Na subotnjem Hodu za život u Vinkovcima moglo se čuti i svjedočanstvo Slađane Petričević iz udruge Betlehem, koja brine o mladim majkama koje su zatrudnjele i unatoč teškim životnim okolnostima, izostanku podrške oca djeteta, obitelj, okoline, odabrale život za svoju djecu, jer pobačaj nikada nije rješenje.
Njezino svjedočanstvo prenosimo u cijelosti.
“Udruga „Betlehem“ već 13 godina djeluje u našem gradu tako da pomažemo mladim majkama i ženama koje su zatrudnjele i ne žele pobaciti svoje začeto dijete. Majke su ostavljene, prezrene, odbačene od svojih mladića, muževa, roditelja, prijatelja samo zato jer ispod svoga srca nose jedno maleno djetešce čije je srce počelo kucati već 18 dan nakon začeća.
Djetešce može preživjeti samo ako njegova majka kaže „DA“ životu i zato sam ponosna na sve majke s kojima smo zajedno doprinijeli dostojanstvu života onih najmanjih među nama, naše dječice, a posebno na svaki život koji smo svojim molitvama i djelovanjem spasili.
Majkama pomažemo u financijskom i materijalnom smislu kroz razne potrepštine koje su potrebne za jedno dijete, ali prije svega svakoj majci želimo biti podrška, utjeha i oslonac na koji uvijek mogu računati.
Želimo da budu svjesne koliki je blagoslov i vrijednost njihove borbe za život začetog djeteta jer kada se djetešce rodi ono otapa i ona najtvrđa srca.
Tako imamo primjer i naše Eme koju je majka rodila sa 42 godine, a koja je izrasla u prekrasnu trinaestogodišnjakinju te je velika sreća i radost za svoje roditelje, malena Lucija čija se majka izborila za njen život sa 19 godina, Mihael i Emanuela koji sretno odrastaju sa svojom majkom i bakom i sve one hrabre majke i njihova djeca koji zajedno s nama koračaju kroz ovih 13 godina.
Njihovi životi i odrastanje imaju svrhu našeg postojanja, rada i djelovanja.
U Vinkovcima imamo i prvu grobnicu nevine dječice gdje sahranjujemo dječicu koja su usred komplikacija u trudnoći preminula u utrobi svojih majki. Roditelji koji se nađu u ovako bolnim životnim situacijama nam svjedoče kolika je važnost ovakvih grobnica.
Majka malenog Josipa koji je prvo djetešce sahranjeno u našoj grobnici svjedoči kako je do šestog mjeseca sve bilo u redu, a tada na pregledu saznaje da je prestalo kucati maleno srce njenog djeteta. Tijelo mrtvorođenog Josipa stalo je u dlan njene ruke, a najteže je bilo kad se morala vratiti u svoj dom bez djeteta u naručju. Nikako nije mogla prihvatiti da njeno dijete završi u medicinskom otpadu i tada krećemo sa izgradnjom prve grobnice.
Danas imamo i drugu grobnicu i 182 sahranjena malena anđela. Mjesto je to molitve, utjehe i mira za njihove obitelji.
Hvala svima vama koji ste na bilo koji način bili dio nas sve ove godine i koji ste se odazivali na svaku našu molbu za pomoć. Molimo vas budite i dalje dio nas i svi budimo glas najmanjih.”
Cijeli govor možete poslušati ovdje.
