U Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci sinoć je predstavljena monografija „70 godina Ekonomske i trgovačke škole u Vinkovcima“.
Monografiju su predstavili autori, ujedno i profesori Ekonomske i trgovačke škole Ivana Domca, Stjepan Radić, Lucija Vuger, Ivan Mamić i Marija Burić. Kako je istaknula profesorica Burić ovi mladi ljudi su prije svega vrsni u svome znanju, ali i u prenošenju svog znanja.
Profesorica Burić istaknula je koliko je ponosna na mlade kolege koji su stvorili monografiju.
–Oni su vrsni u svome znanju i prenošenju znanja u školi. To su mladi intelektualci koji su mislili na svaki detalj prilikom stvaranja ove monografije. To su divni mladi ljudi i dobri ljudi, meni je baš drago da sjedim za ovim stolom sa svojim sadašnjim kolegama, ali i svojim bivšim učenicima, ponosno je istaknula profesorica Burić.
Predstavljani monografije nazočili su mnogobrojni gosti, prije svega sadašnji i bivši djelatnici i učenici, te predstavnici grada Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije.
Prof. Mato Džalto, ravnatelj škole, pozdravio je sve prisutne i istaknuo kako je ponosan što je ova monografija ugledala svjetlo dana.
U današnjem elektroničkom svijetu ova monografija će ostati upisana u povijesti. Ona obuhvaća cijelo razdoblje djelovanja škole, od njenog nastanka do danas, a sadrži i popis svih učenika koji su maturirali u školi. Tijekom povijesti broj učenika se mijenjao, kroz školu je prošlo 12 tisuća učenika i 600 djelatnika. Najveći broj učenika kojeg smo ikada imali u školi bio je 1150, to su poslijeratne generacije, kada je bilo i preko 40 učenika u jednom razredu. Prošle školske godine škola je brojala 470 učenika, a nadamo se boljim vremenima u pogledu broja učenika koji će biti dio naše škole, poručio je ravnatelj Džalto. Veliki jubilej 70 godina škole obilježen je ne samo jednim događajem, već nizom raznih aktivnosti.
-Mi smo ovu veliku obljetnicu željeli obilježiti na način koji neće biti samo jedan svečani događaj, već niz susreta i događanja tijekom cijele školske godine. Željeli smo povezati prošlost i sadašnjost škole, učenike i profesore, ali i brojne ustanove s kojima škola surađuje. Ovim projektom željeli smo spojiti različite generacije koje povezuje ista škola. Generacije se mijenjaju, aktivnosti se mijenjaju, no ono što ostaju jesu ljudi i zajednička iskustva i uspomene koje nas vežu uz ovu školu, istaknula je Vuger.
Prof. Stjepan Radić je približio proces nastanka monografije.
-Nije bilo lako prikupiti sve podatke, pokušali smo obuhvatiti sve izvore kako bi oni bili točni. Naša želja bila je da na što bolji način prikažemo sve uspjehe naše škole, no rekao bih da naša škola nije zgrada, nisu zidovi, naša škola su djelatnici i učenici koji su sastavni dio naše škole i danas. Kroz povijest mijenjao se naziv škole, školska zgrada, društvena uređenja, , no ono što se nije mijenjalo su marljivi, vrijedni pojedinci. Uvijek je bilo problema, no ono što je ostalo svima zajedničko od prvih generacija nastavnika do danas je želja da na učenike prenesu ona znanja i vještine koje će ih učiniti kompetentnim članovima društva. Škola je ipak odgojno-obrazovna institucija, a naša zadaća je uz prenošenje znanja i da ih naučimo da poštuju svoje bližnje, da ih naučimo ljubavi prema radu, ali i ljubavi prema domovini u kojoj žive i djeluju, poručio je prof. Radić.
Profesorica Vuger je istaknula kako su kroz monografiju željeli prikazati kakva je škola danas, ne kroz planove i program i brojke, već kroz svakodnevni život škole.
-Kada smo pripremali ovaj dio, zapravo smo bez lažne skromnosti vidjeli koliko toga u našoj školi radimo. Svako razdoblje u životu naše škole bilo je posebno po nekim svojim aktivnostima koje su usko vezane uz profesore koji su ih vodili i obilježili ta razdoblja. Ponosni smo na brojne projekte i aktivnosti iz različitih područja, od sporta, glazbe, grafitne umjetnosti, učeničku zadrugu, sve te aktivnosti su postale ne samo dio naše svakodnevice, već su prepoznati i od strane šire zajednice. Brojne ideje ostvarujemo u suradnji s drugim udrugama i ustanovama, naša škola je aktivan dio zajednice, istaknula je prof. Vuger.
