Sinoć je u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Vinkovcima predstavljena knjiga „Monsinjor Tadija Pranjić“.
Knjiga je posvećena dugogodišnjem vinkovačkom župniku, simbolu vjere i hrabrosti hrvatskog puka u najtežim vremenima, koji je svojim pastoralnim djelovanjem i prisutnošću u najtežim situacijama dotaknuo gotovo svaku obitelj na području ne samo Vinkovaca, već velikog dijela naše županije.
Knjiga je nastala na inicijativu udruge Vinkovački šokački rodovi koji su izvršenje ovog zahtjevnog zadatka povjerili još jednoj poznatoj Vinkovčanki, Milki Vida. Autorica je na jednom mjestu objedinila ono najvažnije iz života pokojnog monsinjora Pranjića, s posebnim naglaskom na njegovu pastoralnu ulogu u vrijeme ratnih razaranja Vinkovaca koja će vječno biti upisana u povijest našeg kraja.
Zvonimir Liščić, predsjednik udruge Vinkovački šokački rodovi, istaknuo je kako je velečasni Tadija bio puno više od župnika. Bio je čovjek koji je istinski volio Vinkovce i Slavoniju, s kojim su zajedno radili na očuvanju i promicanju hrvatske kulturne baštine i čovjek kojemu su neizmjerno zahvalni za sve što je bio i činio.
Knjižnica je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Uz brojne građane predstavljanju knjige su nazočili i brojni svećenici i crkveni vjerodostojnici, među njima i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, te nadbiskup u miru Marin Srakić. Uz autoricu Milku Vida o knjizi su govorili njeni recenzenti: prof.dr.sc. Vladimir Dugalić, dr.sc. Ivan Benaković i don Anton Šuljić, a program je moderirala Helena Kostić.
Prof. Dugalić je istaknuo kako životi koji uz tihu i svakodnevnu vjernost nose i dodatnu težinu povijesnog trenutka.
-Život monsinjora Pranjića pripada upravo takvima bio je upravo takav. Bio je katolički svećenik koji je veći dio svog života posvetio pastoralnom radu, duhovnom vodstvu i služenju narodu u zahtjevnim društvenim okolnostima 20. stoljeća. U razdobljima koja crkvi i vjernicima nisu uvijek bila sklona, istaknuo je prof. Dugalić.
Prof. Dugalić je naglasio kako se knjiga odlikuje bogatom građom i mnoštvom povijesnih dokumenata. Knjiga sadrži 218 stranica, 172 kartice teksta, a to je 309,383 znaka s prazninama te 40 bogato ilustriranih stranica na kojima se nalazi 127 fotografija iz života i rada monsinjora Pranjića, fotografije 14 medalja, preslike 25 zahvalnica i spomenica različitih odlikovanja koje je monsinjor Pranjić primio za života.
Knjiga sadrži svjedočanstvo života i rada, bogate povijesne dokumente, sjećanja na monsinjora Tadiju njegovih šest kapelana i sedam bliskih suradnika, zahvale za dušobrižništvo u hrvatskoj vojsci i policiji, suradnju s udrugama, ali i njegove osobne tekstove, te ono možda i široj javnosti najvrjednije – Tadijine ratne izvještaje.
-Ova knjiga nije pisana strogom znanstvenom metodologijom, ali ima veliku znanstvenu vrijednost. Ona je ne samo kronika jednog svećenika, nego svjedočanstvo o vremenu, o gradu i o narodu koji je prolazio kroz kušnju rata, razaranja i neizvjesnosti. U središtu tog vremena stajao je župnik koji nije birao sigurnost i udaljenost, nije otišao, nego je ostao, izabrao je blizinu. Blizinu oltaru, vojnom rovu, blizinu sakristiji, bolničkom hodniku, blizinu liturgiji, ali i suzama majki i supruga. U okolnostima rata uloga župnika nadilazi uobičajene pastoralne potrebe. Crkva postaje utočište, a svećenik ne samo službenik oltara, već i oslonac savjesti, glas razuma i znak nade. Njegova župna kuća bila je otvorena svima. Nije bio promatrač povijesti već njezin dionik. Obilazio je položaje, silazio u rovove, slušao ispovijedi od prijetnjom granata, hrabrio mlade ljude koji su preko noći postali vojnici. Nije nosio oružje, ali je nosio molitvu, sakramente i sigurnost da nisu sami, istaknuo je Dugalić.
Don Anton Šuljić monsinjora Pranjića nazvao je svijetlim likom naše Crkve i našeg naroda.
-Impresioniran sam da se svega godinu i pol nakon njegove smrti pripremila ova monografija. On je svijetao lik naše Crkve u suvremenosti. Nema puno svećenika kojemu se na ovakav način obilježava život. Podsjetio bih na deset lekcija života monsinjora Pranjića koje je svojedobno zabilježio prof. Boris Vulić jer mislim da ih je vrijedno spomenuti:
- Oslobodi svoje srce od mržnje i oprosti drugima – držanje ljutnje i mržnje u sebi šteti tebi i drugima.
- Živi jednostavno i cijeni ono što imaš – ne traži previše, nego vrednuj trenutno.
- Pružaj drugima ljubav i podršku – bližnji su dragocjeno blago.
- Budi ponizan i ne uspoređuj se previše s drugima – poniznost donosi mir u srcu.
- Budi poslušan riječi Božjoj koju naviještaš – u njoj je često skriven ključ za svakodnevni život.
- Svakodnevno se moli Bogu – molitva je snaga i oslonac.
- Žrtvuj se za dobro drugih – služenje drugima daje smisao životu.
