. Dakle, jedan događaj smo sačuvali. Sto godina ranije vjerojatno je to ljudima bilo više značilo nego nama danas, ali možda će i ovo danas nekomu sto godina značiti. Toliko. Hvala vam što ste me pozorno slušali. Nadam se da ste vam iznio neke nove stvari, neke zanimljivosti. Posebno mi je drago da su tu naši igrači. Borimo se za svaki bod, za svaki euro. Vjerujem da ste sada možda i dobili jasniju sliku u kojem se klubu nalazite, za koji klub igrate. Moram se zahvaliti i gospodinu Borisu Dragičeviću, predsjedniku županijskog nogometnog saveza koji je ovaj događaj podržao, sa određenim financijskim darom. Oba kluba su darovana, istaknuo je Stoja.
Ravnatelj Gradskog muzeja Županja Hrvoje Tkalac govorio je o povijesti nogometa u Županji, Vinkovcima i Hrvatskoj, kao i o tome kako je se prva nogometna lopta u Hrvatskoj vratila kući u Županju.
– Mi smo se zapravo ovdje okupili zbog nogometa, a ta priča je počela još u 19. stoljeću, kada su engleski investitori došli u Slavoniju u potrazi za kvalitetnim hrastovim drvom. Slavonija je tada bila bogata hrastovim šumama, a cijena radne snage bila je četiri, pet, pa čak i šest puta niža nego u Engleskoj. Kako je to tada izgledalo? Do 1880-ih godina na ovim je prostorima još uvijek bilo snažno prisutno nasljeđe Vojne krajine, vojnih zakona i vojnog načina života. Nisu postojali gospodarski i vlasnički odnosi kakve poznajemo danas. Dolaskom Engleza počinje razvoj industrijske proizvodnje i prerade hrastovine, a kasnije i drugih industrijskih djelatnosti. U Županji je tada boravilo relativno malo Engleza, možda dvadesetak ili tridesetak ljudi.
Međutim, zajedno s tvornicom, Englezi su donijeli i svoje običaje, način života te sportove. Među njima je bio i nogomet. I tu zapravo počinje naša nogometna priča. Negdje početkom 20. stoljeća, ne mogu sa sigurnošću reći koje godine, naši su radnici željeli Englezima pokazati jedan od svojih tradicionalnih običaja, povezanih s nasljeđem Vojne krajine. Englezi su bili zadovoljni onime što su vidjeli pa su im zauzvrat darovali jednu nogometnu loptu. I tako je, prema predaji, nogometna lopta ostala u Županji. Kasnije, kada su Englezi otišli iz Županje, postupno su nestajale i velike hrastove šume. Tridesetih godina 20. stoljeća, zbog smanjenja zaliha kvalitetne hrastovine i gospodarskih promjena, nastupila je velika kriza. Priča o toj prvoj nogometnoj lopti s vremenom je gotovo pala u zaborav.
Tek krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća ponovno se počelo govoriti o njezinu postojanju. Lopta je pronađena, ali pojavila su se i pitanja o njezinoj autentičnosti. Je li to zaista bila nogometna lopta koju su Englezi donijeli u Županju ili neki drugi predmet? Moramo razumjeti i kakav je tada bio odnos prema nogometu. Danas govorimo o sportu koji je poznat i cijenjen u cijelome svijetu. Međutim, u to vrijeme nogomet je mnogima izgledao kao neobična, pa čak i smiješna igra. Odrasli ljudi trčali su za loptom, što je tadašnjem stanovništvu bilo nešto sasvim novo. Ipak, nogomet se postupno širio i postajao sve popularniji.