Program je vodila Helena Kostić, bivša učenica škole, koja se također prisjetila svojih uspomena iz školskih dana.
-Od malih nogu se bavim glumom, nikada profesionalno, a profesorica Burić je prepoznala moj rad već u prvom razredu srednje škole, ali smo mi čekali 4 godine i onda smo u mom četvrtom srednje, školska godina 2008./2009. pripremile djelo Garcia Lorce naziva „Oproštaj“, monolog u 4 slike. Prošle smo na županijskom natjecanju, na regionalnom natjecanju, došle na državno natjecanje, profesorica Burić je kao odlična mentorica uvježbala moj nastup do posljednjeg detalja, a baš te godine je prosudbeno povjerenstvo odlučilo kako neće proglasiti pobjednika već da su pobjednici svi. Evo to me tišti već 20 godina, a samo sam htjela reći kako Ekonomska i trgovačka škola Vinkovci uz odlične ekonomiste i trgovce ima i odlične glumce, možda prikladnije reći kulturnjake, istaknula je Kostić.
Profesor informatike Ivan Mamić bio je zadužen za dizajn monografije.
-Monografija nije ostala samo na razini knjige, već je i temelj izložbi koju možete večeras ovdje vidjeti. Posebno bih se zahvalio učenicima smjera web dizajner koji su pomogli u izradi plakata, kao i svima koji su pomogli u izradi monografije. Nije bilo lako, susreli smo se s brojnim tehničkim poteškoćama prilikom grafičkog oblikovanja. Zahvalio bih se svima koji su sudjelovali u izradi ove monografije, ponosan sam što sam dio ovog sjajnog tima, poručio je prof. Mamić.
Nastavnica Marija Burić u izradi monografije je sudjelovala kao lektor.
-Iznimna mi je čast i zadovoljstvo ovdje večeras biti i govoriti. Ima tome više razloga. Kao bivšoj učenici ove škole, kao onoj koja radi u ovoj školi i kao onoj koja ovaj trenutak doživljava možda kao malo zaokruživanje svoje priče profesionalne naravi. Kao profesorici hrvatskog jezika bilo mi je divno promatrati ovo živo tkanje monografije. 70 godina jezika nije mala činjenica, a u tih 70 godina nije se mijenjao samo jezik kao govornika. On se mijenjao i u pravopisu, ponešto i u gramatici, mijenjao se čak i u pismu, tako da mogu reći da je ovaj zadatak bio shvaćen ozbiljno i odgovorno. Ne samo jer će monografija biti u rukama mojih bivših i sadašnjih učenika, već jer će ona završiti i kao dio nacionalnih biblioteka. Monografija je čuvarica i uspomena i povijesti, taj dosljedniji jezik monografije jamči joj opstanak. Osim onih klasičnih ulazaka u jezik ova je arhivska građa oblikovala i arhaizmima i historizmima, riječima koje nisu više u uporabi i koje mnogi uopće ne prepoznaju. Zadatak je bio prilagoditi ih standardnom hrvatskom jeziku kako bismo dobili ujednačeni, čitak tekst, koji će ostati kao zabilježba za buduće generacije. Monografija sadrži hrvatski poslovni jezik administrativnog stila, onaj koji podupire struku, ali na nekoliko mjesta u monografiji dopustili smo si poetski zalet, jer što je hrvatski jezik bez njegove metafore, bez njegova domoljublja, bez njegove misli, bez njegove uspomene, istaknula je prof. Burić.
Predstavljanje monografije glazbom su uveličali djelatnici škole, a za kraj prof. Burić je poručila što je posebno važno kada govorimo o školi i svemu onome što nas veže uz nju.
-Svi planovi i programi, svi kurikulumi, sve promjene i stručna usavršavanja, nisu dovoljna ako uporište ne pronađemo u evanđeoskoj prispodobi o talentima koji trebaju prerasti u vještine i koje trebamo nesebično množiti i dijeliti, poručila je prof. Burić.