- Nauči da je prava sreća u duhovnim vrijednostima, a ne u materijalnom imetku.
- Prihvati životne teškoće kao prilike za rast i pouku – križ i trpljenje mogu voditi duhovnom sazrijevanju .
- Uvijek završi dan vedro i u miru.
Okupljenima se obratio i đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, monsinjor Đuro Hranić.
-Lijepo je biti biskupom kada se o jednom svećeniku tako lijep govori kao što se večeras ovdje govori o mons. Tadiji Pranjiću. U ime nadbiskupa Marina Srakića i svoje osobno želim zahvaliti vama gospođo Vida što ste se prihvatili ovog posla i svima vama koji ste na bilo koji način doprinijeli da ova knjiga ugleda svjetlo dana. U ovakvim trenucima osjećamo da smrt, koliko god je bolna, ne može uništiti vezu, poštovanje, sjećanje i ljubav prema pokojnom Tadiji koju nosimo u našim srcima. Bog ne može dopustiti da propadne stvorenje njegove ljubavi. To je vjera koja nas drži zajedno i koja pokazuje da život i sva svećenička nastojanja, pa i boli i poniženja koje je proživljavao pokojni Tadija, imalo smisla. Neka nam ova knjiga probudi našu vjeru da ima smisla živjeti one vrednote koje je živio pokojni Tadija, kako bismo bili više Isusovi, više Božji, više ljudi i kako bi ovo naše društvo bilo više ljudskije, humanije, plemenitije, bolje. Neka nas dragi Bog sve blagoslovi, poručio je nadbiskup Hranić.
Ponosan na uspomenu na pokojnog župnika Tadiju okupljenima se obratio i gradonačelnik Romić.
-Želim se iskreno zahvaliti što smo se ovdje okupili u ovako velikom broju na promociji knjige o čovjeku koji je ostavio dubok trag u duhovnom, društvenom i ljudskom životu našeg grada, monsinjoru Tadiji Pranjiću. Čovjeku koji je mnogima bio oslonac i sugovornik u mnogim teškim trenucima. Gotovo pola stoljeća njegove svećeničke službe ostavilo je dubok trag. Ova monografija nije samo zapis o jednom životu, ona je znak zahvalnosti i svjedočanstvo o vremenu, o vjeri, o gradu, o čovjeku ki j euvijek bio na raspolaganju svom narodu kada je to bilo potrebno. Na ovaj način čuvamo uspomenu na našeg Tadiju. Ali još jednom poručujemo kako oni koji istinski žive za druge zapravo nikada ne umiru. Oni žive u našim sjećanjima, našim pričama. Grad koji pamti svoje ljude i svoju povijest ima snage i graditi i svoju budućnost. Zahvaljujem svima koji su doprinijeli ovoj knjizi, hvala našem Tadiji na svemu što je učinio za Vinkovce, poručio je gradonačelnik Romić.
Autorica knjige Milka Vida je ovom prigodom svoj govor ipak pročitala, premda navikla na brojne javne nastupe, ovog puta emocije su ipak bile toliko jake da je željela pročitati govor kako nešto ne bi zaboravila.
-Znam da nas naš Tadija gleda s neba. Za tri dana, 24. svibnja, bi bio njegov 79. rođendan, tako da je ova monografija i uoči njegovog rođendana. Ritam svakodnevice u većini slučajeva potiskuje sjećanje na nama drage ljude. Da se to ne bi dogodilo udruga Vinkovački šokački rodovi inicirala je pisanje i izdavanje knjige „Monsinjor Tadija Pranjić“ i meni povjerila uređivanje knjige u kojoj sam jednim dijelom i autorica teksta. Jedini kriterij za prihvaćanje ovog odgovornog posla bila je istinitost onoga što se događalo poglavito u novijoj hrvatskoj povijesti, a vezano je uz prečasnog Tadiju i njegovo pastoralno i drugo djelovanje. Želim zahvaliti svima koji ste na sudjelovali u izradi ove knjige, svima vama koji ste došli na ovu promociju. Ova knjiga će posvjedočiti o jednom dijelu života monsinjora Pranjića, koji je živio i jedno doista bremenito vrijeme. Knjiga je doprinos nezaboravu, na svjedoka vjernosti Bogu, domovini i ljudskosti, istaknula je autorica.
Fotografije u knjizi nisu odabrane slučajno, već su pomno birane.
-Fotografija na naslovnici ove knjige nije slučajna, nju je Tadija jako volio. Na njoj piše „ Ne daj Bože da se čim drugim hvalim osim križem Gospodina našega Isusa Krista“. Tadija je sahranjujući gotovo sve hrvatske branitelje na području naše županije imao velik križ, bio je gotovo na svakom sprovodu. Također sam željela da uz fotografiju spomenika našeg Tadije stoje njegove riječi: „Kada dođemo na grob drage osobe s kojom smo bili vezani najbližim rodbinskim ili prijateljskim vezama, tada čovjek pri svome hodu prema grobu osjeti jednu unutarnju pritajenu radost i želju da što prije dođe do mjesta počivališta. Kroz dušu nam tada već u hodu, a posebno kada stignemo do groba, prolaze najljepše uspomene i sjećanja koja nas vežu za pokojne. Tada u svojoj duši prebiremo sve drage uspomene koje su nas za života vezale, a čovjek tiho počinje izgovarati riječi molitve, znak naše vjere u život“. Neka ova knjiga bude doprinos i zahvala svemu onome što je učinio za svog života učinio za crkvu, za vjernike, za branitelje, za sve nas, poručila je autorica.