Godine 1969. na stadionu u Županji otkrivena je spomen-ploča posvećena počecima igranja nogometa. Otkrio ju je tadašnji potpredsjednik FIFA-e. Bio je to važan događaj kojim se željelo potvrditi i javnosti predstaviti povijesno značenje Županje za početke nogometa na ovim prostorima i zapravo izrijekom dokazano i pokazano da je prvi nogomet bio u Slavoniji. A ako bismo govorili o svojevrsnom rodnom listu nogometa u Hrvatskoj, Slavoniji i Županji, onda bismo svakako morali spomenuti i 13. prosinca 1980. godine. Toga je dana, povodom obilježavanja stote obljetnice igranja nogometa u Županji, održana svečana sjednica Jugoslavenskog nogometnog saveza. To je bila još jedna važna potvrda cijele ove priče.
U međuvremenu lopta je pronađena, provedena su i istraživanja pronađene lopte kako bi se utvrdilo njezino podrijetlo i starost. Prema tadašnjim procjenama, mogla je biti stara oko stotinu godina. Upravo je zato ta lopta postala toliko važna. Ona nije samo sportski rekvizit nego i simbol jedne tradicije, početaka nogometa u Županji i povezanosti našega kraja s poviješću ovoga sporta.
U početku su naši ljudi uglavnom igrali s Englezima, a poslije su počeli igrati i sami. Dakle, kao što je već spomenuto, postoje podaci o igranju nogometa još iz razdoblja oko 1918. i 1920. godine. To znači da već tada možemo govoriti o organiziranijem i kontinuiranom igranju nogometa. Nakon toga obilježili smo i stotu obljetnicu igranja nogometa. Danas u središtu Županje imamo spomenik posvećen tim počecima, koji je postao jedan od prepoznatljivih simbola našega grada. Međutim, dugo nismo imali ono što je za cijelu ovu priču možda i najvažnije – samu nogometnu loptu. Lopta se nalazila u Zagrebu, kod nasljednika obitelji koja ju je čuvala.
Tijekom godina prelazila je iz generacije u generaciju, od jednih nasljednika do drugih. Ne bih sada ulazio u sve pojedinosti, ali važno je da je lopta sačuvana. Mi smo u muzeju godinama govorili o toj lopti, o počecima nogometa i o njezinu povijesnom značenju. Stalno smo isticali koliko bi bilo važno da se ona jednoga dana vrati u Županju. I onda je, prije otprilike dvije godine, pokrenuta inicijativa da se osiguraju sredstva za njezin otkup. Dogovorili smo se da pokušamo prikupiti novac i otkupiti loptu kako bismo je vratili u naš grad. I tako je lopta konačno otkupljena. Od 2024. godine ta se povijesna nogometna lopta ponovno nalazi u Županji.
Želio bih zahvaliti Darku, koji nas je lijepo povezao i omogućio ovu suradnju. Posebno mu zahvaljujem i na povijesnom plakatu koji nam je ustupio kako bismo ga mogli koristiti u predstavljanju povijesti nogometa i ove vrijedne sportske baštine. Darko, još jednom ti puno hvala. Plakat je zaista lijep i vrijedan, a nama mnogo znači što smo ga dobili. Hvala vam svima, rekao je Tkalec.
O povijesti najstarijeg hrvatskog nogometnog kluba Bačka Subotica govorio je Dražen Prćić, književnik i praunuk jednog od osnivača nogometnog kluba Bačka Subotica.
– Ovaj film kojeg vidite sam prikazao prilikom promocije svoje knjige. Snimljen je povodom obilježavanja 125. obljetnice kluba Bačka. Sada bih, vezano uz tribinu, želio spomenuti jednu zanimljivu poveznicu. Ova tribina koju vidite izgrađena je u roku od samo godinu dana. Ovdje se spominju navijači Bačke i svi njezini simpatizeri, koji su imali važnu ulogu u njezinoj izgradnji. Naime, u Subotici je bila velika oluja koja je srušila postojeću tribinu. Tada je moj pradjed, o čemu se detaljno govori i u knjizi, pozvao ljude i članove uprave kluba da pomognu koliko tko može. I tako je, zajedničkim trudom i doprinosima, nova tribina izgrađena za samo godinu dana, jer se približavala proslava 25. obljetnice kluba. Upravo je zanimljiva ta poveznica između povijesti tribine, obilježavanja obljetnice i odigravanja prve utakmice.
U to vrijeme postojala je Austro-Ugarska Monarhija, koja je imala jasno propisana pravila o osnivanju sportskih klubova. Da biste tada osnovali klub, morali ste ispuniti određene uvjete. Prije svega, trebalo je okupiti momčad, osnovati klub i, što je posebno važno, odigrati utakmicu protiv nekog već postojećeg kluba. A to u ono vrijeme nije bilo nimalo jednostavno. Uzmite, primjerice, da su 1899. godine osnovani Barcelona i Milan. Nogomet se tada tek razvijao, a klubova nije bilo mnogo. Među postojećim klubovima bio je i onaj iz Mohača, grada koji nije daleko od Subotice.Mohač je mnogima poznat prije svega po Mohačkoj bitci, ali u nogometnoj povijesti zanimljiv je i zato što je ondje postojao klub osnovan još u 19. stoljeću. I onda se jedna skupina ljudi u Subotici odlučila organizirati i pokrenuti nogometni klub. Moram pritom reći da na užas tadašnjeg predsjednika kluba, koji je inače bio povezan s gimnastikom i tjelesnim odgojem, počela se razvijati ideja o igranju nogometa. Otišli su na jednu livadu koja se nalazila u neposrednoj blizini Bačke, odnosno starog stadiona koji i danas postoji. Ondje su počeli igrati nogomet. Kako je vrijeme prolazilo, ta je aktivnost postajala sve popularnija, pa se prirodno nametnulo pitanje: zašto ne bismo osnovali nogometni klub? Naravno, posebno je lijepo što je Subotica tada bila jedna višenacionalna sredina, u kojoj su ljudi različitih nacionalnosti i društvenih slojeva prepoznali vrijednost sporta. Shvatili su da je nogomet nešto dobro, nešto što može povezivati ljude, pa su odlučili podržati tu ideju. Moj pradjed, kojega ja ovdje na neki način predstavljam i koji se nalazi na naslovnici ove knjige, Martin Horvacki, igrao je u toj prvoj službenoj utakmici.
Želim posebno istaknuti datum kada je ta utakmica odigrana – 3. kolovoza 1901. godine. Dakle, 3. kolovoza ove godine navršilo se točno 125 godina od te utakmice. To je zaista velika obljetnica, a drago mi je što su je popratile i Sportske novosti, kao što ovdje možete vidjeti. Zašto posebno spominjem rezultate tih utakmica? Zato što je Bačka u ono vrijeme bila izuzetno snažan klub. Uzmite u obzir da je klub već postojao dvadesetak godina, da je imao više od stotinu međunarodnih utakmica te da su njegovi najbolji igrači već imali veliko iskustvo igranja ligaškog nogometa.
Dakle, govorimo o klubu koji je u to vrijeme, po svojoj snazi i ugledu, bio nešto poput današnjeg Dinama. I onda takav klub dolazi igrati protiv Bačke. Moram reći, a na to smo posebno ponosni, da je sve detaljno opisano i u knjizi, kako je u prvom kolu tadašnje hrvatsko-slavonske lige odigrana utakmica Bačka – Hajduk. Ako se dobro sjećam, rezultat je bio 2:1 za Bačku. Bio je to rezultat koji Hajduku nije bilo lako prihvatiti, posebno imajući u vidu tadašnji odnos snaga i ugled klubova.I želim reći još nešto o tom vremenu. Već smo danas nekoliko puta spominjali navijače, pa bih ovom prilikom ispričao jednu zanimljivu anegdotu, koja se zaista dogodila.
Prva utakmica odigrana je protiv momčadi iz Osijeka. Oni tada još nisu imali klasičan nogometni klub, nego sokolsko društvo, u okviru kojega su osnovali takozvanu loptašku sekciju kako bi mogli odigravati utakmice. E sada, sudionici tih prvih utakmica bili su ljudi koje su nazivali drukerima, što je bio naziv povezan s tadašnjim njemačkim jezikom i sportskim običajima Austro-Ugarske. I sada zamislite kako je to izgledalo. Nakon utakmice trebalo je javiti rezultat, a u ono vrijeme nije bilo današnjih sredstava komunikacije. Navijači su čekali vijesti, pa su otišli do telegrafista i zamolili ga da pošalje poruku kolegi. Međutim, pojavio se jedan problem – nisu poznavali nogometnu terminologiju i nisu znali kako pravilno opisati rezultat.I onda su rekli nešto poput: ‘Reci mu da su naši…’ A s druge strane stigao je odgovor: ‘Naši, naši…’ U svakom slučaju, riječ je o jednoj zanimljivoj priči iz vremena kada je nogomet tek počinjao osvajati publiku. Želim vam još malo približiti i tadašnje navijačko ozračje. Na filmu možete vidjeti kako je izgledala središnja tribina. To je bilo nešto posebno. Nogometne utakmice nisu bile samo sportski događaji nego i važna društvena okupljanja. Na kraju moje knjige nalaze se povijesne fotografije, a među njima je i jedna od najstarijih fotografija vezanih uz osnivanje Bačke. Ta je fotografija stara čak 125 godina. Ta je fotografija stara čak 125 godina. Kada pogledate ljude na njoj, nemojte se iznenaditi. U ono vrijeme mladići od devetnaest ili dvadeset godina izgledali su mnogo ozbiljnije i starije nego što danas izgledaju ljudi tih godina. Na starim fotografijama svi djeluju nekako zrelije, ozbiljnije i dostojanstvenije. Ali upravo su ti mladi ljudi bili začetnici jedne velike sportske tradicije. Ono što posebno želim naglasiti jest da je nogomet tada bio i važan dio društvenog života. Na utakmice su dolazili ugledni građani, pripadnici viših društvenih slojeva, dame i gospoda. Dolazilo se pogledati utakmicu, ali i družiti se, susresti poznanike i sudjelovati u društvenom životu grada.
Nogomet je, uz kazalište i druge kulturne sadržaje, postupno postajao jedan od važnih oblika okupljanja građana. Kao što je već spomenuo kolega, usporedno s nogometom razvijao se i tenis. To je zapravo sasvim razumljivo kada promatramo tadašnje društvene i kulturne prilike. Ljudi koji su imali više novca i slobodnog vremena mogli su se baviti različitim sportovima. Netko je igrao nogomet, netko tenis, a netko se bavio jahanjem ili drugim aktivnostima. Ne smijemo zaboraviti ni konjičke utrke i hipodrom, koji je i danas važan dio sportske tradicije Subotice. Sve nam to pokazuje da se nogomet nije razvijao izdvojeno od ostatka društva, nego zajedno s drugim sportovima, kulturom i načinom života tadašnjih građana. Eto, toliko sam želio reći o tom dijelu naše povijesti.
Moja knjiga „Horvacki Bačka“ sada se nalazi u jednom vrlo važnom trenutku svojega života. Naime, prošla je već dva kruga natječaja Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC). Napisao sam scenarij za televizijsku seriju prema knjizi i sada ulazimo u treći krug. Naravno, ono što je najteže jesu financije. Ali borimo se i nadamo se da ćemo uspjeti realizirati taj projekt. Vjerujem da bi takva televizijska serija mogla donijeti nešto zaista vrijedno, ne samo za povijest Bačke nego i za širu povijest nogometa na ovim prostorima. I evo, mogu vam obećati: ako serija bude snimljena, u njoj će biti spomenuta i Cibalia. Cibalia je izuzetno važna za tu priču, za razumijevanje tadašnjih nogometnih odnosa, susreta i razvoja nogometa. Zato smatram da zaslužuje svoje mjesto u toj seriji.
Knjiga detaljno opisuje utakmice i susrete u tadašnjoj hrvatsko-slavonskoj ligi [naziv natjecanja potrebno je provjeriti], ali se ne bavi samo nogometom.U njoj je obrađen i društveno-politički trenutak u kojem se sve to događalo, uključujući položaj hrvatske zajednice u Subotici i tadašnje društvene prilike. Ne smijemo zaboraviti da je Subotica u tom razdoblju bila izuzetno važno središte hrvatskog stanovništva. O tome svjedoče i tadašnji popisi stanovništva, koje također treba promatrati u kontekstu vremena u kojem su nastali. Dakle, knjiga nije samo sportska kronika. Ona je i svojevrsni prikaz jednoga vremena, ljudi koji su u njemu živjeli i okolnosti u kojima se razvijao nogomet. Posebno mi je drago što je u knjizi predstavljena i povijest moje obitelji. Spomenuo sam već svojega pradjeda Martina Horvackog, koji je bio jedan od sudionika tih ranih nogometnih događaja.
Njegov sin, Marko Horvacki, kojega također možete vidjeti na ovoj fotografiji, nastavio je obiteljsku povezanost s nogometom. On je bio fakultetski obrazovan čovjek i više se želio posvetiti odvjetničkom, odnosno pravničkom pozivu. Zbog toga se nije mogao u potpunosti posvetiti nogometu, koji je u to vrijeme već postupno poprimao obilježja poluprofesionalnog sporta. Ipak, i on je nastupao u nogometnim utakmicama, pa tako u našoj obitelji imamo više generacija povezanih s poviješću ovoga sporta. Upravo mi je zato ova knjiga posebno važna. Ona nije samo priča o jednom nogometnom klubu nego i priča o ljudima, obiteljima, gradu i vremenu koje je ostavilo dubok trag.
Ako netko želi proširiti svoje znanje o tim događajima, o nogometu i društvenim okolnostima toga razdoblja, vjerujem da će u knjizi pronaći mnogo zanimljivih podataka.Hvala vam najljepše na pozornosti. Zaista sam ponosan što sam imao čast danas biti ovdje i podijeliti s vama dio te povijesti, zaključio je Prćić.
Na kraju okupljenima se obratio i predsjednik HNK Cibalia Mladen Crnaić.
-Nadam se da su se naši gosti ovdje osjećali ugodno i da smo bili dobri domaćini. Svi smo pozvani na stadion u subotu, u 18 sati, kada Cibalia igra utakmicu protiv Segeste, koja se diči time da je najstariji hrvatski nogometni klub. Ali ispravit ćemo ih mi u subotu! Nadam se da ćemo im uzeti bodove i da ćemo ovu sezonu završiti s rezultatskim uspjehom, odnosno na mjestu koje je puno više i koje Cibalia zaslužuje, poručio je Crnaić.
Tijekom ovog događaja u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci bila je izložena najstarija nogometna lopta u Hrvatskoj koju čuva Gradski muzej Županja, nogometne kopačke i lopta iz 1920-ih i 1940-ih godina, kao i fotografije s utakmica koje je Bačka igrala protiv Cibalije i Sloge kao i novinske članke s ovih utakmica. Prikazan je i 10-minutni film iz 1926. godine koji snimljen povodom 25. godišnjice utemeljena nogometnog kluba Bačka iz Subotice. Ta glazbeni dio programa pobrinuo se Darko Jakuš Jale.
Organizatori ovog obilježavanja bili su HNK Cibalia, NK Graničar, Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci, Ogranak matica hrvatske u Vinkovcima, Gradski muzej Županja, Gradski muzej Vinkovci i Udruga Lajaroš.
